4th of July iz hrvatske perspektive

| Travel |

Četvrti srpanj u Americi. Ne znam kako najbolje to opisati jer nimalo ne podsjeća na naš Dan nezavisnosti – možda više kao Prvi maj. Ali masovnije i euforičnije. Svi se pobrinu spojiti par dana i otići negdje na odmor. Što se toga tiče, Amerikanci imaju manje slobodnih dana nego mi. U principu godišnji odmor im traje svega 2 tjedna, dok je to kad nas i po mjesec dana kada se sve zbroji. Taj dan su skoro svi slobodni i skoro je sve zatvoreno. Budući da su veliki radnici, ipak nešto mora biti otvoreno i netko mora raditi. Ovo je njihov najveći praznik naravno poslije Božića. Slave ga i veličaju kao veliki zagovornici slobode. Slobode misli, govora i riječi, ok možda baš ne ovo zadnje. Slave što su se jednom davno odvojili od Engleske, kao što Engleska sada slavi što se odvojila od Europske Unije.

4th of July

Obično se odlazi na izlete od 2 do 3 dana u okolici obližnjeg grada u kojem živite, a neki to iskoriste kako bi posjetili obitelji ili da otputuju negdje dalje. Hešteg masovno. Obično su oko 4th of Julya razne rasprodaje, što mene posebno veseli jer su pošteno snizili cijene. Kao pokažimo građanima Amerike koliko ih volimo pa dajmo im 70 posto sniženja na sve i slobodnu kupovine. Police u trgovinama su poluprazne, jer su svi nakupovali hrane za 10 dana roštiljanja. Ovi koji su iznajmili kuće, to se pakuje, nosi, kao da se više nikad neće vratit u New York. Iznajmljuju se hoteli, moteli po 6 mjeseci unaprijed, nema mjesta na parkiralištu, nema mjesta ni na plaži, redovi svugdje. New York tako jedno godišnje ostane poluprazan, ako je to ikako moguće i svi u kolonama hrle van grada. Hešteg masovno.

4th of July

Ovaj put Dan nezavisnosti je bio ponedjeljak što znači jedan extra day off, hvala Bože, a i vrijeme je bilo gorgeous! Pičilo je sunce kao nikad, presijavalo se po oceanu u 100 nijansi zlatne iliti gorgeous. Da, bila sam na plaži ovaj put. Idemo polako. Neki su se odlučili otići do Hamptonsa, neki na Fire Island, neki na Poconos, neki u Connecticut, neki na obližnju plažu, a ja sam se odlučila za sve. Kao u onoj reklami za Pokemone, moraš skupiti sveee. Dobro za pola od navedenog lol. Moja šašava ekipa i ja smo se zaputili na Hamptonse u grad Montauk. Uzeli smo vlak do tamo. Louisa i ja smo utrčale u šprintu u vlak u zadnjoj sekundi, kao kad naši izgube u zadnjoj sekundi na natjecanju.  Kada sam sjela u vlak osjećala sam se kao da sam ponovno u studentskim danima i da idem iz Zagreba prema Đakovu na vikend. Vlak je bio toliko krcat da su ljudi sjedili čak i dolje na podu. Tako sam se i ja jednom za Božić vozila u WC-u od vlaka jer nije bilo mjesta, ali o tome ćemo jednom drugom prilikom. Neki su spavali, neki su čitali knjigu, neki su bili na telefonu, a neki su uporno klafrali. Bila je subota, nešto prije podne kada smo došli taksiem u preslatki mali restoran. Gdje god ideš, 5 dolara po osobi, jeftino. U New Yorku se voziš 3 bloka za 5 dolara. Anyways, odmah smo sjeli na ručak, tj. kasni doručak – omlet i palačinke, američki.

4th of July

Nakon nekog vremena smo dospjeli do plaže, a da ne govorim kako su nas usput svi zaustavljali i komentirali Derekovu piknik torbu. Kao da je ispao iz neke Andersenove bajke s tom pletenom piknik torbom. Plaža kao iz bajke, krcata mladim, zgodnim ljudima ( za promjenu malo), možeš cugati na plaži bez da te policija privede, a navrh svega, još su u lokalnoj pizzeriji prenosili tekmu Njemačke i Italije.Wunda baaa iliti ne može bolje. Neki pored nas slavili rođendan pa je pola plaže zapjevalo pjesmu,a ova druga polovica igrala odbojku. Ocean sam samo dotakla nogicom jer je bio prehladan za kupanje. Možda za jedno mjesec dana se tek upustim u tu avanturu.

4th of July

Drugi dan smo išli na Fire Island. Ostavili smo auto na Bay Shoreu uzeli mali trajekt do otoka.  Na brodu naravno svi euforičnog raspoloženja, poput ekskurzije sedmog razreda, Supetar na Braču. Sve je to na Long Island području, Fire Island, Hamptonsi i to, sigurno se pitate “kako joj se da toliko putovati”. Sva sreća da Chrystal voli voziti . Fire Island je magičan s velikim drvenim kućama, koje su zbijene jedna do druge, povezane s uskim stazama koje vode u nepoznate puteve ilako možeš zalutati. Tamo smo pronašli jedan restoran uz luku, Flynns, gdje smo vidjeli najljepši zalazak sunca. Nebo se odlučilo poigrati s bojama i samo su se izmjenjivale nijanse ljubičaste, narančaste, intenzivne plave boje dok su se oblaci nježno privili uz njih i tako u nedogled. Povratak trajektićem je bio smiješan uz sve one pripite i dobro raspoložene ljude. Treći dan smo se odlučile za Jones Beach, također na Long Islandu. Oduvijek sam htjela gledati vatromet s plaže. Vatromet je najvažniji dio cijelog 4th of Julya. Sve ovo se i događa zbog vatrometa.

4th of July

Nikad u životu nisam vidjela više ljudi na istom mjestu. Čak ni na koncertu U2-a. Plaža je bila krcata od oceana do boardwalka, doslovno nije bilo mjesta za ručnik. O tome kako su se ljudi ponašali i čega sam se sve nagledala, sačuvat ću za neku drugu kolumnu. Štandovi su se naredali po cijelom boardwalku, kao što rekoh masovno. Sladoled, kukuruz, pivo, šargarepa, ok ne to, ali svegaaaa, boljele su oči. Čak sam srela neke prijatelje tamo. Kao da sam na Đakovačkim vezovima. Zauzeli smo mjesto na plaži i nismo mrdali do 21:30 kada je počeo vatromet. Svirala je glazba, a s broda na pučini plesao je predivan vatromet. 30 minuta. U jednom momentu su rekli na radiju: “Sretan rođendan, Amerika!”. Ljudi su pljeskali. Naježila sam se. A bome sam se i naježila kad nam je trebalo 45 minuta samo da izađemo s parking i 2 sata da se vratimo doma u koloni. Hešteg masovno.

With love Agatha