Zagrljaj. Samo jedna jedina riječ, a ogromno značenje.Imam osjećaj da se više nitko ne grli i da zagrljaj izumire. Iako virtualno sve povezaniji, u osobnom kontaktu postajemo sve hladniji i udaljeniji te tako gubimo osnovne životne vrijednosti, ali i potrebe, jer zagrljaj i nježnost su svakom čovjeku neupitno potrebni.Bojimo li se pokazati da volimo, da nam je stalo? Da smo humani, emotivni, željni pažnje, privrženosti i ljubavi? Nitko se više ne dodiruje. Gube se sve niti povezanosti i intime zato što zaboravljamo ili se bojimo pokazati da nam je stalo. Partneru, prijatelju, djeci, majci, ocu, baki, djedu, teti…Zašto bi se ljubav trebala podrazumijevati, zdravo za gotovo, bez pokazivanja i izražavanja iste? Zašto bi brak sam po sebi trebao podrazumijevati ljubav? Evo, sad si u braku i to je to. Osvojio si Mont Everest i sad prst u uho. Zašto bi prijateljstvo trebalo podrazumijevati bliskost i simpatiju bez geste, dodira, prijateljskog zagrljaja ili barem tapšanja po ramenu kao pokazatelju da ti je stalo?Zagrljaj gradi povjerenje među ljudima, jača osjećaj sigurnosti i bezbrižnosti, utječe na razvoj samopouzdanja. » pročitaj više
Iako je već prošla godišnjica braka, nije kasno da u ime naše ljubavi posvetim kolumnu i mom čovjeku, Bosancu, Sarajliji. » pročitaj više
Povodom „Dana žena“ pišem svoju prigodnu kolumnicu i naravno, u središtu zbivanja je ONA tj. ŽENA, ovaj put JA, tako da ću ovaj tekst napisati u prvom licu. » pročitaj više