Iako on ne mora stand upat da bismo ga vidjeli, uočili, primijetili, ipak on to često čini – na našu (doslovnu) sreću. On je komičar, arhitekt, Međimurec. On je Štampar, Vlatko Štampar. Možda nije 007, ali je zato preko 200. Centimetara visine.
Za one koji ga ne znaju, a nadamo se da je malo takvih koji nisu barem jednom okusili Štamparov humor svojim ušima, ili koji ga žele bolje upoznati poput nas, toplo savjetujemo da nastavite čitati ne biste li doznali sve o njemu što niste znali, a trebali biste. Kao na primjer, kada hrani svoju mačku. Ili zašto pak nikada nije volio čitati, nego crtati lektire. No Vlatko je s nama podijelio i dobro čuvane komičarske tajne za sve one koji se boje pokazati svog inner komičara i komičarku te koliko zapravo zarađuje od nastupa – klasična navlakuša da pročitate cijeli intervju.
Neovisno o tome radi li se o kratkom ili one-man showu poput „Štamparska greška“ ili pak „Bratec je trd“, njegove nastupe teško zaboravljamo, rado ih se prisjećamo i često višestruko ponavljamo. Ovdje nije riječ samo o jednostavnim forama, štosevima, vicevima, šalama, prepričavanjima smiješnih priča – on stvara svoju predstavu s pomno odabranim likovima i njihovim naglascima, uključujući aktualna zbivanja, stvarne (ne)zgode i vlastiti intelekt te dodavanjem izvanrednih glasovnih efekata i prstohvat crnog humora zaokružuje priču koju možete pratiti potpuno neosvrćući se na vrijeme. Ne, ovoga puta nije riječ o navlakuši – jednostavno postoje opravdani razlozi zašto su ulaznice za njegove nastupe nerijetko rasprodane minimalno tjedan dana ranije. Baš kao za današnji nastup u Saxu...
Joe Rogan, televizijski voditelj i komičar, rekao je da „dvije stvari koje najbolje razumije su stand up komedija i borilačke vještine. Oboje zahtijevaju identično krajnje razumijevanje istine – biti objektivan oko svoje vještine i sposobnosti.“
Ako je tako, nepobjedivi Vlatko Štampar spreman nam je zadati novi knock-out. Laaadddiiieeesss and geeenntttlll... Uh, skoro smo zaboravili – cijeli Wall.hr tim želi ti sretan najsretniji rođendan! A sad Leeetttsss geeettt reeeaaadddyyy tooo ruuummmb – ali prvo, pročitajte intervju...
- Kad i kako si otkrio svoju supermoć nasmijavanja do inkontinentnih problema?
Pa uvijek sam bio neki razredni klaun. Nisam bio zgodan klinac, a ni nešto pametan i tražio sam nešto da budem kul. Pa krene i pubertet, cure i skužio sam ako ispričaš vic da se ljudi smiju, a ako se smiju te vole i „faca“ si. Pa barem na par minuta.
Krajem osnovne sam skužio da mi je super pričati viceve i nasmijavati ljude. Nije mi palo na pamet da bi to jednoga dana moglo prerasti u posao.
- Dolazi li to u paketu s izvanrednim talentom za crtanje?
Pa povezano je tako jer je krenulo u osnovnoj školi. Ali iz drugih razloga. Iz čiste lijenosti. Mrzio sam čitati lektiru. Mrzio. Ali sam u slobodno vrijeme crtao, precrtavao stripove iz „Modre laste“ pa tako i precrtavao ilustracije iz knjiga koje sam trebao pročitati. I skužio sam ako lijepo nešto nacrtaš, učiteljici nije ni bitno ako ne znaš baš sve likove iz knjige. Crtanje mi je služilo za izvlačenje iz čitanja lektire.
- Tko ti je draži od to dvoje? Nakon djevojke naravno...
Nakon djevojke – stand up. Bez razmišljanja. Jer nema boljeg osjećaja na svijetu od toga da nasmiješ ljude. Da uspiješ nasmijati hrpu ljudi, natjerati ih da se tu večer (kad su tvoji) potpuno zabave, opuste, zaborave na svoje probleme.
- Osim što si Međimurec i arhitekt, koja je još tajna tvog uspjeha? Postoji li recept za dobar čušpajz-stand-up nastup?
Vježbanje i vježbanje i vježbanje. I ne bojati se grešaka. Neke stvari upale, neke ne. Kad ne uspije, boli i nije lijepo, ali si jači i spremniji za dalje. Najbolji nastupi za „čeličenje“ su oni šugavi nastupi. Gdje te nitko ne sluša, gdje jedu tijekom nastupa, gdje si nakon benda u Gornjoj Bistri... To su ti divni nastupi zbog kojih cijeniš one nastupe gdje je publika došla gledati tebe i planski se došla smijati.
- Uvijek i bez iznimke sam pišeš svoje šale. Dogodi li ti se na nastupu da zaboraviš što si htio reći? Kako se izvući iz takvih i sličnih, možda neugodnih situacija?
Da, sam pišem sve svoje fore. To je glavno pravilo. Jer svakom komičaru su njegove fore kao djeca. Neke su lošije, neke bolje – al' su tvoje. I voliš ih. Na nastupima se zna dogoditi i blokada, čudna improvizacija ili jednostavno odeš u smjeru kojeg nisi planirao. Ali s vremenom sam naučio biti opušteniji ako ne prođe fora. Bude prošla sljedeća fora. Sve je to dio nastupa i večeri. A ako fora ne prođe – i to je pouka za sljedeći nastup.
- Kako izgleda tvoj običan radni dan?
Ustanem se. Stavim kuhati kavu. Imam mačku koja je već dosadna i zavija da joj treba hrane da slučajno ne umre jer ipak je jela prije par sati. Nakon toga na posao. Arhitektiram do 16h i onda doma. Nakon toga ovisi od dana do dana. Crtanje, nastup, pisanje fora, izlazak s curom, druženje s prijateljima ili jednostavno po 100-ti put gledanje „Prijatelja“. Volim imati izbor. Jer neki dan mi se baš i ne da crtati, pa onda radim na forama. I obrnuto.
- Prvi ćeš nastup u Varaždinu 2007. godine, osim po __________, pamtiti i po __________.
Prvi nastup u Varaždinu ću osim po ogromnoj tremi pamtiti i po velikoj podršci prijatelja.
Divna večer kad je sve krenulo.
- Kakvu glazbu slušaš i tko bi se uvijek mogao naći na tvojoj glazbenoj ljestvici?
Ovako na prvu: Marley, RHCP, Jack White, The Dead Weather, The Black Keys i nekad Norah Jones.
- Plaćaju li stand up gaže režije?
Da. Ljetne.
- Živcira li tvoju djevojku što je stalno spominješ u svojim nastupima ili jednostavno uzima proviziju po gaži?
Pa ako se radi o fori u kojoj je ona – tražim odobrenje fore. Naučio sam to. Jer istina da je to fora i da je smiješno, ali ipak se radi o našem privatnom životu. Ima nekih stvari koje su izuzetno smiješne, ali su naše. I želim da ostanu samo naše.
- Što bi po tebi bio "deal breaker" u vezi općenito govoreći?
Prevara. Bilo kakva. Gubitak povjerenja.
- 3 najbolja filma svih vremena su...
Glup i gluplji, Braveheart i La vita e bella.
- Postoji li način na koji možeš otkriti posjeduješ li talent za stand up komediju, a da ne uključuje izlazak na pozornicu?
Ako si jedan od onih koji uvijek nasmijava ekipu i radi konja od sebe – postoji vjerojatnost da bi mogao biti komičar.
- Kada bi morao nekome tko misli da ima predispozicije postati komičar (ima nas mnogo) udijeliti 3 savjeta, koji bi to bili?
Probaj. Mislim da je to najbitnije. Skupiti hrabrosti i probati. Jer nikad ne znaš gdje te može dovesti i gdje ćeš završiti. Ja sam krenuo u stand up s tim u glavi. „Idem probati, što je najgore što se može dogoditi...“. Danas nastupam redovito i presretan sam da imam publiku koja me prati i koja poštuje moj rad.
- Jedna malo ozbiljnija tema - često se upravo komičari u privatnom životu znaju suočavati s depresivnim stanjima. Koliko je zapravo stresno nasmijavati ljude?
Stresno je prije samog nastupa. Kad ti se povraća, srce ti lupa, imaš opet proljev iako ti nije jasno kako jer nisi ništa jeo taj dan od treme. Ali kad krene nastup pa prođe prva fora pa druga pa se stvori neka predivna atmosfera s publikom – onda zaboraviš na sve. Postane ti jasno zašto se baviš tim poslom.
Jedino što ljudi ponekad ne shvaćaju da komičari nisu uvijek smiješni. Nekad nam treba da smo sami, da smo loše volje. Mojoj curi su znali par puta iskomentirati, blago tebi tvoj dečko je komičar – tebi je stalo super.
Nije baš. I ja znam biti ljut, svađati se, biti isfrustriran, loše volje... ono, biti šupak.
- Kako se rješavaš treme pred nastup osim rakijom?
Pomaže mi da ne vidim baš koliko ima ljudi. Posebne tehnike baš i nemam. Hodam gore-dolje po prostoriji i čekam da agonija prođe.
- 3 definitno najbolja komičara na svijetu (bili) su...
Dylan Moran, Eddie Izzard i Louie CK.
- Iza kraj, senzacionalna najava za nastup "Štamparska greška" u Saxu i proslavu rođendana (na koji smo svi pozvani) - je li ti samo Mađarska granica?
Ekipa hvala vam na rasprodanom showu. Drago mi je da ću s vama moći proslaviti rođendan! Sretan sam što imam tako divnu publiku i ljude koji me podržavaju i tjeraju da budem bolji i kvalitetniji.
Hvala vam i vidimo se!
