Naša kolumnistica Alis Pečarić Marić ima skoro najbolju Uber priču ikada

| Art |

Čitaj knjigu by Alis Pečarić Marić

Alis Pečarić Marić, autorica je popularnog bloga o knjigama 'Čitaj knjigu' te poznata udomiteljica knjiga. Ima faze čitanja publicistike, dramske literature i filozofije, a kaže kako ne prođe niti jedan dan da ne uđe u knjižaru ili knjižnicu. Obožava miris knjiga, voli ih dodirivati, uživa u lijepim mjestima za čitanje, udobnim foteljama, te mekom i mirisnom krevetu gdje može opušteno čitati . Osobito voli – knjige preporučivati.

Osim na svom ranije spomenutom blogu, isto rado čini i na Wall.hr-u.

Naša kolumnistica Alis Pečarić Marić, ujedno i autorica popularnog bloga o knjigama 'Čitaj knjigu' te poznata udomiteljica knjiga koja osim što ih rado čita, još radije ih i preporučuje, trebala se danas prebaciti s točke A na točku B. Za tu svrhu je putem Uberove aplikacije (ipak je riječ o ženi 21. stoljeća) naručila vozilo s vozačem i, osim izvrsne, brze i sigurne usluge - dobila je i skoro najbolju 'Uber priču' koju smo u posljednje vrijeme čuli.

Nije, naravno, najbolja jer tu poziciju čvrsto drži ona iz posljednjeg 'X-man' filma; 'Logan', a u kojemu je vidno oslabljeni Woolverine postao njihov partner vozač. Ništa ne sluteći prihvati vožnju neke gospođe i njezine kćeri za koju će tek naknadno ustanoviti da ima istu vrstu genetske mutacije poput njega, a koji su kao krajnje odredište zadali poprilično udaljenu Sjevernu Dakotu. Trajanje vožnje, pisalo je na aplikaciji, iznosi nekoliko dana. U prvi tren je pomislio kako će dobro zaraditi, ali zbog svega onoga što će mu se tijekom te vožnje dogoditi, i zbog čega je ovo najbolja Uber priča ikada, pa je, eto, i film o njoj snimljen, požaliti će što ju je uopće prihvatio.

Alis nije požalila, a njenu, evo, možda drugu najbolju Uber priču ikada, o kojoj film još uvijek nije snimljen, ali svakako bi trebao biti, prenosimo u cjelosti:

Vozim se opet u Uberu. Sjedam u auto s uzdahom i ruku punih vrećica s knjigama. Vozač, koji je očito u aplikaciji vidio kako se zovem, pita me po kome sam dobila ime.

Inače ne volim previše razgovarati za vrijeme vožnje, a i ovakve intimizacije na osnovu osobnog imena su mi strane i ne volim ih, ali u tonu kojim mi se ovaj vozač obratio osjetila se neka toplina, prirodnost i ni malo loša ili negativna neposrednost koja me je nagnala da se s njim upustim u konverzaciju.

Da nije, kaže on, po 'Alisi u zemlji čudesa'.

Tu smo se čak malo nasmijali i došli do toga čime se bavim.

'Ja vam u zadnje vrijeme slabo čitam. Zanemario sam tu aktivnost...', prizna on meni, ali odmah i doda:'Prije sam, međutim, bio veliki čitač!'

Dva klasika: 'Zločin i kazna' te 'Goli i mrtvi', ostali su mu, kaže, u najboljem sjećanju, pa mene upita koja bih dva romana ja izdvojila kao neke koji su mi onako, baš u srcu...

Nisam stigla ni odgovoriti, a on je već ispalio da je još jedan roman na njega ostavio dubok dojam:'Onaj iz Južne Amerike s pregršt likova i s ludim obratima.'

'Sto godina samoće?', upitam ga oprezno.

'Ma da! Kako ste znali?', podviknu oduševljeno.

Ja mu kažem da je upravo 'Sto godina samoće' moj najdraži roman, ali i 'Buddenbrookovi' Thomasa Manna. Volim - povjerim mu se jer je divno pričati o knjigama s nekim tko dijeli slične emocije o onome čitamo - i Zweiga!

Učinilo mi se da je od sreće što čuje za tog austrijskog književnika koji je postao svjetski poznat po svojim stilistički briljantno psihologijski analiziranim esejima, novelama, biografijama i romanima, skoro promašio skretanje na koje ga je navigacija upozoravala.

'Znam da je malo klišej za taksiste, ali kako sam ja Uberovac, a ne klasičan taksist koji po cijele dane igra šah na stajalištu...', rekao je dok je ipak ispravno i na vrijeme skretao:'mogu vam bez i malo srama reći da sam njegovu 'Šahovsku novelu' iz '41. čitao više od deset puta'.

'Šah je tamo ionako samo metafora!', poentirao je snažno.

Nakon toga prešli smo na žene književnice i, izmeđuostaloga, dotaknuli se Pearl S. Buck.

'Vi imate taj "angel touch"', kaže on meni, 'osjeća se da baš poput nje volite ono što radite i ja bih se sada najradije s vama vozio satima i pričao o knjigama".

Želja je, nisam mu priznala jer sam ipak malo žurila na svoje krajnje odredište, bila obostrana.

Na kraju mi je morao obećati da će se vratiti knjigama i da će svaki dan čitanju posvetiti barem 15 minuta, ali uvjerena sam da će to u njegovom slučaju biti još puno više. Uvjerena sam da će ponovno postati veliki čitatelj kakav je očito nekoć zaista i bio, a ja sam - sva sretna što sam ga malo pogurala u pravom smjeru - dodijelila najveću peticu dodijeljenu nekom Uberovom vozaču do sada.

Veću i zasluženiju - uvjereni smo na Wall.hr-u - i od one koju je Woolverine dobio za onu svoju na početku spomenutu vožnju.