Dakle, tjedan dana godišnjeg na Havajima činilo se kao tjedan dana u raju. Doslovno, Hawaii su raj na zemlji koji bi barem jednom u životu trebalo posjetiti, a kako sam odlaskom tamo na ljetovanje ispunila jednu veliku želju, ostala je druga, još veća – skok iz aviona!
I tako si predzadnji dan svog boravka na Honolulu pomislim: „Ma zašto ne bih skočila iz aviona na Havajima?!“ Da ne da ne da ne da ne... Reakcija sestre i prijateljice s kojima sam ljetovala je bila „ti si luda!“ Naravno da ih nisam uspjela nagovoriti da idu sa mnom, one su htjele plivati s dupinima. Mislim si „pa jednom se živi!“
Nakon što sam proučila sve statističke podatke, skupila sam hrabrosti i rezervirala skok. Statistički gledano, veća je vjerojatnost da poginete u nesreći na putu do aerodroma, pri prelasku ceste ili da osvojite jackpot na lotu nego da poginete u tandem skoku! Padobranstvo je zapravo vrlo siguran sport. Oprema je izrađena po najrigoroznijim svjetskim padobranskim standardima, a skok obavljaju instruktori sa svjetski priznatim, stručnim licencama. Dođe li do otkaza glavnog padobrana (to nisam htjela doživjeti), tandem instruktor otvora rezervni padobran. Rezervni padobrani se pakiraju s posebnom pažnjom i prepakiravaju bez obzira jesu li otvarani na skoku, pa je mogućnost da i on otkaže minimalna.
Ok… Mini shuttle bus nas je skupio u 8 ujutro. Skupljali smo ekipu po Waikikiu (inače najpoznatija plaža na Honolulu) i nas 9 hrabrih uputilo se prema Dillingham Airfieldu. To je pista za slijetanje privatnih i vojnih mini aviončića. Pomalo poplašeni sjeli smo u prostore Skydive centra.
Prvi korak je ispunjavanje pristupnice i upoznavanje s timom. Morate biti svjesni toga da skačete na vlastitu odgovornost pa to morate i potvrditi svojim potpisom. Nakon nekoliko minuta nastave, kreću instrukcije s tandem instruktorom. Od opreme dobijete kacigu i naočale te pojaseve kako bi vas kasnije mogli privezati na instruktora. Donekle je moj strah smirio moj dragi tandem majstor koji me ohrabrivao, nasmijavao, umirivao. Pravi profesionalac koji je iza sebe već imao tisuće skokova i stotine ovakvih poplašenih poput mene.
Nakon provjere opreme uputili smo se prema Cessna avionu koji je posebno prilagođen za padobranske aktivnosti. Letjeli smo 15-ak minuta, a s povećanjem visine rastao je i adrenalin... Od jednom... vrata su se otvorila i trebalo je skočiti... Uhhhhhh adrenalinnnnnn na najjačeeeeee!!!
Stala sam na rub vrata aviona i pogledala dolje (bolje da nisam).. spoznaja da me od tla dijeli samo zračna provalija bacila me u totalnu paniku. I baš u trenutku kada sam instruktoru htjela reći da ipak odustajem... aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! U stotinkama sekunde počela me pucati trema, strah, sreća i sve što netko može osjetiti na tisućama metara nadmorske visine.
Nakon koje sekunde, instruktor i ja smo se odlučili zabavljati na nebu. Naslikavali smo se, vrištali, smijali. Sekunde su prolazile, ali gore se to činilo kao sati! I tako nakon dosta dugo vremena pomislim si: „hmmm pa već sada bi se trebao otvoriti padobran...“ Ali mi i dalje letimo... Opet panika i odjednom...stop...mir i tišina! Ok, padobran se otvorio, preživjeli smo!
Nakon otvaranje padobrana, desetak minuta smo se vozikali nebom. Imala sam spektakularan pogled ns Diamond Head, Pearl Harbor, Kaena Point, obalu North Shore, gotovo cijeli Honolulu i ostala Havajska otočja.
Skok iz aviona mi je oduzeo dah i promijenio pogled na svijet. Ovo je bilo jedno od najboljih i definitivno najuzbudljivije iskustvo u dosadašnjem životu! Probajte i vi!
