Clive Owen ušao je u sobu u berlinskom hotelu Ritz Carlton pjevajući, silno dobro raspoložen. Čekali smo ga zbog intervjua za Wall.hr i iako je ovo naš peti intervju u posljednjih sedam godina, nikada nije bio tako dobro raspoložen. Nekada je bio nervozan, grebao je noktima po stolu, izbjegavao odgovore na pitanja o privatnom životu. Ovog puta sve se promijenilo, a razlog tome zasigurno je uspjeh njegova novog filma, trilera „Čovjek iz sjene“ (Shadow Dancer) koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 28. ožujka. Posljednje tri godine Clive Owen, poznat po ulogama u filmovima "Sin City", "Inside Man" i "Closer", nije snimio hit film, a sada ga kritika opet hvali zbog uloge agenta britanske tajne službe MI5 koji početkom 90-ih vrbuje samohranu majku Colette (Andrea Riseborough) čija braća su članovi IRA-e, uz prijetnju da će ona u suprotnom doživotno završiti u zatvoru. Uskoro, međutim, shvaća da njegovi nadređeni igraju čudnu igru u kojoj je cilj da žrtvuju i njega kao agenta i nju kao informatoricu.
Do prije tri godine bili ste poznati pretežno po sjajnim ulogama u trilerima. U posljednje vrijeme ih niste snimali, kao da ste se odlučili isprobati u drugim žanrovima, tako da je "Čovjek iz sjene" povratak trileru.
- Možda će vam zvučati čudno, ali nikada nisam svjesno prihvaćao određene uloge. Naravno, kada pogledate filmove u kojima sam glumio, čini vam se da se radi o nizu vrlo ozbiljnih odluka koju ću ulogu prihvatiti. Međutim, nikada nisam birao filmove po njihovu žanrovskom određenju, nego prema scenariju i imenu redatelja. Tako je bilo i posljednjih godina kada nisam snimao trilere, ali sam i tada reagirao na scenarij i ime redatelja. Na kraju, tako sam odabrao i ulogu u "Čovjeku iz sjene".
Ujedno, ponovo ste u odijelu, a tada ste vrlo elegantni.
- Za mene je oličenje elegancije oduvijek bio Cary Grant. A ja sam, s druge strane, uvijek, i prije glumačkog uspjeha, nosio odijela. K tome, još uvijek radim za Bulgari, nosim njihova odijela, ali morate njih pitati što to vide u meni da su me odabrali za svog modela.
Što vas je privuklo ovoj ulozi?
- Bio sam impresioniran koliko je ovo čvrst scenarij. Svidjela mi se premisa, odmah sam poželio saznati u kojem smjeru ide priča, nije bilo ni jednog dijela scenarija koji mi nije bio interesantan, i bilo je jasno da se ta priča ne treba dorađivati, toliko je dobro bila napisana. Nakon toga sam razgovarao s redateljem Jamesom Marshom koji mi je jasno i vrlo inteligentno opisao kako misli režirati film, nakon čega mi nije preostalo ništa drugo nego da prihvatim ponudu.
Vaš lik nije baš najsnalažljiviji u igrama koje vode čelnici britanske tajne službe.
- Razgovarao sam s redateljem o tome. Mogao sam svoj lik odglumiti kao opakog agenta MI5, ali smatrao sam da bi bilo dobro da ga na početku prikažem kao iskrenog i pristojnog agenta koji drži do svoje riječi. Vrlo skoro, on shvaća da su njegovi nadređeni spremni žrtvovati ga, zbog čega se on osvijesti i počinje igrati drugačije. Mislim da je to vrlo uvjerljivo.
Jeste li se ikada našli u poziciji da ste morali održati danu riječ, bez obzira na posljedice?
- Jedino kada sam prihvaćao uloge u filmovima. Znate kako je to, obećate nekome da ćete glumiti u njegovu filmu, kažete mu da ima vašu riječ i onda to moram poštivati. Nisam od onih koji daju obećanje, a onda ga ne ispune.
Englesko-irski konflikt odvijao se tijekom vašeg odrastanja. Kako ste ga vi doživjeli prije 20 i više godina?
- Jasno je da sam odrastao s tim, taj konflikt je bio dio naših života. Prijetnje su se osjećale u zraku, svaku večer na vijestima smo gledali probleme u Belfastu. Nekoliko sam puta tada posjetio Belfast pa sam mogao osjetiti te probleme. Bilo je to opako vrijeme, sjećam se da smo jedne noći naišli na vojnu vježbu koja se odvijala u jednoj ulici. Naravno, nisam znao da se radi o vježbi, vidio sam vojsku da iskače iz kamiona, pa sam pomislio da sam se našao usred nečega. A vojska je samo htjela pokazati svoju spremnost.
Zbog vaše seksepilnosti oduvijek su vas smatrali odličnim glumačkim partnerom svake hollywoodske glumice.
- Odrastao sam u kazalištu i jako volim glumiti s drugim glumcima. U kazalištu sam naučio da nije bitno koliko sam dobar ja ili netko drugi, nego koliko je dobra scena koju smo zajedno stvorili. Dobra scena uvijek je bolja od dobroga govora. Najvažnije mi je naći dobar ritam s glumcem ili glumicom u sceni. Takav dobar ritam imao sam s Julijom Roberts, a imam ga i s Nicole Kidman u novom filmu o Hemingwayu. Gluma me još uvijek uzbuđuje, osobito kada mi dobar scenarij dođe u ruke. Tada me obuhvaća isti osjećaj kao i kada sam bio mlad i jedva čekao da dobijem neku ulogu. Kod glume je najbolja stvar to što se možete time baviti sve dok ne umrete.
Jeste li uvijek znali da ćete biti glumac?
- Da, od najranije dobi. Sjećam se da sam imao 13 godina, nastupao u školskoj predstavi, kada sam sebi rekao "to je to". Donio sam odluku i, nasreću, sve želje su mi se ostvarile.
Lani ste rekli da želite usporiti te da ćete snimati manje filmova.
- Ne, to je bilo objavljeno a da nikad to nisam izjavio. Rekao sam da sam shvatio da ne volim skakati iz jednog u drugi film. To nije dobro, volim se odmoriti između dva filma, zatim se pripremiti za novo snimanje. Bitno je uzimati pauze, provesti nekoliko mjeseci kod kuće, biti s djecom. S druge strane, važna mi je priprema za ulogu. Sjećam se snimanja "Closera". Prvo smo uvježbavali scene, a onda je redatelj Mike Nichols rekao da se nekoliko tjedana odmorimo kako bismo "probavili" ono što smo uvježbali, jer i on vjeruje da je priprema za film bitna.
Što radite kod kuće kad se odmarate između snimanja?
- Posvetim se kćerima, one sada imaju 13 i 16 godina. Kada snimate filmove jedan za drugim i ne primijetite da su vam djeca odrasla. Shvatio sam da to nije dobro ni za moju glumačku karijeru ni za moju obitelj. A najbolje se odmaram kada znam da ne moram snimiti ni jedan film. Onog trenutka kada se obvežem, kada potpišem ugovor, počinje moje novo putovanje.
Jednom ste rekli da svojoj djeci ne dopuštate da vide filmove u kojima glumite. Je li ovo prvi film koji ćete im moći prikazati?
- Moja starija kći ima 16 godina a budući da ja nisam svjestan toga, onda mi, kada joj zabranim gledanje nekog filma, kaže: "Tata, ali ja već imam 16 godina, sada ih mogu gledati, ne trebam tvoje dopuštenje." Malo se uplašim kada mi ona, ili čak moja mlađa kći, kaže kako su njihovi prijatelji već pogledali gotovo sve moje filmove, a one ih ne smiju gledati.
Zar su gledali i "Closer"?
- Da, ali kada me pitaju za taj film, ja im lijepo kažem: "Dušo, ti taj film nećeš gledati."
Igrate li još uvijek nogomet s kćerima?
- Nekada smo ga igrali, ali otkako su narasle, više ne igraju nogomet. Zanimaju ih druge stvari, ali zajedno gledamo utakmice.
Poznato je da ste opsjednuti nogometom. Kada biste mogli birati – biti vrhunski glumac ili vrhunski sportaš – što biste izabrali?
- Radije bih bio vrhunski sportaš, nogometaš ili tenisač, to bih odabrao. Ali samo ako bih bio vrhunski. Igram nogomet s prijateljima, ali sam sasvim prosječan nogometaš.
Kad smo kod tenisa, kako je bilo družiti se s Novakom Đokovićem prilikom prošlogodišnje dodjele nagrada za sportaša godine?
- Bio sam uzbuđen zbog toga što sam ga upoznao. Đoković je nešto posebno, nevjerojatan je tenisač. Volim događaje na kojima se okupljaju brojni sportaši, to mi je mnogo draže nego naći se u prostoru punom glumaca.
U novom filmu "Hemingway & Gellhorn" glumite upravo Ernesta Hemingwaya.
- Taj film režirao je Philip Kaufman. Iako sam uvijek bio ljubitelj Hemingwaya, nisam pročitao sve njegove knjige, ali "Kome zvono zvoni" mi je njegova najomiljenija knjiga. On ju je posvetio Marti Gellhorn, a cijeli film temelji se na njihovu odnosu. I Nicole Kidman i ja dugo smo se pripremali, čitali smo o Hemingwayu sve što smo mogli, putovali na Kubu, u Pariz, u Španjolsku, pravo uživanje.
