Najiritantnija stvar koju možete napraviti curi koja se sprema za izlazak BILO GDJE je požurivati je. Ako zaista želite da vas duboko i iskonski mrzi narednih nekoliko sati, da vas u najboljem slučaju ignorira ili dobije slom živaca i na vas počne urlati, slobodno ju požurujte.
Dečkima je to potpuno neshvatljivo. Kako se netko može baš toliko spremati? Ali budimo realni; ne treba biti genije da bi se traperice odabrale među trapericama, majica među majicama i tenisice među tenisica. Izbor je malen, kombinacije su ograničene. Koliko sam ja vidjela, dečki se uglavnom samo pobrinu da im je odjevna kombinacija čista ‒ i to je to. Ako u „miks” ubacimo suknje, tajice, najlonke, čarape, haljine, vruće hlačice, bolere, prsluke... kombinacija je bezbroj i svaki frajer bi se u startu radije bacio kroz prozor nego u tom paklu pokušao nešto izabrati.
Naravno, da se razumijemo, problem nije samo u izboru odjeće koju svaka cura ima u ormaru. Same smo tu odjeću kupovale pa u startu znamo s čime ju možemo kombinirati. Problem proizlazi iz mnogo drugih faktora koji zapravo veze nemaju s odjećom.
Jedan od glavnih faktora je naravno lokacija za koju se spremamo. Dečkima je tulum tulum, klub klub, kino kino. Curama nije. Na tulum možemo doći u cassual izdanju i svojoj cool trenirci, naravno. Ali uvijek postoji šansa da će doletjeti NEKA koja je malo preozbiljno shvatila zadatak kvartovskog tuluma i pojaviti se u superuskim trapericama i štiklama koje ističu njenu upola manju guzu (ostarit će i ona prokleta bila!). Ista stvar vrijedi za klubove. Naravno da ovoga puta ja mogu biti ona u superuskim trapericama. Ali opet, što mi to vrijedi kad postoje cure koje će i izlazak u klub prenijeti na novu razinu. A ako ćemo biti realne, nemam ja toliko odjeće koliko one nemaju srama. Dakle bitka je unaprijed izgubljena.
Također, drastično puno vremena mi oduzimaju profesionalne konzultacije. Telefonske profesionalne konzultacije. Bez pretjerivanja, u stanju sam od ponedjeljka početi cviliti frendici na telefon i manično prepričavati sadržaj svog ormara ne bi li do subote zajedno dokučile što bih mogla obući i. Dakako da ću u subotu, uobičajeno, odjenuti sve iz ormara, sve skinuti pa u histeričnim napadima između golemih nakupina odjeće na podu i s cigaretom »za smirenje« u rukama, ustvrditi kako nemam ništa u ormaru. Moje prijateljice imaju jednake probleme. Prema tome se dogovor sklopljen preko telefona smatra »zakonski« priznatim i u stanju smo poludjeti ako se taj isti dogovor ne poštuje. Zato se i ovoj drugoj prije izlaska deremo u slušalicu da ćemo joj bolno napakostiti ako ne ponese štikle kao što je dogovoreno te nas ostavi nas same da paradiramo na 15 centimetara. Jedina gora stvar je da nas ostavi da same paradiramo u tenisicama (jer je tako bilo dogovoreno, ali je ona u zadnji čas ipak odlučila obuti štikle). Zbog takvih su stvari prekidana prijateljstva.
Ako su prethodne točke ispunjene i dogodilo se čudo da sam relativno brzo pronašla neku solidnu kombinaciju, vrlo brzo shvaćam kako više nažalost nemam vremena za sređivanje frizure koju sam neki dan vidjela na telki na nekoj dodjeli nagrada, za Beyoncein make up, manikuru, predikuru, depilaciju i odabir nakita. I onda radim ono što svaka žena najbolje radi u kriznim situacijama – multitasking. Međutim, budući da je vremena jako malo, a i organizacija mi nije jača strana, moj multitasking se pretvara u bezglavi trk po stanu koji će u najboljem slučaju završiti s 50 % obavljenog posla, a u najgorem slučaju mojom preranom smrću jer mi je u žurbi pegla za kosu upala u kadu. Crvenilo i osip od nestručno i nemarno obavljene depilacije su neizbježne, da ne pričam o kricima i psovkama koje moji ukućani slušaju dok pokušavam baratati voskom, nimalo damski. Nakon par sati, puno potrošenih živaca, upale mišića i nekoliko pramenova kose na podu, shvaćam kako više nema vremena za prekrasnu glatku i ravnu kosu i uz napad plača zbog izgubljenih živaca i vremena uranjam glavu u kadu u nadi da će gel i fen dovršiti ono štonisam mogla. Zanemarujući činjenicu da će me društvo zbog frizure ostatak večeri zvati Gloria Gaynor, manično oblačim sve na sebe, trpam ključne stvari u torbicu te lakiram nokte dok čekam lift. Dok slušam zvukove trube u prizemlju i u liftu nanosim posljednje slojeve maskare, počinjem pripremati ispriku i moliti Boga da me, za njihovo dobro, nitko ne pita zašto OPET za Boga miloga kasnim.
