„Snovi će se ostvariti samo ako želimo dovoljno jako.“ - J. M. Barrie.
Nedavno je na našu uredsku adresu stigao paketić zbog kojeg smo odustale od dijeta na koje smo ambicionzno krenule nakon praznika - stigle su slastičarske delicije Žuže. Raffaello i Ferrero kuglice nestale su kao da nema sutra (a i nema), a preslatke kekse u obliku jelena neki od nas nisu ni vidjeli osim na slici (koju prilažemo ispod). Iza ovog simpatičnog slastičarskog brena krije se još simpatičnija Željka koja svoje slastičarske vještine usavršava u jednoj poznatoj zagrebačkoj slastičarnici. O kojoj joj je slastičarnici riječ i tko je zapravo Žuža saznajte u kratkom Wall.hr-ovom intervjuu!
Zašto Žuža slastice?
Zovem se Željka. Nadimak Žuža sam dobila još kao klinka, a dao mi ga je tata. Moram priznati da nisam oduvijek znala što želim biti kad odrastem. Upisala sam tako Pravni fakultet, ali sam na zadnjoj godini otkrila da to nije ono čime bih se bavila. Zanimala me je psihologija. Zafrkavali su me da bi mogli jednu knjižnicu s mojim knjigama opremit (odjel psihologije). Nekako s vremenom se pojavila i ljubav za slasticama. Točnije prije udaje. Današnji suprug i ja tražili smo kolače za svadbu. No, svi su nekako bili „isti“. Tako je počelo moje eksperimentiranje u kuhinji.
Izdvojili ste gornji citat - vrijedi li on i za vas?
Rekla bih da je u mom slučaju to istina. Kako sam otkrivala i hrvatsko slastičarstvo, tako je moju pažnju privukla jedna slastičarka, Petra Jelenić. Tada je moje malo dijete u meni govorilo: Kad bih ju barem mogla upoznati! To je trajalo i trajalo i trajalo. Dok se jednog dana nije i ostvarilo. Dobila sam priliku sudjelovati u jednom kulinarskom showu, gdje je u žiriju bila Petra Jelenić. I od tada je sve povijest.
Već ste se tamo dokazali kao vrhunska slastičarka, no niste željeli tu stati, zar ne?
Tako je - upisala sam prekvalifikaciju za slastičara i kod Petre Jelenić odrađujem praksu u zagrebačkoj slastičarnici Mak na konac. Moram spomenuti da sam prije toga pohađala dosta radionica što kvalitetnih, što nekvalitetnih. No, uvijek sam izvlačila neku pozitivu iz svega toga.
Kako su se slastičarstvo i psihologija spojili?
Prije slastičarske priče se ostvarila i priča o psihologiji. Tako da sam već dvije godine polaznica edukacije iz kreativne komunikacije kroz osobni rast i razvoj (gestalt psihologija). Odlučila sam spojiti svoje dvije ljubavi, psihologiju i slastičarstvo. Kroz rad s ljudima puno toga mogu naučiti o sebi. No, isto tako i puno toga dati.
Koji su planovi za budućnost?
Iako još ne znam što ću biti kada odrastem (hahahaha), imam puno planova za svoju budućnost. Definitivno bih svoje znanje prenjela nekim „novim klincima“, mamama, tatama, bakama, tetama... svima koji žele učiti, baš kao i ja. Ne znam u kojem će se obliku to još razviti, da li u neku kolumnu, knjigu ili radionice, predavanja.. no, važno je prenjeti znanje. Bilo bi lijepo otvoriti i slastičarnicu Žuža slastice, no, treba ići korak po korak.
I za kraj, koga biste izdovjili kao svoju najveću inspiraciju u životu?
U pronalasku ideje i inspiracije puno mi pomaže moj sin. Djeca su iskrena i više manje znaju što žele - treba ih ponekad i slušati i pratiti:).
Za sada sve što Žuža radi možete pratiti na facebook stranici Žuža slastice.
