Ne moramo svi biti vegetarijanci i vegani da bismo jeli povrće. Kao bebe prvo što smo poslije mlijeka jeli, bilo je upravo – povrće! Osim što je jako zdravo, naravno pritom mislim na ono domaće uzgojeno, bez GMO-a, ono sezonsko i svježe ubrano, bez dodatnih pesticida, antibiotika, hormona i umjetnih gnojiva, povrće je jako fino i ne mora uvijek biti samo prilog uz ribu ili meso. Sadrži velike količine vode, stoga mu je kalorična vrijednost vrlo mala, puno je vitamina, celuloze, minerala i antioksidanata, a ujedno i niskog sadržaja masnoće pa zbog toga, predstavlja sam vrh idealnog i zdravog načina prehrane. Povrće je jako raznoliko, a podijeljeno je u skupine lisnatog, korjenastog, lukovičastog, cvjetnog i plodnog povrća.
Kad kupujete povrće morate obratiti pozornost na sam izgled (a kod određenog i na miris). Kora svježeg povrća mora biti tanka, glatka i neoštećena, bez mrlja i kvrga. Mlohavi listovi, žućkasti cvjetovi prvi su pokazatelj da je povrće staro i da ga ne kupujete. Mislim da je Hrvatska još uvijek u velikoj prednosti nad ostalim zemljama (EU, USA...) upravo po zdravom povrću. Kad kupujem povrće prvo što pitam: „Jel domaći uzgoj? Od kuda je?“ Iako uglavnom sve povrće kupujem na placu kod mojih poznatih kumica (ured mi je u neposrednoj blizini placa na Kvatriću), obavezno uvijek čitam etikete (jer i na placu, ako je povrće uvozno, mora stajati etiketa od kuda je). Pokraj cijelog bogatstva hrvatskih domaćih povrtnih plodova, ne kupujem kineski češnjak i uvozne bezukusne napumpane GMO povrtnice, koje su možda oku prekrasne, ali na okus – nemaju okusa!
Povrće se jede svježe, termički obrađeno ili konzervirano. Postoje mnogobrojne vrste povrća koje se mogu pripremiti, doslovno, na tisuće načina.
Priprema povrća je vrlo važna – jer je bitno da se termičkom obradom ne izgubi boja, okus i svi ili većina vrijednih sastojaka, bitno je i da jelo bude ukusno i da namirnice nisu denaturirane pod utjecajem visokih temperatura. Najbolji načini pripreme povrća su kuhanje na pari, kuhanje u vlastitom soku i maloj količini vode (nishime), dinstanje s lukom (kinpira) ili prženje u woku (idealna tava za prženje povrća) na jako malo maslinovog ulja, na visokoj temperaturi, ali vrlo kratko (3-5 minuta) jer se tako u najmanjoj količini gube vrijedni sastojci (pazite da povrće koje raste ispod zemlje pržite duže od onoga koje raste iznad zemlje).
Kuhano povrće je mekše jer kuhanje omekšava strukturu povrća i postaje istančanijeg okusa i mirisa. Povrće kuhajte u loncu s debelim dnom i poklopljeno (radi manjeg isparavanja i gubitka u vodi otopljenih tvari iz povrća), ali ne predugo. Obavezno probajte dok kuhate!
Za tempuru povrće pržite u dubokom ulju, (samo što namirnice prije umočite u smjesu vode i brašna s dodatkom soli i začina) i dobiti ćete vrlo ukusno i hrskavo povrće, ukusnije i zdravije od klasičnog paniranja i prženja (pohano), a pogotovo ako pržite u zdravom ulju (npr. kokosovo).
Povrće možete lagano i vrlo brzo ispržiti sa ili bez mesa (sve narezano na kockice 0,5 – 1 cm), ali uvijek na istoj visokoj temperaturi (nemojte pojačavati ili smanjivati temperaturu).
Povrće pečeno na roštilju je vrlo zdravo i izvrsnog je okusa, ali prije svega i zbog samog ambijenta. Priroda doprinosi boljem i sočnijem okusu vašeg povrća.
Da li ćete pripremiti povrće, ovako ili onako, na bilo koji od načina koji slijedi u receptima, odnosno – pečen u pećnici, na grill tavi, u juhi ili cušpajzu (varivu), nije važno. Ono što je važno je da ga svakodnevno uključite u svoju prehranu i jedete u što većim količinama!
