A zašto uopće preispitivati moj dragi brunch&trach? Zato što pišući novu kolumnu nisam mogla skinuti osmijeh s lica. I nisam mogla ne prisjetiti se kako je sve to krenulo i zašto se i danas smijem.
U pisanje brunch i trach kolumne upustila sam se slučajno, jednog popodneva i s onom standardnom „dobrom tremom“ koja se uvijek javlja kad nas je strah sljedećeg koraka, ali duboko u sebi znamo da trebamo zakoračiti. Iako kažem slučajno, nikad ništa zapravo nije u potpunosti slučajno. Prije nego se brunch&trach pokazao svijetu, pripremu i praksu sam odradila s puno prefinih skuhanih i pojedenih delicija, popijenih čaša vina, glasnih i veselih bruncheva i nasmijanih lica koja sam upoznala, ugostila i družila se s njima. Trebalo je samo strast i srce preseliti na papir. Prvi put kad se to i dogodilo bilo je nakon Pupitres vinske škole „Prvi susret s vinom“ kada sam upoznala Jelenu Šimić Valentić, sommeliera, suprugu, majku, partnericu, prijateljicu. Imam tu sreću da u životu upoznajem puno inspirativnih ljudi, ali poneki me uistinu „izbace iz cipela“. Jelena je jedna od njih, a zašto je to točno tako - ne mogu u potpunosti objasniti. Možda je to njena strast prema poslu, možda je to njena hrabrost da bude uspješna, da radi ono što voli i da se uvijek smije. Kako ne bih samo nagađala, nakon što sam o njenoj vinskoj školi pisala u svojoj prvoj kolumni, znala sam da ću se opet vratiti Jeleni, s njom porazgovarati i pokušati vam kroz taj razgovor dočarati sve ono što je mene očaralo kod njene vinske škole te kako je uz nju uistinu lako zaljubiti se u vina.
brunch&trach: „Kako se dogodi da čovjek zna da želi postati sommelier? Kako i kada ste vi odlučili da je to vaš životni poziv?“
Jelena: „Radeći dugi niz godina u vrhunskim restoranima, sasvim spontano i prirodno se pojavila ljubav prema vinima. Još se i danas sjećam prvog gutljaja Brunella di montalcina koji me osvojio. Svaki vrhunski restoran, hotel ili wine bar mora imati sommeliera. Postati sommelierom iziskuje veliku ljubav prema vinu, gastronomiji i enologiji. Biti sommelier znaci puno raditi na sebi, učiti, znati svoje znanje nesebično prenijeti drugima, i puno puno kušati.“
brunch&trach: „Kako je tekao vaš profesionalni put i školovanje?“
Jelena: „Prije devet godina kada me je vino prvi put zavelo i osvojilo, odlučila sam da želim postati sommelier i educirati se. U Hrvatskoj je donedavno bio jedini način obrazovanja u Hrvatskom sommelier klubu po programu Association de la Sommeliere Internationale,koji nudi tri razine edukacije. Završila sam sve tri razine i time stekla diplomu sommeliera. Kako je edukacija imperativ u mom zanimanju, polaznik sam i WSET-a level III (Wine and Spirit Education Trust), najprestižnije svjetske institucije za edukaciju o vinu i žestokim pićima koji je tek nedavno stigao kod nas.“
brunch&trach: „Kada i kako ste skupili hrabrosti za poduzetnički pothvat Pupitres?“
Jelena: „Kada imate divne ljude oko sebe koji vjeruju u vas i koji vas podržavaju u svemu - samo je nebo granica. Nakon sudbonosne kave sa mojom prijateljicom i partnericom Ognjenkom Manojlović, kada se i izrodilo naše partnerstvo, osjećala sam se kao najzahvalnije biće na svijetu. Ognjenka i ja smo postavile temelje Pupitresa. Naravno da smo sljedeće jutro našem partnerstvu nazdravile sa pjenušcem. Okružena sam ljudima čiji me rad i osobnost inspiriraju. Zahvalila bih se mojoj prijateljici Marineli Sluganović koja je otpočetka vjerovala u mene, poticala me i ohrabrivala. I Luki, mom sinu koji je vječna inspiracija za sve lijepo u životu.“
brunch&trach: „Po vašem mišljenju, mora li uživanje u vinu biti skupo?“
Jelena: „Naravno da ne. Imamo sjajnih vina za svaki dan. Fantastičnih butelja čije cijene ne prelaze pedeset kuna i koja su vrijednost za novac.“
brunch&trach: „Koja bi bila vaša top 3 savjeta za „amatere“ kao ja koji žele uživati u vinu?“
Jelena: „Hm...? Samo tri? Svakom vinu dajte priliku, vino poslužite na optimalnoj temperaturi u pravilnoj čaši, dozvolite si svaki dan čašu vina, jer vi to zaslužujete.
brunch&trach: „Kako biste okarakterizirali kulturu uživanja u vinu u Hrvatskoj?“
Jelena: „U Hrvatskoj se zadnjih godina događaju sjajne stvari i u pogledu proizvodnje vina i napretku tehnologije, a bome i u konzumaciji. Ljubitelji vina i oni koji to tek postaju se sve više osvješćuju te kultura stola polaganim pomakom se sve više uzdiže. Zadnje tri godine, pogotovo u Zagrebu, osjeti se prava mala vinska revolucija.“
brunch&trach: „Postoji li neka podjela vina po tome za koje se godišnje doba preporučuju za piće?“
Jelena: „Vino se uživa u svakom jutru, danu i večeri. Svakom godišnjem dobu.“
brunch&trach: „Koje biste nam vino preporučili za hladne večeri pod dekicom?“
Jelena: „Za hladne večeri pod dekicom probajte portugalsku Madeiru, argentinski malbec, australski shiraz, talijanski Amarone di Valpolicella, ronska vina iz Francuske, čileanski cabernet sauvignon....“
brunch&trach: „Što mislite o kuhanom vinu?“
Jelena: „Kuhano vino s klinčićem, anisom, cimetom i malo smeđeg šećera te nas puno prijateljica u zimskim hladnim danima zašto ne?!“
Zašto pišem ovu kolumnu? Jer sam imala tu sreću upoznati Jelenu. A sreća je to veća što to mogu podijeliti s vama.
