Konačno praznici, konačno godišnji odmori, konačno više mira i vremena za čitanje. Čak i oni koji ljeti moraju raditi pronađu više slobodnog vremena za čitanje bilo u prirodi, bilo kod kuće na ležaljci ili u ugodnoj fotelji.
Čitanje i ljeto kao da se više vole. Ljeti nastojimo nadoknaditi svo ono vrijeme koje nismo čitali tijekom godine. Znanstveno je dokazano kako čitanje knjiga smanjuje tjeskobu i stres za 60% te omogućava ljudima da pobjegnu od vlastitih problema. U silnoj ponudi po knjižarama sigurno trebate savjet koju dobru knjigu ponijeti na odmor? Čitaj knjigu vam u tome pomaže i donosi vam listu 10 najboljih knjiga za nadolazeće ljeto 2015! Ovo je definitivno lista dobrih knjiga koje vrijedi čitati i vjerujemo da će se za svakoga naći ponešto jer nudimozaista raznoliki izbor.
Uživajte u ljetu i čitanju.
1.Potpis na svim stvarima – Elizabeth Gilbert (izdavač: buybook) – očaravajuća priča koja prati sudbinu jedne obitelji
“Potpis na svim stvarima” proglašavam knjigom godine, barem što se mog čitanja tiče.
Knjiga ima skoro 600 stranica, ali uvjeravam vas da sam u svakoj stranici uživala svim osjetilima. Ježila sam se, smijala se i plakala. I navukla sam se. Teško se mirim s činjenicom da sam knjigu pročitala i da se neću svakodnevno družiti s čudesnom ženom Almom.
Ova knjiga je očaravajuća priča o Almi Whittaker, ženi koja se posvećuje biljkama, koja istražuje zakone prirode, koja je početkom 19. stoljeća bila putujuća prirodoslovka koja se specijalizirala za proučavanje mahovina i kćerka čuvenog izvoznika biljaka i farmaceutskog magnata Henryja Whittakera. Osim što je istraživala korisne biljke te na taj način shvaćala zakone prirode što je nazivano “potpis na svim stvarima”– točnije, da je Bog sakrio znakove za dobrobit ljudskog roda u izradi svakog cvijeta, lista, ploda i stabla na svijetu, Alma je ubrzo povezala da je sav prirodni svijet božanski kod, koji je sadržavao dokaz Stvoriteljeve ljubavi. Zbog toga tako mnogo ljekovitih biljaka podsjeća na bolesti koje bi trebalo liječiti, ili organe koje mogu izliječiti.
Almin otac Henry obogatio se na trgovi kinina, majka Beatrix udajom se odrekla obitelji u Nizozemskoj. Mladoj Almi tokom odrastanja ništa neće nedostajati a najmanje u obrazovanju. Tako ona raste između biljaka u veličanstvenim staklenicima, uči strane jezike, posjeduje izraženu strast za prirodom, ali i knjigama…..
Radnja romana odvija se širom svijeta – od Londona do Perua, Philadelphije, Tahitija, Amsterdama… Priča je to o vremenu amaterskih istraživača, prirodnjaka i entuzijasta, čija su istraživanja doprinijela društvenom napretku. Priča je to o ljubavi i strasti. U četrdesetim godinama života Alma se zaljubljuje u mladog Ambrosea Pikea, čovjeka koji slika neponovljive orhideje i odvlači je u svijet drugačiji od njenog– svijet duhovnog, božanskog i magičnog. Alma je ozbiljna istraživačica, Ambrose je umjetnik utopije ali, ono što ujedinjuje ovaj neobičan par je očajnička želja da razumiju kako svijet funkcionira.
Na kraju svog života Alma će se osvrnuti na veliko stoljeće u kojem je odrasla i živjela. Rođena je u uzbudljivom razdoblju stvaranja Amerike, svijet u kojem odrasta biva istražen i pokoren, staro je zamijenjeno novim. Živi u doba Charlesa Darwina i kao i njega i nju istraživanja vode ka dubljim misterijama evolucije. No, Alma istovremeno sumnja u svoja otkrića. Jer ono što nju najviše zanima je postoji li znanstveno objašnjenje zašto čovjek čezne za ljubavlju? Što je ljubav uopće? Zašto su neki ljudi nesebični i altruistični kao njena polusestra Prudence? Može li samo božansko biće stvoriti ljudski um; rukovodi li vrhunska inteligencija svemirom? Na kraju, Alma će naći odgovore, kao i ljubav.
Zato čitajte ovu čaroliju i sigurno će vas zarobiti kao i mene. Potpis na svim stvarima proglašen je najboljim romanom u 2013. godini od New York Timesa, Washington posta, New Yorkera i mnogih drugih.
Gilbertici je slavu donio međunarodni bestseler “Jedi moli voli” koji je preveden na više od 30 jezika, prodan u preko deset milijuna primjeraka širom svijeta i 199 tjedana se nalazio na bestseler listi New York Timesa. “Jedi, moli, voli” je 2010. pretočen u film u kome je glavnu ulogu odigrala Julia Roberts. Elizabeth Gilbert spada među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.
2. Farma – Tom Rob Smith (izdavač: Profil) – psihološka drama
“Farma” je jedna od onih knjiga koje ne možete pustiti iz ruku. Od prvog do zadnjeg retka drži vas u visokoj napetosti. Izaziva stanje kada vam je i tjelesno lagano neugodno, kao da imate šaku ili čvor u želucu koji se sve više steže.
Iako ovaj roman opisuju kao psihološki triler, za mene je ovo prava psihološka drama koja uključuje najskrivenije obiteljske tajne. Sigurna sam da se većina opisanih događaja stvarno dogodila. Kažu da je na pisanje ove knjige Tom Roba inspirirala vlastita obiteljska priča. Tom Rob je Englez, a ispričao je pravu skandinavsku hladnu i okrutnu životnu priču.
Dvadesetdevetogodišnji Daniel živi u Londonu sa svojim partnerom Markom u njegovom stanu. Danielovi su se roditelji prije nekoliko mjeseci preselili na osamljenu farmu u hladnu Švedsku. Danielova majka Tilda je Šveđanka koja je svoje roditelje i Švedsku napustila kao šesnaestogodišnja djevojka a taj nagli odlazak i napuštanje domovine jedan je od nebrojenih misterija ovog romana. Danielovi roditelji su imali uredan i relativno sretan brak, u Londonu su vodili mali vrtni centar kojeg su dobro prodali, ali su novac nespretno i pomalo naivno uložili u projekt izgradnje stanova koji je u vrijeme recesije propao pa se tako i njihov novac istopio. Jedini način da nekako prežive starost bilo je preseljenje u majčinu rodnu Švedsku, na zabačenu farmu i da se tamo hrane ribom i povrćem iz vlastitog vrta. Daniel o svemu tome pojma nema. Misli da su mu roditelji sretni i bezbrižni iako su njihovi telefonski razgovori rijetki i zapravo su se jako otuđili. Daniel im još nije stigao reći da nije baš uspješan u poslu i da je u ljubavnoj vezi s muškarcem.
Sve se mijenja jednim telefonskim pozivom – Daniela nazove otac koji zvuči itekako uznemireno. Tvrdi da je njegova supruga Tilde odjednom ozbiljno psihički bolesna, da ima brojne paranoje, strahove i da je morala biti primljena u psihijatrijsku kliniku. Tilda je pak uvjerena da je zdrava i da svi stanovnici područja oko farme, takozvana seoska elita zna više nego što pokazuje. Opsjednuta je s mišlju da je velika urota u pitanju. Tamnoputa, lijepa i posvojena djevojka Mia se čudno ponaša. Mijin otac Hakan ne izgleda previše zabrinut. Prema Tildi su svi oholi i hladni. Kada Mia preko noći nestane iz sela Tilda misli da zna što se dogodilo. Svojim sumnjama opsjeda sve susjede i oko njih plete priču.
Daniel kupuje kartu za Goeteborg ali ga je majka preduhitrila i pojavila se u Londonu jer joj je Daniel posljednja nada. Uvjerena je i da raspolaže s hrpom dokaza da je suprug pokušao, s drugim stanovnicima područja oko njihove farme, prikriti zločin. Uz pomoć dokaza koje je donijela sa sobom u jednom ruksaku Danielu strogo kronološki i detaljno prepričava svaku pojedinost i uokviruje kompletnu priču. Tako Daniel postaje nevoljki sudac majčine priče o tajnama, lažima i urotama. Tildino prepričavanje traje nekoliko dana. Otac također dolazi u London zajedno s liječnikom koji je Tildu u Švedskoj hospitalizirao ali do tada je Tilda uspjela ispričati kompletnu priču. Daniel je nakon svega još više zbunjen i naravno, dosta šokiran. Tek sad ne zna kome vjerovati: majci, ocu ili liječnicima.
Više vam ne mogu prepričavati. Sve što se dalje događalo morate sami otkriti. U tome i je čar čitanja.
Prvi i duži dio romana je kronološko Tildino prepričavanje dok drugi, kraći dio romana opisuje posljedice ispričane priče. Daniel, kako bi se uvjerio u sve majčine tvrdnje, odlazi u Švedsku gdje konačno upoznaje svoju obitelj, saznaje obiteljske tajne i pokazuje koliko mu je stalo do istine i pravde. Daniel želi dokazati majčin “zdravi razum” a hoće li u tome uspjeti?
Ova nas obiteljska drama itekako uči o ljubavi, lojalnosti prema voljenima u obitelji, roditeljstvu, koliko smo se spremni žrtvovati i koliko nam je stalo do nama najbliskijih ljudi.
Obiteljske tajne se nikada ne mogu zaboraviti ili izbrisati. Mogu se samo duboko potisnuti i to zbog želje i nagona da preživimo.
Nemali broj kritičara ističe kako je taj roman i najbolje što je Tom Rob Smith dosad napisao, bolje od romanaDijete 44 kojim je, kako se napominje, postigao nemoguće – oduševio i Bookerov žiri, ali i osvojio čitatelje diljem svijeta.
Tom Robovi roditelji su trgovci antikvitetima, a majka mu je, baš kao i Danielu iz Farme, podrijetlom iz Švedske. Njegovi romani prevedeni su na 36 jezika.
3. Istina i druge laži – Sascha Arango (izdavač: Znanje) – psihološki triler
Odlična knjiga i priča u kojoj su prevare i ubojstva smještena oko pisanja knjiga i izdavaštva. Knjiga vrvi napetošću, širi odličnu atmosferu, likovi su prezanimljivi (Obradin – Srbin koji vodi lokalnu ribarnicu, Honor – tajnica u izdavačkoj kući koja često okreće tarot karte koje joj najavljuju razvoj događaja, Gisbert Fasch – čovjek čija je sudbina nevjerojatno isprepletena s Henryjevom, Jenssen – inteligentni mladi istražitelj kojem je otpočetka sve jasno) i to sve uz radnju koja je prepuna neočekivanih obrata. Nema šanse da čitatelj predvidi kraj.
Henry Hayden je “lažni” pisac. Elegantan je, velikodušan i vrlo opasan egoist. Zapravo, Henry je nemilosrdna varalica koji je stvorio sebi vrlo udoban život zahvaljujući svojoj ženi Marthi koja ga bezuvjetno voli. Martha manijakalno i vješto piše odlične romane koje ne namjerava poslati izdavačima, jer je ne zanima ni slava ni novac. Ona je samo zaljubljena u pisanje te odlično napisane rukopise jednostavno gura pod krevet. Henryjeva ljubavnica Betty, zaposlenica izdavačke kuće koja se proslavila upravo tim “lažnim romanima”, Henryju objavi da je s njim trudna. Henry sada mora sve priznati svojoj ženi. Ali, mora li joj reći sve i mora li joj baš sve priznati? Jer, prizna li, to bi moglo uništiti njegovo postojanje i sigurnost. Možda bi bilo puno lakše ukloniti ljubavnicu? S takvom namjerom Henryju se prikrade nepopravljiva pogreška.
Sascha Arango vješto isprepliće istinu i laž i pita se do kuda čovjek može ići a da ne snosi posljedice svojih postupaka. Henry svo vrijeme vješto hoda po rubu i uspješno izbjegava posljedice svojih postupaka. Sve dok ne ode korak predaleko.
Odličan stil, visoka napetost i da, ta vječna tema varanja u braku, ljubavnica i vrtloga laži u koje se svi itekako zapletu.
Pisac Sascha Arango rođen je 1959. u Berlinu. Uspješan je scenarist njemačkih kriminalističkih filmova i serija. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada. Živi u Potsdamu.
4. Zlatni mjesec – Lari Mari (izdavač: Hena.com) – proza koja liječi
Lari Mari je neobičan književni dvojac iz Opatije koji je, u samo godinu dana, pokorio Hrvatsku prvim romanom “Bez ljubavi i mržnje” kojeg se svrstava u iscjeljujuću prozu a za koji su, zasluženo, dobile nagradu KIKLOP (za debitantski roman). Već prilikom našeg prvog susreta u Zagrebu, a kasnije i onog u njihovoj energetskoj klinici u Opatiji najavile su da će napisati deset iscjeljujućih romana temeljenih na istinitim događajima i životima. Njihovo obećanje se ispunjuje.
“Zlatni Mjesec” neobična je i vrlo dirljiva priča osobito kada ste upoznati s činjenicom da se stvarno dogodila. Cijelo vrijeme čitanja ove sudbine mislila sam da gore ne može. Cuba, Zane, Mao, Etna, Moon….Kakvi likovi, kakvi monstrumi i emotivni invalidi! Ali, kada malo bolje razmislim, sve te ljude je moguće upoznati svuda oko nas. Oni zaista postoje i razaraju vlastite i tuđe živote. “Zlatni Mjesec” ozbiljna je obiteljska drama s elementima trilera. Što se više približava kraj romana to on ima sve više obrata a napetost vrtoglavno raste. Posljednjih pedeset stranica potpuno vas šokiraju.
Glavni likovi romana su tridesetpetogodišnji Kiron i nijema djevojčica Luna. Sudbina i karma ih spajaju u pravom trenutku. Kiron, koji privremeno radi kao inkasator, dolazi naplatiti dug za televiziju i tako ulazi u kuću strave, a da nije ni svjestan na koje je sve načine povezan sa svim ukućanima tog doma.
Kiron je imao tužno i samotno djetinjstvo. Majka ga je, iz osvete prema muškarcu koji ga nije htio priznati, ostavila u domu za nezbrinutu djecu. Uprkos svim patnjama trgnuo se i iz inata, ali i iz potrebe, završio je pravni fakultet i baš se spremao pokrenuti uspješnu karijeru kada ga je zaustavila teška prometna nesreća. Nakon buđenja iz kome nakon čak pet godina ostao je invalid s neobičnom grbom na leđima te nikome više nije bio privlačan. Cijeli život je žudio za ljubavlju i pripadanjem a sada se sudbina okrutno poigrala s njime na neki ga način obilježivši. Cijeli život je sanjao o ocu koji ga očekuje i s kojim će se zbližiti, koji će ga priznati i koji će na njega biti ponosan. Ulaskom u “kuću strave” otkriva da djevojčica Luna u mnogome dijeli njegove osjećaje, strahove i tugu. Ni Luna ne odrasta uz majku, nema ni sigurnost ni bezuvjetnu ljubav. Vrlo brzo Kiron je uvučen u grozne obiteljske tajne i projekcije. Otkrivaju se silne dominacije, manipulacije, ponižavanja, sadizam i mazohizam. Čitatelju se na trenutke čini da je ušao u neki horor i da ne može biti gore i užasnije. Priča se gradi na mržnji, bijesu, tučnjavi, posesivnosti i ovisnosti. Strah od gubitka je svojstven svim likovima. Poseban je naglasak na patologiji ženskih likova. Sve te žene su posesivne, sebične i lako padaju pod utjecaj muškaraca a djecu zanemaruju i zapostavljaju. Svi su gladni ljubavi i pripadanja. Prikazuje se sva patologija društva i pojedinca. U svemu su djeca najveće žrtve.
I opet, kao i u prvom romanu “Bez ljubavi i mržnje”, nameće se zaključak da je jedini kriterij da bi se obitelj mogla zadržati – LJUBAV, a nje nedostaje na sve strane i na svim razinama.
Kiron je toga svjestan. Međutim, u njemu nema okrivljavanja, predbacivanja i mržnje. On sagledava svu zatečenu apsurdnost. Iako izlazi svo smeće i mnogi su fizički i psihički bolesni on nikoga ne okrivljuje. Iako je u obitelji tražio spas a naišao na pakao on vidi nadu i mogućnost da se izvuče i krene dalje. Pozitivna energija je njegova snaga. Iz toga pakla mu je jedina misao vodilja na kraju bila spasiti Lunu i njoj pružiti bolju budućnost i ljubav koju zaslužuje. U tome i uspjeva uz pomoć dobrog tek otkrivenog bratića i anđela Lea ali i svoju odlučnost i optimizam. Vrijeme je da započne njegov novi život, a time i Lunin. Luna je danas odrasla i samosvjesna žena koja to itekako potvrđuje.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu… Kada bi nas život oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikada ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti. Velika preporuka za čitanje ovog napetog i iscjeljujućeg romana.
5. Djevojka u vlaku – Paula Hawkins (izdavač: Mozaik) – napeti triler
Ovaj vrhunski triler prodajnim je brojkama u svijetu zasjenio čak i “Da Vincijev kod” i roman “Nestala”, te je u samo tri mjeseca od izlaska prodan u gotovo dva milijuna primjeraka. Ljudi kao da vole mračne drame unutar četiri zida, kao da svi volimo zavirivati u tuđe živote a s knjigama nam je to jednostavno omogućeno. I ja sam u jednom dahu pročitala ovaj napeti psihološki triler koji dotiče univerzalne teme kao što su voajerizam, radoznalost, zanimanje za život drugih, zavist, želje i maštanja te emocije koje divljaju u razmišljanju o privatnim stvarima drugih.
Paula nam predstavlja tri paralelna viđenja događanja jednog ljeta u Londonu u dijelu grada zvanom Witney s povremenim vraćanjem u prošlost. Riječ je o nesretnim ženama, razorenim brakovima, novoj partnerici koja nema nimalo grižnje savjesti što je razorila tuđi brak, alkoholizmu kao “načinu” krpanja bolne ljubavne rane, nesretnoj mladoj ženi koja ne radi i koja po cijele dane želi pronaći smisao dosadne i isprazne svakodnevnice i na kraju, o nestanku i ubojstvu.
Priču pričaju tri žene – Rachel, Megan i Anne koje imaju mnogo toga zajedničkog i to je sve jasnije što se knjiga približava kraju. Životi su im povezani zahvaljujući jednom muškarcu, kako to u životu i biva.
Rachel je, rekla bih, glavna pripovjedačica. Sve počinje njenim svakodnevnim “lažnim” odlascima na posao vlakom, od Ashburya do središta Londona. Rachel je alkoholičarka i ostala je bez posla. To ne može priznati svojoj novoj stanodavki i prijateljici Cathy koja joj je ustupila jednu sobu u kući.
Dok je u vlaku njene misli i pogledi su stalno upereni u Wintey gdje je nekada živjela u sretnom braku s Tomom u njihovoj prekrasnoj kući s vrtom koju je ona izabrala i namjestila s puno ljubavi. Vlak svakodnevno prolazi pokraj tog, nekad sretnog, ljubavnog gnijezda. Njenog sada već bivšeg muža Toma zavela je i preotela Anne, rodila mu kćerkicu i sada je Anne sretna stanovnica Rachelinog doma. Istovremeno, Anne se zbog toga nimalo loše ne osjeća što saznajemo kroz njenu priču. Čak naglašava da joj nedostaje biti ljubavnica, jer joj to tek u vezi s muškarcem donosi potrebnu čar: “Uživala sam u tome. Zapravo obožavala. Nikad se nisam osjećala krivom. Strašno napaljuje biti ljubavnica. To nema smisla poricati: ti si ta zbog koje on ne može ne prevariti suprugu, iako je voli. Toliko si neodoljiva.”
Rachel Toma i Anne često viđa kroz prozor vlaka i teško podnosi činjenicu da je sve izgubila i da je sada neka druga žena sretna s njenim voljenim mužem. Često ih zove na telefon i uznemiruje, čak ih tajno posjećuje ili stoji u njihovoj ulici i prati njihova kretanja. Rachel je prava „”stalkerica”, dok je Anne u strahu, ljuti se na Rachel i traži od Toma da bude energičniji i grublji u razriješavanju te neugodne situacije.
Rachel sve više pije i ne sjeća se pojedinih događaja i trenutaka. Kroz noćne more i loše snove na trenutke joj se vraćaju bljeskovi stvarnosti. Osim u svoju nekadašanju kuću Rachel se zagledava i u kuću braćnog para Hipwell. Onu od Megan i Scotta (ona ih naziva Jess i Jason dok ne sazna prava imena).
Priču nam priča i Megan. Mlada i lijepa žena koja je, zapravo, nesretna i frustrirana. To Rachel kroz gledanje iz vlaka ne primjećuje. Idealizira taj ljepuškasti par i zamišlja ih sretnima, kao da time traži utjehu u svojem neprežaljenom gubitku ljubavi.
Kroz pričanje tih triju mladih žena vidimo koliko su sve tri u potrazi za ljubavlju i sigurnosti a sve tri se osjećaju izdano i izigrano.
Megan jednog dana nestaje. Rachel to saznaje iz novina. Poveže ono što je vidjela i zamišljala. Sigurna je da je nepoznati muškarac koji je grlio Megan na njezinoj terasi mogući ubojica jer ona ih je vidjela. Želi to podijeliti sa Meganinim mužem Scottom . Tako i ona postaje dio njihovog života koji je do tada promatrala iz vlaka. Scott to ne prihvaća baš najbolje. Postaje mu jasno da je njegova žena živjela dvostruki ako ne i trostruki život. Koliko zapravo znamo o našim partnerima i njihovim životima pitanje je koje se provlači kroz cijelu knjigu.
Rachelina pijanstva sve su učestalija i zešča. Time gubi na vjerodostojnosti i samopouzdanju, a ni sama više ne zna što je stvarno vidjela, što je propustila vidjeti a što je trebala vidjeti.
Kraj me posebno šokirao. Ispostavlja se da su laž i lažni životi žena i muškaraca, ono čime ranjavaju jedni druge ali i sami sebe, centralna tema ove napete knjige.
Paula Hawkins petnaest je godina radila kao novinarka prije nego se okušala u pisanju fikcije. Rođena i odrasla u Zimbabveu, Paula se 1989. preselila u London i do danas živi tamo. “Djevojka u vlaku” njezin je prvi krimić. Nadam se da će ih biti još.
6. Mračna mjesta – Gillian Flynn (izdvač: Fraktura)- napeti triler
Ukratko, mračno da mračnije ne može biti! To kako Gillian može biti realistična i stvarna u opisima obiteljskih odnosa u bijedi, siromaštvu, očaju i neimaštini može malo tko. Gillian Flynn neki, s pravom, uspoređuju sa Steinbeckom i njegovim “Plodovima gnjeva” ali i “Twin Peaksom” Davida Lyncha. Roman je napet, mračan a otkriva nam obiteljske tajne jedne obitelji koja ima poremećene odnose.
Gillian je rođena u Kansas Cityju, u američkoj saveznoj državi Missouri gdje je i smjestila radnju ovog romana. Odrastajući oduvijek je bila fascinirana farmama gdje je život sve samo ne lagan a takav je bio i za vrijeme farmerske krize 1980-ih. Gillian je, nakon završetka studija novinarstva željela postati novinarka crne kronike, ono što u Americi zovu “police reporter” jer su je oduvijek fascinirali zločini i tajne koje iza njih stoje pa je praćenje policijskih istraga, izvještavanje o njima za Gillian bio posao snova. Na našu sreću, primila se pisanja knjiga. Knjiga počinje znakovito i odmah vam je jasno da će biti okrutno (po ovome je očito da se ovaj događaj i stvarno dogodio):
U njenim romanima glavne su junakinje uvijek “teške” osobe koje nije baš lako razumijeti a kamoli zavoljeti. U “Mračnim mjestima” glavna junakinja je Libby koja je sve prije nego li očaravajuća i privlačna heroina. Kao sedmogodišnjakinja Libby je bila svjedokinja ubojstva svoje dvije sestre, Michelle i Debby i majke Patty. Michelle je zadavljena, Debby raskomadana sjekirom, a majka je propucana vlastitom puškom. Zidovi su punih krvavih mrlja i poruka – sve sliči kao da je u pitanju pohod pobješnjelog sotoniste. Njezin, tada petnaestogodišnji, brat Ben na sudu je osuđen za sva tri ubojstva. Ali, je li ih on uistinu i počinio? Dvadeset i pet godina kasnije Libby se javi neobična organizacija čiji su članovi opsjednuti davnim, ne do kraja razjašnjenim, ubojstvima. U ovom slučaju oni su uvjereni u Benovu nevinost i Libby predlažu zajedničko istraživanje i potragu za istinom što će, naravno, dovesti do hrpe zapanjujućih otkrića i otkrivanja zamršenih obiteljskih tajni.
Libby je u početku prisiljena prihvatiti ponudu ove neobične organizacije isključivo zbog novca kojeg joj nude, a koji je njoj potreban. Jer njeni ožiljci nisu ni nakon 25 godina od ubojstva zarasli. Emocionalno je slomljena, bez posla, sama i bez planova. Libby pije, ne radi ništa, često je depresivna i mnoga jutra nema motiva ni ustati iz vlastite postelje. Iako je preživjela masakar čini joj se da bi bilo bolje da nije.
Libby nije imao tko naučiti uzeti život u svoje ruke, ne zna se brinuti za sebe, a kamo li za nekog drugog. Ali, takva agresivna i ljuta Libby unutar te neobične organizacije nailazi na prijatelja Lylea koji joj pomaže da se suoči sa svojim demonima – sa svojim bratom Benom u zatvoru, željom da ga napokon i otvoreno pita što se zaista dogodilo te stravične siječanjske noći? Ona se se naime, svega slabo sjeća, što je i za očekivati. Malena djevojčica bila je tada paralizirana strahom i istovremeno obuzeta nagonom za preživljavanjem. Mutno se sjeća više glasova, svijetla u bratovoj sobi i neobičnih zvukova. Kada je krenula u potragu ne može stati pa nalazi snagu pronaći i davno nestalog oca koji je oduvijek bio alkoholičar, besposličar i žicar. S takvim ocem sedmeročlana obitelj i nije baš imala previše šanse za normalan život ali ni za preživljavanje:priuštio im je samo gomilu nevolja i ogromnu bijedu. Pitanje je da li je bio sposoban za okrutna ubojstva.
Roman je podijeljen u poglavlja u kojima Libby prepričava sadašnje događaje, a sa svakim drugim poglavljem vraća se 25 godina unatrag, u onaj dan kada je zločin počinjen. Takvim načinom pripovjedanja upoznajemo i Libbyine misli ali ulazimo i u glavu ubijene majke Patty koja je na rubu očaja i siromaštva i ne zna kako dalje s tolikom djecom, farmom, dugovima i brigama. Ulazimo i u glavu osuđenog Bena koji je tada imao samo petnaest godina i kojem neizmjerno nedostaje otac i očeva podrška u odrastanju. Svjedoci smo njegove izgubljenosti u kući s tolikim ženama, kako žudi za muškim vodstvom i primjerom. Tako izgubljen lako se povodi za lošim društvom, drogama i krivim odlukama koje će ga itekako koštati.
Naravno, dalje vam neću previše prepričavati jer napetost je sastavni dio ove istinite i šokantne priče.
Jedino bih zaključila da, za mene, ova knjiga nije triler kako je opisuju. To je psihološki roman koji se bavi poremećenim obiteljskim odnosima, ovisnostima, bespomoćnošću i posljedicama koje su u takvom slučaju neminovne. Gillian vješto ulazi u duše slomljenih ljudi. Tmurne obiteljske tajne, malograđanska sredina, tračevi, beskarakterni ljudi, moralna dvosmislenost glavne su teme ove priče samo što ih Gillian vješto pakira uz napetost počinjenih zločina.
Na Gillian se morate naviknuti. Ili je volite ili je mrzite. Ja je obožavam i sve tri njena romana su mi odlična. S time se slaže većina njenih čitatelja ali i kritika jer svaki od njenih romana je proglašen romanom godine i nagrađen mnogobrojnim, uglednim nagradama.
7. Pepeljuge – Kristina Ohlsson (izdavač: Ljevak) – krimić
Još jedan odličan krimić iz Švedske i mog omiljenog sjevernog grada -Stockholma. Da su Skandinavci maheri za krimiće, to već znamo a ovaj me puta švedska spisateljica Kristina Ohlsson oduševila stilom. Naslov "Pepeljuge" podsjeća nas na bajku, ali ovo je noćna mora.
"Pepeljuge" su roman čija napetost od prve scene, na stockholmskom kolodvoru pa do razotkrivanja zločina ne jenjava. Roman vrvi neobičnim likovima i sviđa mi se kako Kristina isprepliće privatne živote policijskih inspektora i kriminalista s njihovim profesionalnim djelovanjem. Nema jednog glavnog inspektora koji je smušen, rastavljen, depresivan ili nesretan kako to obično u većini krimića biva. Svi su policijski službenici od krvi i mesa, privatno prolaze kroz mnoge probleme, dileme i strahove. Fredrika je u vezi sa starijim oženjenim muškarcem i silno želi dijete. Ellen je rastavljena i u vezi je s muškarcem kojeg i ne poznaje dobro a koji je prilično tajanstven - sastaju se samo kad on to predloži. Alex svog odraslog sina koji se preselio u Južnu Ameriku nije vidio godinama. Peter prolazi kroz ozbiljnu bračnu krizu nakon što je njegova žena oboljela od jake postporođajne depresije.
Peter i Fredrika se u poslu ne podnose. Peter misli da žena kao kriminalistica ne može biti bolja od njega - muškarca. Kristina odlično prenosi atmosferu konkurentnosti u izvršavanju profesionalnih zadataka. Kao uostalom, i u pravom životu.
U Švedskoj je ljeto, ali kiše ne prestaju padati. Jednog utorka, pretrpan vlak na relaciji Goeteborg - Stockholm ulazi u glavni kolodvor. Za jednu ženu ovo je početak užasa. Djevojčica Lilian s majkom Sarom ukrcala se u Goeteborgu na vlak za Stockholm i nijedna nije pomislila da bi to putovanje moglo biti opasno. Do odredišta malena nije stigla - nestala je. Isprva se čini da u kupeu nitko ništa nije primjetio. Ili je možda ipak netko nešto vidio?
Kada je vlak iznenada stao na jednoj od stanica prije Stockholma, Sara je izašla na nekoliko trenutaka jer je morala telefonirati. Malena je spavala u kupeu. Sara je imala dovoljno vremena obaviti telefonski poziv i vratiti se na vlak ali, nešto je pobrkalo plan. Tik prije nego što će ući u vagon zaustavi je mlada žena sa psom i zamoli je za pomoć, pas je bolestan. Zbog tog zadržavanja Sara je zakasnila na ukrcaj. Isprava ne paničari uvjerena kako je njena Lillian na sigurnom i dok uskače u taksi kako bi sustigla vlak u Stockholmu trudi se ne pasti u paniku. Međutim, njene djevojčice nema u vlaku. U Stockholm nikad nije stigla! U vagonu su ostale samo djevojčičine cipelice. Saru hvata panika i užas. Tko je mogao neopaženo oteti njenu mezimicu? Njen nasilni suprug i otac male Lillian - Gabriel koji Saru redovno tuče? Neki neznanac? Ili neka poremećena žena?
Nekoliko sekundi nepažnje promijenilo je živote nekolicine ljudi.
Nasilje nad djecom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bilo da se radi o pedofiliji, emotivnom ili tjelesnom maltretiranju ili ubojstvu od takvih nas priča prolazi jeza i užas. Nažalost, malenu Lillian pronalaze mrtvu ispred bolnice, na podu, na kiši, a na čelu joj je ispisana riječ: "neželjena". Kako neželjena? pitamo se. Čitatelja ovaj čin strašno razljuti, rastuži i potakne na razmišljanje. Kakav je to um koji može počiniti takvo okrutno ubojstvo?
Spisateljica vješto raspiruje maštu čitatelja i svakakve kombinacije i rješenja ovog slučaja su moguća. Kad pomislimo da smo nadomak riješenja saznajemo za još jedan zločin - još je jedno dijete ubijeno. Nakon toga nastupa potpuni šok, preokret, napetost je gotovo nepodnošljiva...
U knjizi su odlično opisani složeni odnosi unutar nekoliko obitelji. Kako se Sara koja dolazi iz skromne i povučene obitelji mogla udati za Gabriela čija majka je dominantna i bahata bogatašica? Kako je Jelena, kojoj je cijeli život nedostajalo ljubavi i sigurnosti, pristajala na sve okrutnosti i zahtjeve muškarca kojeg se primila kao zadnje slamke spasa a on joj je ljubav uzvraćao kroz najjezovitije grubosti i, zamalo, ubojstva. Tu je i ubojstvo tajanstvene Nore koja je zamalo uspjela dojaviti policiji tko je ubojica, ali je na žalost na vrijeme zauvijek ušutkana.
Nije samo genetski kod uzrok zla i sklonosti nauditi drugom živom biću. Puno češće se ta sklonost stiče u ranom djetinjstvu i kroz poremečene obiteljske odnose. Pomankanje ljubavi, pažnje i sigurnost u najranijoj dobi može dovesti do teških posljedica. Kako je to osjećati se kao Pepeljuga?
Za mene je Kristina Ohlsson nova švedska književna senzacija i moja preporuka je svakako čitati jer, do kraja će vas držati u najvećoj napetosti i jezi.
Kristina Ohlsson (1979.) donedavno je bila na funkciji šefice odjela za protuterorističke aktivnosti u OSCE-u. Prije toga radila je u švedskoj policiji i švedskom Ministarstvu vanjskih poslova. Takva radna biografija impresivan je podsjetnik na vještinu koju je stekla i koja joj je svakako koristila kad se 2009. pojavila s debitantskim kriminalističkim romanom (Askungar) "Pepeljuge."
8. Pokoravanje – Michel Houellebecq (izdavač: buybook)- roman koji je uzburkao cijelu Europu.
Po provokativnom Michelu Houellebecqu ne piše nam se dobro. Osobito nama ženama. Vraća se poligamija, žene nestaju s tržišta rada, patrijarhat se ponovno veliča. Reforme imaju isključivo za cilj da se obitelji, “osnovnoj ćeliji” našeg društva vrati ugled i dostojanstvo koji joj pripadaju. Na fakultetima mogu predavati isključivo muslimani. Obavezna je samo osnovna škola, a za ostatak obrazovanja ljudi se brinu sami. Ali sve-u-svemu ljudi su – zadovoljni. Kriminal je drastično pao. A možda će nam tek tada biti mnogo bolje nego što nam je danas. Tko će znati? Kada pročitate ovu odličnu priču bit će vam jasnije.
Sa ovom knjigom Houellebecq je postao novi George Orwell. Orwell je davne 1948. napisao knjigu “1984” – znanstveno fantastični roman i društvenu kritiku koja je shvaćena kao upozorenje budućim generacijama te istovremeno inspiracija mnogim književnicima, filozofima i političkim teoretičarima. Danas ispada da je Orwell bio “vidovnjak” i dobar prognostičar budućnosti. Hoće li to biti i Houellebecq koji čini nešto slično i prebacuje nas u 2022. godinu?
Po ulicama Pariza, uoči izbora, nižu se organizirani grupni napadi i atentati. Prevladavaju strah i neizvjesnost. Francoisu Hollandu prolazi drugi predsjednički mandat. Ekstremna desnica, na čelu s Marinom Le Penom, izražava veliku mržnju prema muslimanskoj populaciji. Židovske organizacije se povlače. Francuski Židovi sele u Izrael. Ne osjećaju se više sigurni u nemirnoj Francuskoj. Mediji žele ostati neutralni i ne poticati mržnju. Stranka Muslimanske braće se, zajedno sa Socijalistima, bori za ulazak u drugi krug predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Na kraju pobjeđuju i na čelo Francuske dolazi “umjereni” vođa Muslimanske braće Mohammed Ben Abbes. On je karizmatičan, umjeren i svima simpatičan. Neposredni razlog ovakvog omjera snaga je naravno, nesposobnost socijalista, a i muslimanska se politika promijenila. Europa kakvu danas poznajemo je pred propasti. Pregovori s Alžirom i Tunisom oko pristupanja te dvije države Europskoj uniji ubrzano napreduju, a uskoro se trebaju pridružiti Maroko i Egipat. Rekonstrukcija Rimskog carstva je u toku. Zapad je pred “islamizacijom”. A onda – iznenađenje! Jer, to što slijedi je polagano i iznenađujuće mirno preuređenja francuske države.
Glavni lik je flegmatični Francois koji ima 44 godina, živi u Parizu, viši je predavač književnosti na Sorbonni III i pati od društvene atomizacije. U slobodno vrijeme pije ili čita. Miljama je daleko od bilo kakve ljubavi. Njegova majka je pokopana u masovnoj grobnici, oca nije vidio posljednjih deset godina. Nema djece i spava s mladim ženama – studenticama koje bi mu mogle biti kćerke. Drugim riječima, Francois predstavlja tip postmodernog “single mana” koja živi svoj život u skladu s motom: poslije mene potop. Francois je svjedok stvaranja nove Francuske, nove europske, islamske države.
Knjiga “Pokoravanje” objavljena je točno na dan masakra karikaturista Charlie Hebdoa, s njegovom karikaturom na naslovnoj stranici. Slučajnost? Ni najbolji marketinški agenti nisu mogli smisliti bolju reklamu.
Vrlo hrabra, inteligentno napisana knjiga koja potiče na razmišljanje i uzima u obzir tekuće političke trendove. Scene seksa su kao i do sada velika Houellebecqova snaga. Osim toga uživala sam u „šetnjama“ Parizom u kojem sam nekada boravila skoro svaki mjesec. Moj najdraži europski grad i vječna inspiracija.
9. Dora i Minotaur – Slavenka Drakulić (izdavač: Fraktura) – roman i veličnastven portret žene
Poznato je da obožavam autobiografije i biografije. Za mene to predstavlja legalno i opravdano zavirivanje u tuđe živote. Zato sam i u ovoj istinski uživala.
Do sada sam pročitala puno knjiga o Picassu i njegovom životu. Francoise Gillot, još jedna od njegovih „žena“ i muza koja je u njegov život ušla nakon Dore Maar također je napisala autobiografiju i uspomene na život s najvećim slikarom dvadesetog stoljeća, s genijem i simbolom moderne umjetnosti. Marina Picasso slikarova unuka također ni najmanje nije štedjela opisati ga kao okrutnog i nemilosrdnog tiranina. Sve njemu najbliže osobe (žene, ljubavnice, djeca, sluge, unuci) bili su svjedoci ponižavanja i podcjenjivanja. Svima su kao i Dori trebalo godine i godine da se oporave i oslobode „Mita Picasso“ i počnu živjeti mirnije i vlastite živote.
U ovoj autobiografiji naglasak je naravno na životu poznate nadrealističke umjetnice, fotografkinje i slikarice Dore Maar iako je velik dio svog života provela u nepotrebnoj i samoj sebi nametnutoj „sjeni“ slavnog umjetnika.
Nama u Hrvatskoj je ovo svjedočanstvo tim zanimljivije jer je Theodora Markovitch po ocu Josipu Markovitchu Hrvatica. Njen otac Josip oženio je Francuskinju Julie i 1907.godine u Toursu rođena je Dora. Govorila je tečno hrvatski iako se njime služila samo u govoru s ocem. Živjela je kao dijete u Francuskoj, Argentini da bi se kao mlada žena vratila s majkom u Pariz. Tada je u društvu
Ova knjiga nastala je na temelju nađenih nedatiranih bilješki Dore Maar, djelom inspiriranih sjećanjem na razgovore s njenim psihoanalitičarem. Pisana je rukom, ljubičastom tintom. Dora Maar nakon što je prekinula s Picassom živjela je vrlo povučeno sljedećih 40 godina tj. do smrti u stanu punom njegovih slika, skulptura, crteža i ostalih uspomena. Rukopis i bilježnica kao da su pisani za buduću autobiografiju ali oni to nikada nisu postali. Nakon smrti anonimnog vlasnika bilježnica je stigla u Hrvatsku i sada je u posjedu jednog poznavatelja Dorinog rada i nje osobno, u Rijeci. Ove bilješke predstavljaju dragocijeni uvid u život dviju posebnih stvaralačih ličnosti ali i svjedočanstvo „onog“ turbulentnog vremena i poznatih umjetnika.
U svojim bilješkama Dora se doima vrlo nesretnom, nesigurnom i oholom osobom iako za to nema objektivnih razloga. Kao da se ljuti na samu sebe što je tako podložna Picassovoj autoritavnosti, posesivnosti i tiraniji. Jer nitko nije bio pošteđen njegove okrutnosti. Kao i ostale Picassove žene odbija shvatiti da Picasso ne dopušta ženama da ga ostave ni da postanu njegove bivše žene. Jer on na neki čudan način ostaje vezan za ženu s kojom je neko vrijeme bio. Picasso se prema svim živim bićima ponašao poput kolekcionara. Svi oko njega su obožavali njegovu kreativnost, snagu, žar kojim je stvarao, a ne samo njega kao fizičku osobu.
Dora je nakon prekida s Picassom doživjela svojevrsni „živčani slom“ i psihički se razbolila. Završila je u bolnici gdje je bila tretirana elektrošokovima.
Ima li lijeka od Picassa? – pitala se Dora svo vrijeme. Kao da nema barem dok se osjećala kao ovisnica. Takav je to bio odnos s genijem – bolestan.
Na kraju je potporu našla upravo u svojoj suparnici Francoise koja je svoju vezu s Picassom prva okarakterizirala kao bolest. Nakon dovoljno godina maltretiranja prepoznala je problem i s dvoje djece nepovratno ga je napustila liječeći se uz ljubavnika. Dori je to pomoglo da shvati svoje vrijednosti kao žena i umjetnica i da se odmakne od svega.
Ova priča me nije ostavila ravnodušnom. U nekim trenucima ove iskrene priče prepoznala sam i samu sebe. U tome je njena posebna draž.
10. Moja borba (1.dio) – Karl Ove Knausgard (izdavač: Oceanmore) - književna senzacija i skandal iz Norveške (autobiografija)
Dugo sam čekala prijevod ove kontroverzne knjige. Godinama sam koketirala s njom preko Amazon.coma i namjeravala je kupiti na stranom jeziku jer nikako da je prevedu u Hrvatskoj. Dva milijuna primjeraka knjige je prodano samo u Norveškoj, otkuda je, recimo i to, pisac rodom. Sam Knausgard opisao je objavljivanje knjige kao svjestan čin "literarnog samoubojstva" a pompu koja je nastala nakon objavljivanja nazvao je "paklom." Ipak, ne žali što je objavio roman. Polako se prevodi na mnoge jezike i naravno da sam i ja bila znatiželjna. Zato, hvala izdavaču "Ocean more" i prevoditeljici Anji Majnarić na hrvatskom izdanju koje me oduševilo i ispunilo moja očekivanja.
Sa smrću sve završava. Tako je to u našim mislima i glavama. Ali, ovo savršeno autobiografsko dijelo počinje sa smrću. I nakon toga se nastavlja Knausgardova životna priča koja se sastoji od ukupno šest knjiga tj. više od 3500 stranica. Način na koji priča o svom djetinjstvu, odrastanju i životu neodoljivo je dobar. Svi likovi su stvarni, a iznosi se "gola istina". Pitat ćete se koga zanima ogoljeni život jednog mladića iz "norveške zabiti." U tom i jest čar. Jer vas zanima.
Iskreno i bez zadrške Karl Ove nam prepričava događaje i doživljaje iz svoje mladosti, a iznosi čak i neugodne situacije iz doba puberteta koje bi inače svi radije zadržali za sebe. Od prve erekcije do prvih seksualnih iskustva, od prvog "pravog tuluma" do prvog pijanstva. Ogoljuje se potpuno. Ovo je knjiga o obitelji, obiteljskim odnosima, roditeljskoj ljubavi (ili mržnji) i odgovornosti.
Knausgardovi opisi idu daleko izvan onoga što ste pročitali u autobiografskim romanima. Karl ima vrlo poseban način opisivanja situacija do najsitnijih detalja. Pomalo lirski ali istovremeno jako realistično. Što je najbolje, pronašla sam se u pojedinim situacijama i razmišljanjima. Svi nosimo neka (ili mnoga) neugodna sjećanja i uspomene iz naše mladosti i odrastanja. Neke bi najradije zauvijek zaboravili, neke smo uspjeli potisnuti. Uspomene na roditelje nisu uvijek najbolje i najsretnije. Kolike paralele se mogu povući! Zato je knjiga toliko i privlačna. Karl progovara o onome što mnogi prešućuju.
Komentatori su zgroženi ovakvim javnim prikazivanjem "prljavog rublja", mediji se konstantno bave preispitivanjem etičnosti ovakvog pisanja, a članovi obitelji tražili su od pisca da ne objavi djelo ili da barem promijeni njihova imena.
Već na samom početku knjiga počinje s činjeničnim opisom procesa koji se odvijaju u tijelu nakon smrti ljudskog bića, a onda se odmah prebacuje na događaje iz ranog djetinjstva, ona između Karla i oca.
Svi prijelazi u knjizi napisani su tako tečno i prirodno da ne dolazi do pauze (nema poglavlja niti podnaslova a knjiga se sastoji od dva dijela). U prvom dijelu radi se o mučnim, tinejdžerskim godinama provedenim kod oca u Kristiansandu, najjužnijem gradu Norveške. Karl tamo pohađa prestižnu gimnaziju gdje se osjeća prilično otuđenim. Otac mu stalno pokušava usaditi načela protestantsko-asketskog moralnog svjetonazora a Karla to guši. Središnja tema su ipak Karlovi zategnuti i psihološki kompleksni odnosi s ocem. Otac, kako to već često biva, nikad nije zadovoljan svojim sinom, kritizira ga, guši ga hladnoćom i nepristupačnošću, ignorira ga i atmosfera je, kada je sam s ocem, uvijek napeta jer je otac distanciran i hladan. Čim je u kući majka situacija se mijenja i postaje pomalo ležerna i opuštena. Ali, problem je što majke uglavnom nema. I brat se udaljava. Ni odnosi s bakom i djedom nisu idealni. Obitelj je prilično raštrkana i podijeljena. Na kraju, roditelji se rastaju. Karlov otac zadovoljava samo svoje potrebe. Počinje piti i na kraju se doslovno ubija alkoholom.
Posebno me se dojmio drugi dio knjige. U njemu Karl ima blizu trideset godina i dobiva obavijest da je otac preminuo. Umro je u fotelji, uz vlastitu već pomalo dementnu majku koja ima preko osamdeset godina. Karl s bratom odlazi u kuću djeda i bake, u kojoj je proveo mnoge dane djetinjstva a kako bi pripremili pokop i karmine. Tamo on i brat nailaze na totalni užas. Pokušavaju saznati što se ustvari dogodilo. Kako je otac umro, tko je bio uz njega, kako to da je kuća u tako užasnom stanju? Osjećaji krivnje, mržnje, predbacivanja, očaja i razočarenja se, naravno, bude.
Posebno su me dirnule slike čišćenja kuće koja je bila u stravičnom neredu i prljavštini nakon smrti oca. Kakva li je samo to simbolika! Smrt ponovno zbližava dva brata koji zajedničkim snagama i s gumenim rukavicama te s najsnažnijim sredstvima za čišćenje doslovno gule tri kata gotovo uništene rodne kuće.
„Moja borba“ jedna je od boljih knjiga koje sam pročitala. Zato je i vama preporučam.
Jedva čekam drugi dio Karlovog monumentalnog autobiografskog dijela. U njemu ogoljuje svoj brak i odnos s prvom suprugom koja pati od bipolarnog poremećaja.
Karl-Ove Knausgard rođen je u Oslu 1968., a adoloscentske godine provest će kod svog oca u Kristiansandu, gradu na jugu Norveške. Studirao je književnost i povijest umjetnosti u Bergenu, gdje će se sresti i družiti s nekolicinom norveških autora s kojima dijeli sklonost autobiografskom romanu ili, možda preciznije: romanu-autobiografiji. U Bergenu čini prve književne pokušaje, uspješne dakako, tako da ga mnogi zapravo smatraju piscem “bergenskog kruga”, iako je sam autor poslije živio na mnogim drugim mjestima, da bi se naposljetku usidrio u Švedskoj, gdje je i napisao “Moju borbu”. U drugom je braku i ima četvero djece.
