Dopisnik iz centra

Posljednja vožnja taksijem. Od sada isključivo unajmljujem vozilo s vozačem

Dopisnik iz centra

Kako bi se shvatila uloga 'Dopisnika iz centra', vrlo je važno za znati da to nije oduvijek i zauvijek jedan te isti čovjek. Svako vrijeme, naime, nosi nekog svog 'Dopisnika'. Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u "Kalendaru zagrebečkom" 1845.g. objavio rugalicu anonimnog autora koji kritizira običaje, modne ludosti, književnike Gajeva kruga i poročni život kakav se vodio u kavanama, a nakon njega bilo ih je još mnogo. Jedna je bila čak i 'Dopisnica'. Njezin spomenik i danas, s kišobranom u ruci, ponosno stoji na sred Tkalče...

Trenutni vršitelj dužnosti 'Dopisnika' svoje priče objavljuje na Wall.hr-u od 2014. godine, a prije toga to je činio na portalu Jutarnjeg lista, sprejem po gradskim fasadama, nožićem na školskoj klupi i markerom po vratima javnih toaleta.

Ne znam postoji li netko tko se u proteklih godinu dana koristio uslugama jednog od zagrebačkih taksi prijevoznika, a da mu isti nije pljuvao po 'Uberu'. Prije toga su, podsjetimo se, pljuvali jedni po drugima...

"Ono, koga briga? Samo vozi...", pomislim svaki put kad mi započnu priču o tome kako su oni drugi skuplji, sporiji, ilegalniji, lošiji vozači ili, kako je jedan uvaženi gospodin za volanom nedavno ustvrdio;"kreteni koje treba po kratkom postupku!". Naravno, tu svoju nezainteresiranost za njihove probleme uvijek bih zadržavao za sebe, a za to kratko vrijeme koliko traje vožnja iz druge u prvu gradsku zonu, žestoko bih podupirao njihove teze.
 
"Ma, ne bih se s njima vozio ni da mi život o tome ovisi...", navodim svaki put vodu na šoferov mlin, pa tako i neki dan kada sam koristio njihove usluge i po tko zna koji put slušao jednu te istu priču.
 
Na radiju je istovremeno neki papak naručivao da mu puste novu pjesmu od izvrsne i meni jako drage grupe 'Pavel', a ja sam se pitao ima li nešto gluplje od ljudi koji zovu, recimo, na 'Otvoreni', kako bi, eto, sami sebi naručili neku muzičku. Ajde, dobro ako je posvete nekome, svojoj ljubavnici na primjer, to još i razumijem, ali ovo kada nazovu sami za sebe je zbilja za neku ozbiljniju psihološku analizu.
 
"Koji im je vrag? Nek' si puste pjesmu na kompu ili, šta ja znam, na mobitelu...", pomislio sam tom prilikom, a mislim da sam to čak spomenuo i taksistu. On, međutim, i nije baš najbolje razumio što mu govorim, niti ga je zanimalo, pa ja nastavio o svojim problemima.
 
„Neki Vam od njih, mladi gospodine, nemaju ni položen vozački ispit...“, lagao je dalje mene i ovaj, od njihovih priča s taksi štanda, itekako napaćeni narod.

Razmišljao sam tada kako bi ovaj svijet izgledao kada bi i svi ostali, baš poput ovih naših taksista, svoje klijente opterećivali pričama o problemima u poslovanju na koje svakodnevno nailaze. U supermarketu bi vam se tako prodavačica na odjelu suhomesnatih proizvoda, taman kada se spremate naručiti dvadeset deka kulenove seke, požalila kako jedna susjeda nije pristala na gram salame više nego što je zatražila, a ona slučajno narezala, pa je jadna morala to skidati s vage i vraćati u frižider. Sreća da kulenova seka može duže stajati inače bi vam se zasigurno pokvarila dok vam djelatnica za mašinom za rezenja ispriča sve što je muči. Svaki konobar, prije nego što primi vašu narudžbu, mogao bi vam tako satima govoriti o svim onim filozofima koji su kod njega naručivali velike kave u malim šalicama, kave s vrućim mlijekom bez pjene do pola šalice i pola natrena ili, štajaznam, kavu s nekim drugim mnogobrojnim pridjevima koje u posljednje vrijeme vežu uz taj jednostavni crni napitak. 

Doktori bi vam, nadalje, satima mogli pripovjedati o lakomislenim pacijentima, njihovim bezobraznim pratnjama na hitnoj, predugačkim dežurama i općenito lošoj situaciji u zdravstvu, a to ne bi bilo ni približno svemu onome sa čime bi vas mogao opteretiti neki pripadnik gorske službe spašavanja prije nego što vas izvuče iz jame u koju ste slučajno upali...
 
Nisam baš siguran da bi svijet na taj način mogao baš najbolje funkcionirati, ali sam sasvim siguran da bih, gdje god je to moguće, izbjegavao koristiti usluge tako neprofesionalnih i nadasve dosadnih pojedinaca, pa to neću, evo, više činiti ni prilikom prijevoza.
 
U buduće ću - odlučio sam tada čvrsto - koristiti isključivo mogućnost unajmljivanja auta s vozačem putem Uberove mobilne aplikacije.
 
Dosta mi je taksija!
 
Istina, na prvu se čini slično, pa ne čudi da ih ljudi često i zamijene, ali razlika je - posvjedočiti će vam svatko tko je s njima prešao u 21.stoljeće po pitanju prijevoza u gradu - ipak drastična.

Slični članci: