Ako pročitate izvrsnu knjigu Nicka Kenta „Tamna strana rocka“ biti ćete zadivljeni kakve životne priče mogu ispričati neki od najbitnijih glazbenika svih vremena. U tok knjizi, ipak, nećete naći ništa o čovjeku po imenu Sixto Rodriguez, danas 70-godišnjaku. Ništa čudno, u vrijeme pisanja knjige, prvo izdanje objavljeno je 1994. godine, Sixto Rodriguez bio je nitko i ništa u glazbenom svijetu, čovjek koji je početkom sedamdesetih objavio dva neuspješna albuma, a zatim nestao. Tako bi i ostalo da se švedski redatelj Malik Bendjelloul nije zainteresirao za sudbinu čovjeka za kojeg nitko nije znao gdje je, za kojeg se pričalo da je izvršio samoubojstvo te krenuo u potragu za njim. To je tema dokumentarnog filma „Searching for Sugar Man“ koji je prije godinu dana osvojio dvije nagrade na filmskom festivalu u Sundanceu, koji je kasnije postao hit da bi vrhunac doživio na ovogodišnjoj dodjeli Oscara kada je osvojio Oscara za najbolji dokumentarni film. I da, Sixto Rodriguez je živ i zdrav, uspjeh filma vratio ga je na scenu, često nastupa uživo, a njegova prva dva albuma sada se smatraju kultnim remek-djelima. A film se počinje prikazivati u hrvatskim kinima 11. travnja.
Sixto Rodriguez rođen je u Detroitu, u radničkoj obitelji, otac mu je došao u Ameriku iz Meksika, a ime „Šesti“ dobio je jer je bio šesto dijete. Prvi singl „I'll sleep away“ objavio je 1967. godine, da bi prva dva albuma pod nazivima „Cold Feet“ i „Coming from Reality“ objavio 1970. i 1971. godine. Oba albuma prodala su se u tek nekoliko primjeraka tako da nije ni objavio treći album na kojem je radio, izdavačka kuća raskinula je ugovor s njime. Njegove pjesme imale su Dylanovski štih, mješavina utjecaja folka i ponešto psihodelije, bile su to protestne pjesme sa socijalnim komentarima i kritikama te emotivne ljubavne pjesme uz opise života iz siromašnih kvartova Detroita. No, dok se Dylanov rad prodavao, Rodriguezov nije. Sredinom sedamdesetih on napušta glazbu i bavi se raznoraznim poslovima kako bi preživio, najčešće kao građevinski radnik. Politički je bio ponešto aktivan te se 1989. godine kandidirao za vijećnika u gradskom vijeću Detroita, ali nije izabran, možda i zato jer su mu na izbornom listiću krivo napisali ime.
Iako nepopularan u Americi, Rodriguez je sa svoja dva albuma postao zvijezda u zemljama kao što su Južna Afrika, Botswana, Rodezija, Novi Zealand i Australija. Zato je Rodriguez u Australiji održao dvije turneje 1979. i 1981. godine dok mu je prodaja prvog albuma u Južnoj Africi dosegla platinastu nakladu jer se aparthejdom potlačeni narod identificirao s tekstovima njegovih pjesama. Međutim, kako više nije nastupao, obožavatelji iz tih zemalja mislili su da je mrtav te se proširio glas da si je pištoljem rasuo mozak. I tako sve dok dva njegova obožavatelja iz Južne Afrike Stephen Segerman i Craig Bartholomew Strydom (obojica se pojavljuju u filmu) nisu krenuli u potragu za njim, pronašli ga i 1998. godine doveli ga u Južnu Afriku gdje je održao rasprodanu turneju.
To nije značilo da se Rodriguez vratio na scenu. Tek je dokumentarni film „Searching for Sugar Man“ stvorio od njega zvijezdu, njegovi albumi sada su iznimno traženi (reizdani su 2009. godine), on je gostovao u najvažnijim talk show emisijama Jaya Lenoa i Davida Lettermana. Vratio se koncertnim nastupima, lani u Americi punio dvorane do 1000 ljudi, ali nakon osvajanja Oscara organizirana je njegova svjetska turneja... A film o tome je neprocjenjivo vrijedan, jednostavno – ne smijete ga propustiti.
