Zagreb je najbolja adventska destinacija u Europi, čestitaaaammmm! Skoro da i nema smisla pisati o adventu u New Yorku nakon takvog uspjeha Zagrebe…
Sigurna sam da su svi već 5 puta pogledali “Sam u kući” i barem još toliko puta otišli na kuhano vino na Advent, ali sada je vrijeme za jednu drugačiju Božićnu priču. Na radiju sviraju Božićne pjesme, jedem bronhi bombone i obukla sam neku vestu s božićnim uzorcima – spremna sam vas provesti kroz božićnu čaroliju u New Yorku. Upadajte!
Krajem studenog, po završetku Thanksgivinga (Dan zahvalnosti), njihovog najvećeg blagdana, New York se odmah počinje oblačiti u Božićno ruho. Već je drugi dan sve okićeno kao da je Božić oduvijek tu i nikada neće prestati. Malo me to uvijek zatekne, ali nakon samo 2 dana i ja se uživim u tu Božićnu bajku te se prepustim melodiji onih divnih Božićnih pjesama. Na ulicama se čuje zvonki zvuk pjesama raznih zborova kako bi prikupili što više novca za različite udruge i svrhe. Stojim pored njih i uhvatim se kako cupkam nogom u ritmu Feliz Navidada te zajedno s njima pjevam, ubacim im par dolara u kanticu i odšetam sva sretna ispunjenog srca do Rockefeller centra. I tamo je već Božić! Sve one dekoracije, svijetla, anđeli, borovi, jelke, borke (ta riječ mi je slučajno izašla iz usta i baš mi se sviđa), a zatim se okrenem prema velikoj robnoj kući Saks Fifth Avenue koja je cijela prekrivena božićnim svjećicama koje uz to i sviraju božićne melodije. Zar može više od toga?! Sva razdragana, izvlačim svoju kameru da fotografiram tu divotu, ne prestajući pjevušiti odlazim do bora, a tamo hrpa sretnih i nasmiješenih ljudi koji se također pokušavaju slikati uz ogroman i predivno okićen bor dok se ispod njega ljudi kližu. Svečano paljenje svjećica na boru, koji je simbol početka Božićnih praznika u Americi, prenose na televiziji uz popratni show. Ove je godine to bio drugi prosinac, a svjećice se na boru Rockefeller centra pale čak od 1933. godine.
Bryant park i Central park također imaju svoja klizališta gdje se kližu Ameri umotani u svoje velike šalove i tople kapice s kuglicom na vrhu glave koja simpatično maše po zraku dok se vrte po ledu. Nakon klizanja, ugrabe neki topli čaj ili kavu, budući da se ovdje ne prodaje kuhano vino na ulici kao kod nas. Nisam se još okušala ove godine u klizanju jer mi je nekako pretoplo pa me strah da led nije dovoljno zaleđen i da će mi se klizaljka uglaviti lol.
Zato sam božićnu kupovinu obavila. Bila je to prava borba i histerija! Pokušala sam se kontrolirati da mi se frend ne bi bunio koji ide za Hrvatsku prije Božića jer sam ga prošle godine dobro “nakrcala” s poklonima da je pola morao vaditi van iz torbe na aerodromu zbog prekomjerne težine lol. Sve je na sniženju i grabi se kao za Black Friday (Crni petak, velika rasprodaja). Samo sam ulazila u robne kuće kako bih se divila uređenju i dekoracijama koje bliješte. Djed Božićnjaci se prešetavaju i viču Ho Ho Ho (i ja vičem za njima ho ho ho), a ja si sve mislim „da neće neki poklon izvući i za mene iz te prepune crvene velike vreće, bila sam baš dobra ove godine.“ U to mi zvoni telefon – frendica me zove kod sebe doma na Ugly Sweater party. Postoji i Santa Con. To vam je ono kad se Ameri obuku u ružne božićne veste i bauljaju okolo pijani. „Najbolje da idemo u Rolf’s na piće da se sve dogovorimo oko detalja“, kažemo joj kratko.
Rolf’s je njemački restoran koji je cijele godine uređen u božićnom ruhu (zamisli tamo raditi, da ti je Božić 365 dana u godini). Doslovno kuglice i božićni ukrasi vise sa stropa, a nakon koje čašice dođe mi da ih počnem hvatati… O tome ćemo jedan drugi put. Pile smo neki topli koktel da sve bude u stilu, iako je vani 18 stupnjeva, no mi se pravimo da smo u Kaliforniji i ništa nam neće pokvariti božićni ugođaj. Šetam kroz avenije i mislim si da ne znam koji je dio Manhattna ljepše uređen sa svim onim Rudolfima, kuglicama, lutkama u izlozima, pahuljicama, božićnim vilenjacima... Svijet je puno ljepši u ovo doba godine. Dajem veće napojnice nego inače, dijelim novac beskućnicima, bolje sam volje i dalje pjevušim pjesmice.
Božićne predstave su čarolija sama za sebe. Veličanstvena scena, savršena koreografija, svake godine mogu ponovno gledati Rockette (one ženske što plešu sve kao jedna) u Radio City Hallu. Biti u publici isti je osjećaj kao da si i ti na pozornici, pogotovo kada oko tebe počnu trčati vilenjaci i padati pahuljice, zvjezdice po tebi (nije mi žao ni jednog dolara koji potrošim na takve predstave, a znaju biti pricy). Sve slikam i snimam da pokažem svojima koji su također “ludi” za božićnim stvarima i sve što ima veze s Božićem.
U tom sam se raspoloženju zaputila doma i odlučila i ja kupiti božićno drvce. Prođem pored moje organic trgovine u 1 ujutro i kažem čovjeku na blagajni da bih željela sada kupiti božićno drvce (ako on misli da sam nenormalna, boli me briga jer se ne poznamo ionako), a on kao da je cijelu večer čekao to moje pitanje, brže bolje odjuri po ključ skladišta za borove. Ulazimo mi tamo i prvo udahnem onaj pravi miris borovine i samog Božića koji me vrati u moju rodnu Slavoniju. Vraća me točno u djetinjstvo kad sam s tatom kupovala božićno drvce, sjećanje na mamu kako viče da pazim da ne razbijem kuglice kad ih nosim iz podruma, mirisa kolača po cijeloj kući, snijega u mojoj ulici do koljena, svake zornice u katedrali ...ma ono svega! Ja otišla na drugu planetu, čovjek i dalje baca borove okolo trudi se pronaći najljepši bor ua mene. Nasmiješi se on meni jer vjeruje da je pronašao savršen bor za mene, pruži ga prema meni ponosno – uzimam. 1 ujutro, ja sa svim onim vrećicama s poklonima i popijenih par koktela, još samo nedostaje da vučem bor. To bi bila prava avantura. „Gospon, imate dostavu?“ Kaže da imaju, upišem adresu da mi ga sutra dostave te i njemu dam napojnicu. Odlazim sva zadovoljna kao da sam sama pronašla taj borić u šumi i već u glavi smišljam kako ću urediti stan te usput pjevam “So this is Christmas and what have you done?”
Zaista, još jedna zima, još jedan Božić je tu – jesmo li pametniji ili samo stariji? Što sam napravila? Što bi mogli bolje?
Sretan i veseo Božić svima!
With love Agatha
