Priče iz njujorške podzemne željeznice

| Travel |

NYC subway

Sjedim ispred laptopa, jedem sjemenke od bundeve i upadne mi sjemenka u čaj, naravno.  „E ovaj put me boli briga!” Potegnem gutljaj čaja kao da se ništa nije dogodilo i tipkam tekst dalje. Uvijek i stalno moram nešto jesti  – čak sam jednom ispod tuša jela čokoladicu dok sam ispirala pjenu od šampona iz kose. Zanimljivo iskustvo. Imam te napadaje gladi, znam se tresti i moram pojesti nešto, odmaaah! Tako sam se nedavno žurila i prije nego što sam uskočila u subway na Astor Placeu, kupila sam si slajs pizze. Jednom rukom se držim za štangu u subwayu, drugom držim tu pizzu u škarniclu. Osjećam njezinu toplinu na dlanu i miris… Ne mogu više izdržati. Brzo je odmotam i zabijem nos kako bi zagrizla taj slajs, no pogled mi padne na ilustrirani tekst koji objašnjava što je sve zabranjeno u subwayu. Između ostalog, zabranjeno je jesti bilo što u subwayu. Ma divno, budem se ja toga pridržavala kad još jednom gricnem moj slajs. Sigurno se i vama sad jede pizza mmmm… Sorry. Neki kažu da su pravila tu da se krše.

NYC subway

Budući da mi je subway ovdje neophodan i da provodim dosta vremena u njemu, postali smo najbolji prijatelji. Drugi naziv za “moju kupaonu” mnogim Njujorčankama. Ovdje ljudi nemaju vremena, brzo se živi pa su postali praktični, a subway je najbolji odraz toga. Više od 4 milijuna ljudi dnevno koristi subway u New Yorku. To je kao da se cijela Hrvatska neprestano vozi subwayima. Pomnožimo to s 365 i recimo da dnevno provedeš sat vremena u njem, osigurao si si showtime! Što sam sve vidjela po subwayima, nisam vidjela nigdje dalje u New Yorku, nigdje na ulicama pa čak ni u kazalištu. To je nepresušan izvor bizarnosti, u mom slučaju inspiracije. Možeš pronaći ljude svih boja, vjera, uzrasta, izrasta, raspoloženja – svatko u svom filmu. Obično se svi guraju da što prije sjednu, neki već imaju super razvijenu strategiju kako se domoći mjesta. Tipa baciš nešto na sjedalo, bočicu vode, stare novine ili čak gvozdene novce i stvarno nitko od Amera neće sjesti tamo, a ni pored tebe. Dok ne dođe neka iz Brooklyna (oni su dosta poduzetni lol) i razgrne to, zavrišti “Excuse me” dok se uvaljuje sa svojim dupetom i s 5 vrećica iz Trade Joya te započne propovijedati o Bogu sebi u bradu. Svi joj upute pogled i nabiju slušalice u uši. Vidim jednog momka da tupka nogom o pod, sigurno je pojačao glazbu do kraja ili je jednostavno nervozan. Pored mene sjedi stariji didica, rekla bih bijelac, ali sam oprezna s tim izrazima. Ajde dobro, neće ovo Ameri čitat pa mogu reći koje je boje. I taj dida slika okolo ljude po subwayu, ne mobitelom već na platnu s olovkom, još se skriva da ga drugi ne vide. Ja ga škicam, a on se sve naginje od mene. Sigurno si misli da sam čudna. Fakat lijepo crta. Uvijek imam knjigu sa sobom ili slušam Spotify, ali ovaj put nisam ništa uzela sa sobom, već sam se samo koncentrirala na ekipu oko mene. To se kaže kod nas “Prodavala sam zjake”.

NYC subway i No Pants Subway Ride

Ravno preko puta mene ženska je izvadila cijelu paletu šminke i šminka se. Na to sam mislila kad sam spomenula ranije “moja kupaona”. Još joj je mokra kosa, ali koga briga, sve temeljito stavlja na facu – i korektor i puder i bronzer, baš slojevito, kao da je doma i ima vremena. Stanemo na sljedećoj stanici. Vlak je malo jače zakočio, njoj je ispao puder koji se razbio i naravno da je počela psovati. Dida pored mene je malo krivo povukao olovkom po crtežu, samo je napravio grimasu na licu; onaj što je tupkao nogom već je odavno odšetao u drugi vagon, a ja i dalje blejim u ljude oko sebe. Odjednom čujem lavež psa. Kao i šminkanje i psi su zabranjeni u subwayu. Moraš ih staviti u neku posebnu torbu da im samo glavica viri. Što bi bilo da još se i životinje tamo voze, kao Noina arka. Ali nismo ni daleko – ulazi lik s borom, pravim borom lol. Ono nosi ga kao aktovku, hladno! Uglavnom, nije bio pas, već je jedan čovjek lajao. Da, čovjek! Zamisli, voziš se u subwayu i čovjek pored tebe ne može prestat lajati. Zvučao je poput maltezera. Samo ću reći da je imao kapicu na glavi (onu kapicu). Jednom sam vidjela ženu kako reže nokte. Došlo mi da joj nešto kažem, ali kad su ti nokti počeli frcati po subwayu, odustala sam. Taj sam put imala knjigu u ruci pa sam se brzo vratila svojem štivu i molila Boga da me ne pogodi s tim noktom u oko. Obično odmah prepoznaš turiste u subwayu. Oni jadni sve razgledaju okolo, kao da su u muzeju. „Ovo je samo subway“, pomislih. Svih kače svojom kartom Manhattana jer proučavaju gdje treba izaći. „Ma šta ne pitaš nekog“, joj da, sigurno ne znaju engleski. Ima i jedno mjesto u subwayu gdje  ako sjedneš, iza tebe se karta Manhattana i stanice gdje sve staje subway. Sad, ima čudaka što ne kažu ništa (ono sorry ili tako nešto), nego imaš filing da te ide poljubiti! A on jadničak samo gleda gdje se pogubio. Dogodilo mi se par puta pa spuštam glavu kao da sam vidjela $100 na podu da pokupim brže bolje. Najjači mi je bio lik koji se selio. Natrpao u subway pola stana, neke ormariće, neke slike, stalke i za kraj ugura onu uredsku stolicu i sjede u nju nasred subwaya. Cheap guy! Sigurno je bio ponosan like  “B****** I have my own chair!” Kako stolica ima kotačiće, ubrzo je ubacio u petu brzinu kad je subway krenuo. Karma. Susrela sam i glupana koji je ušao s biciklom u subway i u jednom momentu izvadi dildo i počne mahati između žbica s njim – mrtav ozbiljan me gleda. Ma mrš!

NYC subway

 Često netko pjeva ili pleše po subwayu. Izvode vratolomije – prvo ti idu na živce, a poslije im plješćeš i daš im koji dolar. Jednom nas je performer odlučio uključiti u njegov nastup. Donio si je šamlicu, sjedne na nju te se zadere: „Gospođo, u crvenom?! Ne, vi ona plava. Gospođo?“ I gospođa se zadere: „Yes?“Whats up?”, kaže naš pjevač. „Samo da pitam odakle ste, primijetio sam vas još na stanici, jako ste lijepi“. Kaže ona da je iz Kalifornije i počne on pjevat “Welcome to the hotel Californiaaa”, a kraljica mu se pridruži i pjeva s njim u sav glas! No zatim i cijeli subway počne pjevati, kao da smo u nekom mjuziklu na Broadwayu. I ja sam pjevala. Showtime!

With love Agatha