Svoju karijeru u medijima započeo je 2010.g. aktivno sudjelujući u stvaranju posebnog, flambojantnog izdanja 'Nedjeljnog Jutarnjeg', a za koje piše i neredovitu kolumnu iduće četiri godine. Nakon toga prelazi u 'Telegram Media Grupu', te kao posebni savjetnik radi na stvaranju novog tjednika i portala za društvena i kulturna pitanja. Sve do početka 2017.g. tamo piše i redovitu tjednu kolumnu, a od kraja travnja iste te godine - postaje glavni urednik na Wall.hr. (Tih par mjeseci između ta dva medijska angažmana objavljivao je, uzgred kazano, samo fotografije svog mopsa na Facebooku...)
Kada bi je promatrali unatrag - počeo na jednom manjem, specijaliziranom portalu, zatim malo objavljivao fotografije kućnog ljubimca na društvenim mrežama, pa prešao na novi uzbudljivi projekt pokretanja tjednika i portala, da bi se na kraju skrasio u nedjeljnom izdanju jednog velikog nacionalnog lista - karijera bi mu bila, složiti ćete se, zbilja respektabilna.
Naš urednik kulture, Đuro Jelačić, ovaj tjedan napisao je iznimno nadahnut tekst o izložbi Josepha Ernsta, a koja se sastoji od najpoznatijih svjetskih novinskih izdanja poput Timea, New York Timesa, Le Monda i Zeita, samo lišenih - pazi ovo - svih vijesti. Stranice tih svjetski poznatih novina prikazao je potpuno prazne, problematizirajući na taj način činjenicu da nas mediji svakodnevno i, prekomjerno, bombardiraju raznim vijestima za koje nas žele uvjeriti da su važne te smo zbog toga zaboravili kako je to isključiti se iz sveg, sjediti, razmišljati, osjetiti dosadu, sanjariti i, eto, samo biti.
Ova izložba je Josephu Ernstu već druga u nizu na sličnu temu, a prije toga se bavio pitanjem gubitka vremena na Internetu gdje je otvarao razne, potpuno prazne web stranice.
Bez ikakvog sadržaja!
Nešto dakle - napisao je naš Đuro u svom osvrtu na tu izložbu, društvo u globalu i medije - što i naša konkurencija svakodnevno čini.
---
Kako bi potvrdile njegove ni malo skromne riječi, ali i po službenom zadatku, naše dvije nove djelatnice, prekrasne Antonia i Viktorija, instalirale su na svoje pametne telefone mobilnu aplikaciju za kupovinu kineske robe 'Wish' te pronašli 9 najbizarnijih proizvoda koje vjerojatno nitko, unatoč nazivu aplikacije, nikada nije poželio. Zbog proizvoda pod rednim brojem jedan, potkošulja koja stišće škembu i tako stvara dojam da je ni nema, a koju su preporučili glavnom uredniku, u njegovim očima postale su bezbeli sve manje krasne i, skoro ni malo zaplosene. Spasio ih je samo deveti artikl koji su izdvojili s te nevjerojatno povoljne, ali upitno kvalitetne aplikacije koju koristi preko 150 milijuna ljudi diljem svijeta.
Jedan od onih koji je poput Antonie i Viktorije također neko vrijeme harao po kineskom tržištu je Ćiro Blažević, naš najtrofejni, ali i najekstravagantniji nogometni trener, glumac, pjevač i političar, a odnedavno i motivacijski govornik. Ekskluzivno za mnogobrojne čitatelje Wall.hr-a, na samom početku radnog tjedna, iznio je svojih '7 faktora za uspjeh'o kojima drži predavanja nekim od najvećih kompanija od Triglava pa do Vardara.
Njegov motivacijski govor pozitivno je djelovao na naše dvije ranije spomenute zaposlenice koje su napravile intervju sa čovjekom koji je ostavio iznimno uspješnu karijeru u digitalnom sektoru jedne elike medijske i izdavačke kuće kako bi imao više vremena da putuje i ostvari svoj životni cilj te da posjeti što više zemalja ove naše divne planete. Za sada ih je obišao više od 60, a trenutno se nalazi u Madagaskaru odakle nam je i dao ovaj intervju. Prvo pitanje koje su mu Antonia i Viktorija postavile bilo je, naravno, je li normalan i što će u toj maloj otočnoj državici u Indijskom oceanu, a koju ni na društvenoj igri 'Risiko' nismo rado posjećivali...
Njegov odgovor na to pitanje, ali i na osam veoma sličnih - kojima smo pokušali ustanoviti što pokreće takve ovisnike o adrenalinu i neustrašive pustolove - svakako pročitajte na ovom linku ako ste slučajno propustili prilikom prve objave.
Kako bi dakle, opravdali riječi urednika kulture, g.Đure Jelačića, a koji iskoristio na početku teksta spomenutu izložbu Josepha Ernsta da napiše kako smo bolji od ostalih te kako bi pokazali da se njegova kritika web stranica bez sadržaja ne odnosi na nas, pisali smo ovaj tjedan još i o tome kako je Zagreb po izboru Loonley planeta proglašen najboljom europskom destinacijom, o izložbi zbirke "Otok s blagom"Dagmar Meneghello s Palmižane, Gastro best festukoji se u našoj organizaciji cijeli tjedan održavao na Europskom trgu u samom srcu Zagreba te smo prenijelnu jednu anegdodu iz života pokojnog Rogera Moorea koja nije samo veoma brzo nakon tužne vijesti o njegovoj smrti postala viralna, već je ujedno i genijalna!
Osim našeg Dopisnika iz centra, nadalje, koji je našim mnogobrojnim čitateljima pokušao objasniti razliku između taksija i Ubera, a koja je, nota bene, drastična, ovaj tjedan imali smo još i gostovanje dopisnice iz Istre. Dijana Volkmer Krajina pokušala je na primjeru restorana 'Stari podrum'iz Momjana objasniti zašto je hrana u Istri jednostavno bolja nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj. Je li u tome uspjela ili je njena teorija rezultat toga što je Istra predvodnik i po pitanju vina, a koje je ona očito previše konzumirala tijekom tog ručka u Momjanu, najbolje prosudite sami. A, konačnu potvrdu tezi urednika kulture dao je pred kraj tjedna naš kućni doktor za film, Vuk Radić, koji je nakon više od dvadeset godina ponovno pogledao film 'Glup i Gluplji' koji je jedan od sto filmova koji su mu obilježili djetinstvo i, o tome je li mu ta komedija i dalje tako genijalna kao prvi put kada ju je gledao te da li se ponovno smijao na istim mjestima u filmu, napisao je jedan ni malo glup tekst.
Joseph Ernst bi, nema nikakve sumnje, bio zadovoljan s našim tjednim učinkom.
