Monty Python kao crtić na Animafestu

| Art |

Monty Python na premijeri filma A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman animirani film na animafestu

Ovog tjedna u Zagrebu se održava Animafest, festival animiranog filma, a jedan od najatraktivnijih filmova koji će biti prikazan u sklopu festivala zasigurno je „A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman“ odnosno „Autobiografija lažljivca - neistinita priča o montipajtonovcu Grahamu Chapmanu“. Svi oni koji su sedamdesetih i osamdesetih godina odrastali uz tu ludu montipajtonovsku skupinu fenomenalnih komičara znaju o čemu je riječ. Dakle, Graham Chapman bio je član „Letećeg cirkusa Montyja Pythona“, bio je homoseksualac i alkoholičar koji je imao 48 godina kada je 1989. godine umro od raka. Svi ostali montipajtonovci danas su živi i posvetili su mu ovaj animirani film koji je premijerno prikazan prošlog listopada u Londonu a imao sam sreću da prilikom premijere prisustvujem konferenciji za novinare.  

Monty Python na premijeri filma A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman, animirani film na animafestu
A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman

Mislim da Chapman nije razumio samog sebe, mislim da se cijelo vrijeme tražio. On je sebe vidio kao homoseksualca. Njegov partner David Sherlock je jednom rekao kako bi Chapman vjerojatno jednog dana otkrio da je heteroseksualac. Bio je i alkoholičar koji je jednog dana, samo tako, prestao piti. Mislim da je cijelo vrijeme tražio odgovor na pitanje tko je on zapravo?“, izjavio je u Londonu Terry Jones, jedan od Pythonovaca koji se prisjetio prvog susreta s Chapmanom. „Prvi puta sam vidio Chapmana kako glumi u Wyndham's Theatre. Nisam mogao skinuti pogled s Chapmana. Svi ostali su nastojali glumiti i biti zabavni, pri tome mislim na Billa Oddiea, Tima Brooke-Taylora i Johna Cleesea, dok je Chapman izgledao kao da je ušetao s ulice i iznenađen je što se uopće našao u kazalištu. Upravo to ga je činilo glavnim glumcem. Upravo zato smo ga odabrali za ulogu kralja Arthura u filmu „Monty Python i Sveti Gral“ 1975. godine. On je bio naš glavni glumac, a isto se ponovilo 1979. godine u filmu „Brianov život“. On nije glumio, ono na platnu je bio Graham Chapman“...

Monty Python na premijeri filma A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman
Monty Python sedamdesetih

S puno sjete prisjetio ga se i Michael Palin, još jedan montipajtonovac. „Chapman je bio blesaviji od svih nas iako je na prvi pogled izgledao vrlo ozbiljan. Dok smo pisali skečeve, njemu su padale najblesavije ideje na pamet.  On je obožavao tu blesavoću. Svi smo mi željeli biti blesavi, John Cleese poglavito, ali i on bi se u jednom trenutku zaustavio. Sjećam se vremena kada smo snimali film „Monty Python i Sveti Gral“ kada sam znao ranije ići u krevet u hotelskoj sobi. Chapman bi kasnije došao i dok je prolazio hodnikom, vikao bi „Betty Marsden, Betty Marsden“, ime britanske komičarke. Slijedeće večeri, ponovo je vikao „Betty Marsden, večeras sam sam, Betty Marsden“, pa sam mu nakon treće noći rekao „Graham, ja bih spavao, možeš li biti tiši“. On je rekao „da, kako ne“ i zaista, slijedeće noći je bio mir. Kada sam se ujutro probudio, našao sam papirić gurnut ispod vrata na kojem je pisalo „Betty Marsden“. Dakle, bio je blesav“.

A kako je film nastao ispričao je Jeff Simpson, jedan od tri redatelja ovog filma: „S obzirom da se Chapman nije mogao pojaviti u filmu, shvatili smo da moramo napraviti animirani film. Film je temeljen na istoimenoj knjizi je strahovito maštovita, na trenutke vas vodi u neke mračne uličice, pa vas diže u nebesa, kreirajući ludilo. A sve to može se prikazati samo kroz animaciju. Oduvijek je bio plan koristiti nekoliko vrsta animacije kako bi prikazali različite vrste humora, različita mjesta koje je Chapman posjećivao, tako da određena vrsta animacije prikazuje određeno stanje u kojem se Chapman u nekom razdoblju nalazio“. Međutim, narator filma je sam Chapman jer su autori filma pronašli vrpce s njegovim govorima koje su koristili u filmu. Simpson kaže: „Posjetio sam Davida Sherlocka s namjerom da snimim dokumentarni film o Grahamu Chapmanu, nadajući se da Sherlock posjeduje neke privatne snimke, neke materijale koji bi mi pomogli u stvaranju dokumentarca. Nažalost, nije imao, ali mi je tijekom razgovora rekao kako je Chapman bio u glazbenom studiju pjevača Harryja Nilssona u Los Angelesu. Tamo je napravio audio snimku svoje autobiografije u trajanju od dva i pol sata. Tada još nisu postojale audio knjige ali je on to napravio unaprijed. Trebalo mi je vremena da ih pronađem, a kada sam ih našao mislio sam napraviti dokumentarac gdje bio Chapman bio narator. Na sreću, BBC je odbio tu moju ideju. A onda sam snimke odnio Benu Timlettu“. Ben Timlett kazao je: „Ja sam u to vrijeme radio na beskonačno dugoj i iscrpljujućoj seriji „Monty Python: Almost the Truth - Lawyers Cut“ i nisam želio raditi dokumentarac o njima. Međutim, kada smo shvatili da bi mogli napraviti animirani film, sve se pokrenulo. Slušajući način na koji je čitao svoju knjigu, shvatili smo da je Chapman i tada glumio i to na neki svoj bizaran način. Kao da je znao da će njegov glas jednog dana biti potreban da se snimi ovakav film“.

Monty Python na premijeri filma A Liar's Autobiography - the Untrue Story of Monty Python's Graham Chapman
Terry Jones i Michael Palin

Dakako, ta konferencija za novinare nije mogla proći bez prisjećanje na početke montipajtonovaca, te na prvu epizodu njihovog slavnog tv showa koja je emitirana 1969. godine te je Terry Jones rekao: „BBC je bio spreman izbrisati snimke svih epizoda prve sezone mjesec dana nakon prikazivanja. Nekako smo uspjeli prošvercati snimke izvan BBC-a i presnimiti ih uz pomoć Philips videorekordera. I tako je nastala arhiva naše serije. Na sreću, kasnije je serija prodana u Ameriku pa je time problem bio riješen. Imali smo sreće i u tome što je naša serija krenula u prvom tjednu nakon što je BBC uveo televizijski program u boji. U suprotnom bili bi prikazivani u crno-bijeloj tehnici. Ne vjerujem da bi trajali dugo da smo prikazivani u crno-bijeloj tehnici“. A najzanimljiviji dio konferencije za novinare odnosio se na priču Michaela Palina o tome kako su mu Hrvati pričali o seriji „Leteći cirkus Montyja Pythona“. „Kada sam prije šest godina snimao svoj putopisni serijal u Hrvatskoj, razgovarao sam s lokalnim stanovništvom, i to onim starijima koji su živjeli u vrijeme Jugoslavije. Sjećam se da smo našu seriju vrlo rano prodali za prikazivanje u Jugoslaviji. U Hrvatskoj su mi rekli kako je Tito ipak bio nešto liberalaniji pa je dopustio gledanje stranih tv serija. Ljudi su voljeli Pajtonovce i smatrali su da pokazuješ hrabrost time što ih gledaš, pričaš o toj seriji, pokazivao si nezadovoljstvo svojom vladom gledajući Pajtonovce. To im je značilo nešto. Kroz Pajtonovce rugali su se lokalnim autoritetima. Inače, prva zemlja kojoj smo prodali seriju bila je Pakistan ali njihovom greškom jer su mislili da se radi o cirkusu te su valjda nakon 13 epizoda pitali „a gdje su akrobati i klaunovi““, zaključio je Palin.