Weliki intervju:

6 pitanja čovjeku koji se trenutno nalazi u Madagaskaru. Prvo pitanje: zašto?

Kristijan Iličić rođen je 6. listopada 1986. godine u Zagrebu. Magistrirao je računalno inženjerstvo, a za sama računala zainteresiran je još od malena. U dobi od šesnaest godina pokrenuo je web stranicu koja je postala jedna od top 5 najposjećenijih stranica u Hrvatskoj. Samo četiri godine kasnije prodao ju je Adria Media Zagrebu, a gdje je nakon toga nastavio raditi. Ta su mu postignuća osigurala svijetlu budućnost koja mu omogućava da progoni svoje snove o putovanjima i, od tada je posjetio više od 60 zemalja diljem svijeta s naglaskom na one manje razvijene koje su zadržale svoju autentičnost.

Jedno od njegovih najomiljenijih odredišta sigurno je Etiopija, gdje je proveo više od dva mjeseca, a slijede Kambodža, Laos, Vijetnam, Indonezija, Filipini i Tajland.

Njegov najvažniji cilj tijekom svakog putovanja je živjeti onako kako to lokalni stanovnici čine. Jede samo uličnu hranu, a spava u vrlo jeftinim smještajima...

Što mu to sve treba, je li normalan te gdje se sada nalazi, pokušali smo doznati od ovog svjetskog putnika i velikog avanturiste uz pomoć 6 veoma profesionalnih pitanja kojih se ni Mislav Bago ne bi posramio:

1. Dobro, čovječe, jesi li ti normalan? Šta ti sve to treba? Imao si izvrstan posao, bio si ugledan član ovog našeg civilizaranog društva i, iz prve ruke znam da su se mnoge medijske i izdavačke kuće borile za tvoje usluge po pitanjima digitalnog razvoja, sektora u kojemu sloviš kao "Tito", a sada se nalaziš negdje u blatu na dnu globusa, tamo gdje je inače šaraf, i grčevito pridržavaš šator da ti ne odleti?

Volim nove izazove i ne bojim se riskirati. U ovom trenutku odlučio sam sebe obogatiti nekim drugačijim iskustvima za koje ne mislim da mogu imati loš utjecaj na moju karijeru. Dapače, putovanja su me uvijek činila potpunim i u poslovnom i u privatnom smislu. Nepredvidive situacije na putovanjima izvlače najbolje iz tebe te su vrlo primjenjive na poslovno okruženje. Jednostavno više počneš uvježbavati prirodnu inteligenciju i prilagodbu snalaženja i reagiranja u raznoraznim situacijama. Smatram da jedno ne isključuje drugo i moje uspjehe i moju karijeru mi nitko ne može uzeti kao ni sve ono što sam proživio putujući, a sve me to čini kompletnom osobom.

Imam puno planova za budućnost i naravno da neću zanemariti svoje potencijale u poslovnom smislu. Lagao bih kad bi rekao da mi ne treba novac za sve ove egzibicije, pitanje je samo u kojem će smjeru moj život i karijera krenuti nakon ovoga. Za sada sam nomad, ali sa visokom razinom informaticke pismenosti što mi daje prednosti bilo gdje u svijetu nad ostalim nomadima (zločesti smijeh).

2. Gdje si sada, u ovom trenutku dok pišeš, i s kim? Kako je, što ima tamo?

Trenutno sjedim u centru Antananariva, glavnog grada Madagaskara.

Pronašao sam skrivenu terasu okruženo zelenilom i pokušao pobjeći od kaosa koji vlada na ulicama. Na putovanje sam išao s djevojkom i kao i uvijek nama je odlično. Već znamo da dobro funkcioniramo na putovanjima zajedno. Njezin je cilj također doživjeti državu u izvornom obliku kao da je dio lokalnog stanovništa pa se ne razilazimo previše u mišljenjima i stavovima o tome kako putovati. Madagaskar je crveni otok s neistraženim ljepotama i upravo zato smo ga odabrali. Kao dio Afrike znao sam da je potpuno drugačiji i kao što se da primjetiti uglavnom biram siromašne i nerazvijene države za svoja putovanja jer to pretvara iskustvo na potpuno drugačiju razinu te vas promijeni kao osobu.

3. Kako ti se djevojka nosi s ovim ne baš luksuznim načinom putovanja? Je li i ona ovisnik o adrenalinu poput tebe i tvog starijeg brata koji također, kada ne radi u odvjetničkom uredu, ugodno rashlađen klima uređajem i pije vodu iz onog aparata koji ti ju prethodnu filtrira i rashladi, pokušava preživjeti u nekoj od zemalja trećeg svijeta?

Iako nikada do sada nije bila u Africi i ona putuje od malih nogu. Dovoljno dobro je poznam kao osobu da bi zaključio da joj ne treba luksuz da bi uživala na putovanju. Ona je takodjer avanturistički tip čiji je cilj doživjeti državu u izvornom obliku kao da je dio lokalnog stanovništa pa se ne razilazimo previše u mišljenjima i stavovima o tome kako putovati. Iako trenutno piše diplomski rad na Fakultetu Političkih Znanosti, ponosan sam na njenu snalažljivost te mogućnost da uz fakultet zarađuje dovoljno da sebi može priuštiti raznorazne avanture. Ovo ljeto će nam se putevi malo razići pa ću ja otići do Kazahstana i Kirgistana, a ona u Ameriku na studentsku razmjenu. Kada se vratimo u našu rutinu opet krećemo u nove avanture.

4. Osim ovih egzotičnih destinacija, vjerojatno si bio i na nekim uobičajnim, tipa: New York, Pariz ili Rim... Možeš li malo usporediti ta dva načina putovanja i reći zašto te više privlači ovaj nekonvencionalni?

Svaki grad ima svoju energiju pa tako i ljudi u njemu. Mene uvijek više privlače kaotične države poput Tajlanda, Kambdje, Laosa i općenito države Jugoisočne Azije i nerazvijeni dijelovi Afrike jer su potpuno drugačiji od onoga na što smo mi navikli. Većini ljudi bi se vjerojano gadilo to što vide, ali kada prebolite strah od različitosti shvatite da je njihov način života umjetnost. Uvjeti u kojima oni žive pruža im puno manje mogućnosti nego nama, ali svjedno ćete se zaljubiti u hranu koju možete pojesti na ulicama Tajlanda za 1 dolar. Mislim da bi se i profesionalni kuhari složili samnom da se tu radi o pravom kulinarskom umijeću. Isto je i s tradicijom, prirodom, građevinama, ali i nekom nevjerojatnom pozitivom i srećom koju uvijek više osjećam i primječujem u nerazvijenijim državam.

Izgleda da su oni imali tu privilegiju zadržati sreću u izvornom obliku za razliku od nas koji smo pred tim pokleknuli u borbi za prestižom i hijerarhijom u društvu.

5. Kakvi su planovi za dalje? Kamo si se uputio? Koja je dakle, sljedeća destinacija i hoćeš li nam barem poslati razglednicu?

Sutra već letim za Sejšele, a onda dolazim u Zagreb na par dana i krećem s bratom u Kazahastan i Kirgistan.

Usputno kalkuliram i neke poslovne ideje. Za sada ću pustiti da me život i avanture nose i uživati u svakom dragocjenom trenutku. Kako i gdje ću završiti ni sam ne znam, ali znam da se strast za putovanja nikada neće ugasiti.

Naravno da ću vam poslati razglednicu, a odakle i kada - to će biti iznanađenje!

6. Namjeravaš li jednoga dana sva putovanja objediniti u nekoj zanimljivoj knjizi? Nekom svojevrsnom vodiču za putovanja ili češ stečeno iskustvo zadržati samo za sebe, a mi ostali koji ti zavidimo nek se sami snalazimo? Barem nam daj neki savjet kako da preživimo kada nam u sred noći upadne naoružana banda u sobu kao što se tebi dogodilo u Etiopiji?

Iako su moja putovanja oduvijek bila dobro popraćena društvenim mrežama, sada ću to raditi još detaljnije na svom blogu www.kristijanilicic.com (koji će uskoro zaživjeti u punom smislu riječi) i Facebook pageu www.facebook.com/ilicic.kristijan na kojem svakodnevno uploadam dogodovštine sa svojih putovanja i nadam se da će se ljudima svidjeti što im pokušavam približiti neku državu.

Htio bih da shvate da im to nije neostvarivo ni strano te da se sve može izrealizirati uz dobru organizaciju i visoko postavljene ciljeve.

I sam sam deset godina radio u vrlo ozbiljnoj izdavačkoj kući i posao mi nikada nije trpio nego sam imao izvanredne rezultate, kad se hoće, sve se može. Iako ne isključujem mogućnost za knjigu, više me privlači ideja snimanja pustolovnih emisija. Mislim da je ljudim lakše doživjeti nešto kroz situacije i priču iza toga kroz vizaulan način tj. televiziju.


Slični članci: