Putovanja i upoznavanja raznih kultura, ljudi i njihovih običaja oduvijek me je izuzetno privlačilo. Proputovala sam gotovo cijeli svijet, vidjela nevjerojatne prirodne ljepote, divila se čudesnim arhitekturama, izumima, svjetskim čudima, netaknutoj prirodi i savršenstvu ljudskog uma te dostignućima velikih mozgova...
Jedna od najinteresantnijih država koju sam posjetila je Argentina. Oduševila me na sve moguće načine, od jela, vina, kulture do sporta koji je meni posebno drag, a to je konjički.
Maldivi su moj odabir broj jedan kada govorim o odmoru i raju na zemlji te destinacijama na koje se uvijek rado vraćam.
Mogla bi tako redom, no svako mjesto, svaki grad i svaki kontinent donese neke lijepe priče, anegdote, zanimljivosti...
Ipak, ima nekoliko činjenica koje me uvijek oduševe čim pređem granice LIJEPE naše, a to je tolerancija ljudi i ljubaznost na svakom koraku koja je često fascinantna.
Nedavno sam tako boravila u predivnom Dubaiu. Nije to bio moj prvi susret s tom zemljom, niti s tim gradom, no bila sam iznova fascinirana gledajući koliko je taj narod beskrajno tolerantan prema strancima i koliko su razvijeni, napredni u svim mogućim smjerovima.
Njihova kultura i vjera su totalno suprotni od naših, oni ne hodaju u kratkim suknjicama, majicama golih leđa, niti se ljubakaju po cesti, niti pijani šetaju gradom, no oni se toliko susretljivo ponašaju sa svim strancima i svim kulturama, načinima odijevanja i ponašanja da je cijelo moje društvo ostalo fascinirano tom toplinom ophođenja. Nije bitno koje si boje kože, koji jezik govoriš. Svakog prihvaćaju kao jedinku i njoj se maksimalno posvećuju na svakom koraku. Restorani i hoteli su vrhunski, osoblje nevjerojatno prijazno, ljubazno, nasmiješeno i otvoreno te se svatko od nas osjećao kao da smo im baš mi najvažnije osobe tog dana.
Uz srdačnost i kulturu ophođenja fascinirala nas je i čistoća grada koji broji oko milion i pol stanovnika, a ja bi dodala da barem još toliko ima i turista koji su tamo na odmoru ili privremenom radu. No bez obzira na brojnost i gusti saobraćaj ulice su nevjerojatno čiste, toliko da niti u jednom trenutku ne bi dvojila hodati bosa po njima. Restorani su besprijekorno čisti i uredni, kao i gradski wc-i gdje se osjećaš kao u najluksuznijem hotelu.
Kristalno je jasno da kod nas ne može biti čistoća kao recimo u Dubaiu, jer to je preveliki izdatak državnog i gradskog proračuna pa shvaćamo da ono sto mogu u bogatim zemljama, ne možemo mi, ali ljubaznost se ipak ne naplaćuje. To je urođeno u ljudima i mentalitetu. Uslužne djelatnosti općenito ionako nigdje nisu visoko plaćene da bi govorili o ljubaznosti iz interesa kod njih. Kod nas je to nekako nespretno postavljeno ili smo mi po mentalitetu nažalost ipak drugačijeg kova… Duž našeg Jadrana često sam bila svjedokom ne prijaznosti naših ljudi, vidjela kako dočekuju, služe i ispraćaju turiste, često misleći jednokratno pa im je moto: oderi gdje možeš i što više možeš, sa što manje brige i truda i to odmah, a cijene? O cijenama da ni ne govorim, cijene su nebulozno visoke. Za ovakvu ponudu i ovakvu uslugu kakvu nudimo, cijene su sramotne i definitivno neadekvatne, rekla bi: bezobrazne. Naravno, ima izuzetaka no takvih je kod nas još uvijek premalo i zato turisti često odabiru destinaciju koja nema prirodne ljepote kao naša Hrvatska, ali ima srdačnost i ljubaznost domaćina koja je često ipak presudan faktor kod izbora destinacija.
Sigurna sam da možemo promijeniti svijest naših ljudi, da uljudnost podignemo na višu razinu i da na turiste gledamo s većim poštovanjem i respektom, da bi nam svima bilo puno bolje i da bi se masa turista rado vraćala u naše krajeve. I mi sami bili bi tada sretniji i zadovoljniji i u materijalnom i u osobnom smislu. Mi ne moramo graditi umjetne plaže, niti umjetne otoke, niti umjetna skijališta. Sve te ljepote su tu, priroda nam ih je podarila, ali mi to, nažalost jednostavno ne znamo iskoristiti.
Fali nam mašte, kreativnosti, ideja i sposobnosti da dovedemo utjecajne ljude koji će uspjeti izvući maksimum koji nam je bogom dan. Kakav paradoks. Arapi su na pijesku napravili bajku, a mi bajku imamo. Ma tko ima otoke kao mi, tko ima more kao naše, planine, jezera, vodopade, rijeke, tko ima takvo maslinovo ulje, domaći sir, kvalitetno vino, takav okus ribe, nešpricano voće, povrće koje još uvijek miriše, krave s pašnjaka, piliće koji šeću po dvorištima? Tko to još ima takve preduvjete za potpuni užitak i nikad ljepši odmor? NITKO na svijetu. Niti će to itko ikada imati. Da, mi to sve imamo kao na dlanu, a kad bi taj dlan još znali i ispružiti s puno topline i iskrene srdačnosti, nama i našoj prekrasnoj zemlji ne bi bilo kraja!
Ustvari, tako nam malo treba, samo da to još shvatimo i prihvatimo...
