Ovaj tjedan u Zagreb dolazi Amazonov 'Tech Team' koji će tražiti mid-senior Software Development Engineers (SDEs) i Software Development Managers (SDMs) za njihove poslovnice u Madridu i Vancouveru. Ovo je njihova već druga posjeta Zagrebu, a zahvaljući poznanstvu našeg glavnog urednika s Tin Franovićem, visoko pozicioniranom Amazonovom zaposleniku koji je tom prilikom vodio razgovore za posao, porazgovarali smo s njim o tome što kandidati mogu očekivati i što, eto, oni očekuju od njih.
Cijeli razgovor pročitajte u nastavku, ali imajte na umu da su oni dobri prijatelji još otkad su prije dvadeset godina zajedno pohađali školu stranih jezika u Londonu. Njihov put se nakon toga, međutim, malo razdvojio. Jedan je postao genijalac i vrbovala ga je najveća tvrtka na svijetu, a drugi je, evo, i dalje tu. Nitko ga nije vrbovao, a iskreno govoreći, osim užih članova njegove obitelji, dugo nitko nije ni pitao za njega.
Po pitanjima i odgovorima pokušajte procijeniti koji je koji...
WALL: Čuj, znam da dolaziš iz USA i da radiš za jednu veliku svjetsku firmu, ali si ipak naš čovjek. Imam jednog malog, od susjede sin, kažu da je 'Tito' za kompjutere, a ne može se nikako zaposliti. Možeš li ga ikako preko veze primiti u Amazon, znat ću ti se odužiti?
Haha, reci malome da ćemo se dogovoriti, ljudi smo! Iskreno, u ove nešto više od 3 godine u Amazonu do sad nisam dobio nikakve slične upite oko upadanja "preko veze". Mislim da je ljudima jasno da velike IT kompanije poput Amazona, Googlea, Facebooka itd. imaju jako razvijene procese kojima će evaluirati svakog kandidata. S druge strane, velik broj kvalitetnih zaposlenika je u Amazonu počelo preko preporuke (pa na kraju krajeva, i mene je prijatelj preporučio), te Amazon stimulira zaposlenike da pronalaze ljude koje mogu preporučiti za neku poziciju. Naravno, ta osoba i dalje prolazi sve korake u testiranju, a ukoliko se ne pokaže u najboljem svjetlu to se nikako neće negativno odraziti na osobu koja ju je preporučila.
Što se testiranja tiče, ono se najčešće odvija u nekoliko faza, počevši od inicijalnog kontakta gdje se gleda postoji li uopće interes za poziciju, pa onda nakon toga slijedi jedan ili više telefonskih intervjua i na kraju se kandidata poziva u jedan od ureda gdje prolazi kroz jos 5-6 intervjua.
Postoje iznimke poput slučajeva kad Amazon dolazi na lokaciju kao što se sada događa u Zagrebu, ali i jedan i drugi oblik intervjua su prilično standardni za sve IT firme. Ono što se meni posebno sviđa je da se nastoji kandidate gledati na neki način kao klijente i pružiti im što bolje iskustvo, bez obzira na to kako su prošli na intervjuu.
WALL: Već drugi put dolaziš u Hrvatsku, kako je bilo prvi put, jeste li našli koga i kako su se oni snašli kod vas?
Prvi put smo dolazili u Hrvatsku kako bi testirali kandidate za internship u uredu u Dublinu i mogu reći da su i manageri i recruiteri bili jako zadovoljni pokazanim i vjerujem da će se slične stvari češće događati. Amazon ima stvarno puno zaposlenika iz Hrvatske (pogotovo ured u Dublinu), tako da je i to valjda pozitivno utjecalo.
Ovaj put se traže kandidati za pozicije u Madridu i Vancouveru, i to full time, a koliko čujem odaziv uopće nije loš.
WALL: Od četvero ljudi koje poznajem iz Rovinja, jedan radi u Googleu, drugi u Amazonu, treći je do nedavno bio na Cruyfovom univerzitetu u Amsterdamu, a četvrta je odvjetnica za Shell u Londonu. Jel to do onih šparoga koje tamo jedete, fuža, ili koja je tajna uspješnosti ljudi iz tog grada? Ima li još tako svijetlih primjera?
Haha, neće biti do šparoga s obzirom da ih ja ne volim! Ne znam, stvarno, o čemu se radi, ali istina je da ima jako puno svjetlih primjera! Uz ove koje si spomenuo, jedna je evo u Pittsburghu u jednoj IT security tvrtci, a imamo i doktoranticu agronomije u Portugalu, baroknog glazbenika koji gostuje po cijelom svijetu, zaposlenike u Facebooku i Appleu, arhitekta u Beču, svjetske prvake u borilačkim sportovima, brojne poznate sportaše, itd. Čak je lokalna radio postaja pokrenula emisiju "Dobar Primjer" gdje su intervjuirali neke od nas, što smatram odličnom idejom koja samo može motivirati mlade.
Moguće je da je do toga da kad si iz manjeg mjesta i odeš negdje imaš veću motivaciju uspjeti i dokazati se kako bi "opravdao" odlazak, a možda je stvarno do nečega u hrani i vodi.
WALL: Do nedavno si živio i radio u Irskoj, a sada si u SAD-u. Možeš li malo usporediti svoj posao, ali i život, na ta dva mjesta? Usporedi i hranu i žene kada već uspoređuješ...
E, da, i plaću...
Budući da sam u zadnjih nekoliko godina promijenio stvarno dosta sredina (od Finske i Švedske, preko Irske do Amerike), mogao bih raditi puno usporedbi, ali što se tiče Irske i SAD-a razlika i nije toliko velika. Irska je u zadnje vrijeme postala meka za mnoge velike IT kompanije koje tamo otvaraju svoje urede, a i za brojne ljude koji žele otići iz svoje zemlje u potrazi za boljim poslom. S te strane je dosta slična SAD-u, pogotovo kao 'melting pot' velikog broja kultura i načina života.
Što se mog posla tiče, ja sam nastavio raditi na strojnom (automatskom) prevođenju kao i u Irskoj, samo to je ured u Pittsburghu potpuno nov i puno manji od onog u Dublinu. Naravno, ovdje imam dosta manje godišnjeg i teze mi je ići doma ili putovati, ali zato imam puno više prilike napredovati u struci i raditi na jako zanimljivim projektima. A i plaća je dosta bolja (zloćesti smijeh!) Jedan od projekata na kojem sam do nedavno radio omogućava kupcima na američkom ili njemačkom Amazonu da promijene jezik na kojem žele kupovati što je jako bitno kako bi se približili korisnicima koji možda ne vladaju najbolje određenim jezikom i ipak im omogućili da budu naši klijenti.
Nekako mi se bilo lakše prilagoditi na život u Dublinu jer je bilo dosta više naših ljudi, pogotovo u Amazonu, ali mi vrijeme nikad nije odgovralo. Ajde, barem si znao da će sigurno nekad pasti kiša, pa nisi imao iznenađenja po tom pitanju. Priroda je moram reći predivna, i stvarno je bio užitak putovati. Hrana i nije toliko loša ako voliš meso, plus tu je piva tako da s tim nije bilo problema. Ima jako puno turista, tako da smo uglavnom izbjegavali Temple Bar osim kad bi išli gledati pijane ljude koji su došli samo na momačku ili djevojačku. Što se žena tiče, Irkinje me nikako nisu oduspševile (ali bome mogu popiti!), ali tu su zato naše cure, Brazilke i Poljakinje da spase situaciju!
Pittsburgh, s druge strane, je dosta malen grad na kojem se vidi dosta tragova (propale) industrije i koji je dosta razbacan zbog 3 rijeke koje ga sijeku i preko 400 mostova, tako da je puno teže koristiti javni prijevoz pa svi voze. U zadnje vrijeme postao je dosta popularan među IT tvrtkama pogotovo zbog Carnegie Mellon sveučilišta koje je među najboljima na svijetu pa Amazon, Google, Facebook i Uber imaju ovdje urede. Ljudi su ovdje potpuno opsjednuti sportom, pogotovo američki nogometom i hokejom, i sad kad su Penguinsi osvojili naslov 650,000 ljudi je došlo na paradu, a inače u užem centru živi ukupno 300,000 ljudi. Nakon pobjede su totalno blokirali moj kvart i slavili cijelu noć. Bio je kaos! Toliko vole sport da mi je manager kada sam se preselio, poklonio dres Steelersa i Penguinsa "da se bolje uklopim". I, što je najbolje, pomaže! Žene su, moram priznati, bolje i pristupačnije nego u Irskoj, pogotovo u dijelu gdje živim koji je pun mjesta na koja izlaze studenti.
WALL: Kada se u Google ukuca ime vašeg šefa, izađe milijun nekih zanimljivosti vezanih za njegov osebujan način shvaćanja svijeta, života i biznisa, imaš li ti neki primjer kojemu si neposredno svjedočio i sada se time želiš pohvaliti ne bi li stvorio dojam bliskosti s Jeffom, ali i našim mnogobrojnim čitateljima dao malo bolji uvid u tu neobičnu individuu? Je li zbilja tako dobar šef kako tvrde svi oni koji još uvijek nisu dobili otkaz?
Postoji jedna anegdota koja se redovito prepričava po uredima, a to je da Jeff svake godine sudjeluje sa svojom ekipom u sportskom natjecanju među timovima u Seattleu i da je jako kompetitivan što totalno odgovara pričama o njegovom karakteru. Svaki put kad sam u Seattleu blizu zgrade u kojoj radi, pokušavam više paziti da ga možda ulovim, ali do sada bez rezultata. Koliko čujem, dosta je pristupačan tako da bi ga mogao pitati i za onog malog iz prvog pitanja...
Ono što Jeff jako dobro radi i zbog čega ga najvise cijenim je to da je svoju filozofiju kako je klijent uvijek na prvom mjestu i kako smo i dalje u "day one" modu (i još nekoliko stavki koje su sve navedene u Amazon Leadership Principles) prenio na cijelu kompaniju, što je impresivno kad razmisliš o tome koliko zaposlenika ima.
WALL: Ej, frende, bez stručnih izraza molim. Što je "day one" mod?
To je ideja da bez obzira na veličinu kompanije i na trenutni uspjeh moramo svi i dalje razmišljati kao da smo u startupu, pratiti trendove, razvijati nove tehnologije i biti oni koji će pomicati granice mogućeg. Jer, čim postaneš zadovoljan trenutnim statusom i prestaneš se truditi, netko će te prestići i propasti češ. To se dogodilo brojnim američkim kompanijama, evo AOL mi prvi pada na pamet.
WALL: Što je po tebi najzanimljiviji Amazonov projekt?
Po meni? Svaki idući projekt na kojem radim (smijeh!) Ali ozbiljno, najviše uživam u činjenici da imam priliku raditi na veoma zanimljivim projektima, učiti od najpametnijih ljudi na svijetu i biti dio kompanije koja neprestano velikim koracima grabi u budućnost. I stvarno mi se jako rijetko dogodi da moram raditi na nečemu što mi nije zanimljivo ili što ne smatram izazovnim.
Što se tiče Amazonovih projekata, mislim da je Alexa "osobni asistent" i Echo linija uređaja nešto nevjerojatno. Pomoću njih Amazon može postati važan dio svakog kućanstva i ne samo olakšati ljudima kupovinu nego i doista pomoći uz razne aplikacije za učenje i zabavu. Meni, s druge strane, doma Alexa pali i gasi svjetlo u dnevnom boravku jer sam lijen ustati se.
Mislim da takav način integracije pruža nesagledive mogućnosti za razvoj novih proizvoda i da je tu Amazon u ogromnoj prednosti pred svim ostalim konkurentima.
WALL: Kako će izgledati naša budućnost, kakva će uloga Amazona u tome biti i hoćeš li molim te još jedanput razmisliti o onome malom od susjede da ga primiš preko veze? Nema veze što to do sada nitko nije učinio...
Mislim da je nakon nedavne Amazonove kupovine Whole Foodsa jasno da se Amazon nastoji uključiti u sve moguce dijelove ljudskog života, od kupovine preko zabave i interneta do hrane. U SAD je čak moguće preko Amazona pronaći majstora za popravke po kući, ili servis za čišćenje stana! Kad se tu još nadoda ova integracija koju sam spomenuo ranije, smatram da će biti moguće dobiti sve što netko poželi na vlastiti kućni prag u roku od sat ili dva. Već je danas na nekim lokacijama (Seattle) to moguće uz usluge kao što je Amazon Fresh. Ljudi koji to koriste više nemaju potrebe niti ići u dućan niti držati puno hrane u frižideru kad mogu svako jutro dobiti svježe namirnice na vlastiti prag. Možda se čini zastrasujuće i loše što će ljudi manje izlaziti i družiti se, ali ima jako puno ljudi koji su iz raznih razloga slabije pokretni i tako nešto bi za njih riješilo mnoge probleme.
Mislim da će kompanije kao što su Amazon, Google, Facebook, Uber, AirBnb i slične dominirati tržištem u budućnosti jer su fokusirane na ono što klijenti žele i pružaju im nove načine na koje da to ostvare. Naravno, jako veliku ulogu u svemu tome će imati i ekspanzija na strana tržišta i zato mi je jako drago da će tim u kojem radim imati veliku ulogu u svemu tome.
A što se maloga tiče, nema problema! Naći ćemo se na pivi kad dođem, da vidimo kakav je i ako išta valja sredit ćemo sve! I tako nam je ured u Pittsburghu još uvijek dosta malen, treba to proširiti!
(Nažalost, ne znam kakav je mali, ali mama mu je pravo dobra!)
