Plavuša iz geta
Primijetili smo sigurno svi taj fenomen modernog clubbinga – svi se nalazimo u » super savršenom » klubu, gdje se pušta najnovija » super savršena » muzika, svi pijemo » super savršenu » cugu u svojim » super savršenim » krpicama i » super savršeno » smo i dalje sami.
Postoji zapravo puno teorija o tome tko kome prilazi, još više anegdota o više nego očajnim uletima i previše urbanih legendi o nepostojećim parovima koji su se upoznali u klubu i nastavili svoje druženje u sudbonosnu romansu. Ta urbana legenda ne funkcionira u pravom svijetu iz više razloga. Prvi i najveći je taj, što je izlazak u klub kompletna obmana, jedino se ne zna da li više s muške ili ženske strane. Nitko od nas ne izgleda tako po danjem svijetlu, u trijeznom stanju i bez olakšavajuće buke najnovijeg Guettinog hita. Kako stvari stoje, curu koju ste sinoć pokupili na očiglednu zavist svojeg muškog čopora, onu malu s brutalnim grudima, nogama odavde do Karlovca, gustim trepavicama i maznim glasom – sutradan nećete prepoznati. U slučaju da ste stvarno bili toliko uspješni i acctually je odfurali u svoju ljubavnu špilju, probudit ćete se uz blažu srčanu kap kad na prvi pogled shvatite da je mala nestala i pored vas ostavila svog malo ljepšeg frenda da spava. Na prvi pogled. Na drugi pogled shvatit ćete da je »malo ljepši frend » u biti vaša mala od sinoć, ali bez svoje prekrasne kose koja je eno leggero ovješena preko vašeg monitora, ispod kojeg su neke ogromne štuletine koje ona zove štiklama, i dok se panično trudite pobjeći iz vlastitog kreveta kao kazna Božja za sinoćnje pijanstvo ubada vas njen umjetni nokat zagubljen negdje ispod plahte. Pouka večeri - ako si toliko pijan da imaš hrabrosti prići nekome s prijedlogom da odete do tebe – vjerojatno si i toliko pijan da ni ne znaš kome si prišao.
S druge strane pak, nisu ni frajeri baš iskreni. Oni se furaju na neki uniformirani » bro dress code » od cool tenisica, klasičnih traperica, fora majice i eventualno sakoa, tako da je teško na prvu prepoznati neki karakter, vjersku ili političku opredijeljenost i obiteljsku povijest, što mi žene obično volimo znati. Naime, na curama je to puno jednostavnije, mi imamo više vrsta uniformiranja. Npr. uniforma cajkarošice – zna se, ekstenzije, nokti dovoljno veliki da ih oslika temom iz Disney crtića, mrežaste čarape, puno tila, puno dekoltea, malo do nimalo materijala upitne kvalitete umočenog u šljokice. Odmah znaš da djevojka voli orijentalni beat i da bi se dobro snašla na nekoj svadbi oko Vrgorca.
Ima i uniforma poslovnjakuše – štikle, košuljica, kravatica, najčešće se prepoznaje jer nakon radnog dana drma žestice i dere se o nekim statističkim grafovima. I tako redom. Ali kao što rekoh, kod frajera je teže odmah izvući karakteristike, jer su svi nekako kao po tajnom dogovoru prilično isto obučeni. Ali zato hvala Bogu, postoji vremenski pojam u običnom puku poznatiji kao » nakon treće pive » i onda sve što želiš na licu mjesta saznaš. Prva selekcija » nakon treće pive » je na plesače i ne plesače. Pri tome je važno napomenuti da za muški rod, ako nema ritma, bolje da ne pokušava. Obzirom da su frajeri, njih ne spašava senzualno ljuljkanje u ritmu ako već nemaju nikakav dobar pokret. Onda imamo one jako ambiciozne, koji se toliko pre užive u ritam, da se samo na ritam i koncentriraju. To su obično oni koji se vrte oko svoje osi i panično mlataraju rukama u nadi da će ritam uhvatit njih, ako već oni ne mogu njega. Također postoji dobro poznata vrsta stalkerskih promatrača, kojima valjda ta treća piva oduzme dar govora pa samo mogu vrlo zastrašujuće i vrlo uporno buljiti u svoju jadnu žrtvu koja cijelo to vrijeme misli kako su joj odbrojane posljednje minute života od kad ju je počeo buljaviti, i već sirota u strahu vizualizira podrum i lance u kojima će skončati svoj život. Njihova suprotnost, jer čak i u klubu mora postojati neka ravnoteža, su momci koji na prvu djeluju jako simpatično, otvoreno i pristupačno, neki bi čak i rekli zabavno, sve dok ne shvatimo da siroti dečko, blago rečeno – ne zna zatvorit. Pa nam je do tog trenutka već rekao da je Ferovac, da voli Nirvanu, inače ne izlazi tu al eto... Mirko ga je poveo, on je inače jedan od četvero braće iz Livna, eno mlađi Mate se neki dan taman oženio, jao taj njegov Mate kako ga on strašno voli, skoro ko onu svoju bivšu kurvetinu koja ga je ostavila radi onog idiota, ali neka ne zamjera on njima...Svi pokušaji suptilnog odbijanja su slavno propali, prijateljice ne kuže kako je ovo krizna situacija, nego negdje iz prikrajka značajno pokazuju palac gore i formiraju neka blesava srca dok ti ne znaš dal bi im prije polomila prste, udavila frajera ili nazvala murju...
Na kraju još jedne propale večeri i jedna i druga strana proklinju » onog tko ih je uopće nagovorio », dečki tužno zbrajaju bačene cifre na cuge koje ne mogu ni sebi priuštit a kamoli maloj koja je na kraju ispala maloljetna/ zauzeta / glupa, cure jednako tužno zbrajaju bačene cifre na krpice zbog kojih sad izgledaju mlađe nego jesu / starije nego jesu / deblje nego jesu , jedino što svi u tom trenutku zapravo želimo je mastan burek ili kebab upitnog izvora da završimo tu glupu večer jer ipak, sutra je početak tjedna a u slijedeću subotu – ćemo opet sve ponoviti...
