Dirnuti ću se ovoga puta u nešto što je vrlo škakljivo i za mnoge velika nepoznanica.
Nadam se da živimo u demokratskom društvu gdje se mogu iznositi vlastita mišljenja te sam odlučila napisati ovaj tekst i progovoriti o nečemu što duže vrijeme gledam s ogromnom dozom ljutnje, a nosim već dugo u sebi...
Medicina, što je to??? Pojam postaje sve više frustrirajući...
Medicina (lat. ars medica) - umijeće liječenja je po definiciji grana ljudske djelatnosti kojoj je za cilj liječenje i rehabilitacija bolesnih i čuvanje te unaprjeđivanje zdravlja zdravih ljudi.
Nadasve zanimljivo napisano i objašnjeno, ali u dubini i srži je miljama daleko od prave istine.
Medicina mi je uvijek bila pojam respekta, zato sam se i odlučila studirati jednu granu medicine, stomatologiju.
Na sreću svakim danom dobivam sve jasniju sliku o svemu što se krije iza toga te sam isto tako svakim danom sve dalje i dalje od uvjerenja koje su nam predavali profesori.
Farmaceutska industrija je industrija “svega”...
Krenimo od stomatologije…
Što se sve tu dešava i što sve znamo i što ne znamo…
Npr. amalgam je u ustima bio sredstvo ispuna kaviteta, a točno se zna da je živa najveći otrov. Danas se više ne primjenjuje u stomatologiji jer je farmaceutska industrija ipak bila prisiljena razvojem svijesti ljudi maknuti ga iz primjene.
No za teške metale, odnosno za njihov unos u naš organizam, pobrinuli smo se mi sami, ljudi, preko herbicida, pesticida i drugih otrova kojim špricamo biljke i hranimo životinje, a sve to konstantno unosimo u naš organizam. Bolesti nastaju kada su te količine toliko velike da se naš imuno sistem više ne može boriti s istim i tu nastaju glavni problemi.
Tko to svjesno radi?
"Nekome" nije interes zdrav život, to je i više nego očito...
Jesu li doktori uopće upućeni što daju pacijentima, kakvim nas otrovima svakodnevno truju ili je to protokol koji svjesno moraju odrađivati?
Koliko je samo "lijekova" koji se troše na dnevnoj bazi, a koliko njih zaista pomaže? I da li ijedan pomaže???
Iskreno, duboko sam nesretna. Moja majka je oboljela od Alzheimera. Na moju najveću žalost..., ali znam vrlo jasan razlog i zašto je tako. Godinama je uzimala lijekove za visoki tlak i štitnjaču te naravno te doze otrova su joj uzrokovale drugu još agresivniju bolest. Šteta da ovo znanje odnosno saznanje nisam imala prije 10- 15 godina jer sam sigurna da bi uspjeli spriječiti užas kroz koji ona danas prolazi, a i mi svi s njom. Da, duboko sam nesretna zbog toga, jer nažalost vidim što se radi...
Kako je moguće da od 4,5 milijuna stanovnika u Hrvatskoj gotovo trećina njih boluje od šećerne bolesti???
Je li se itko zapitao zašto? Svi šute, doktori prepisuju sve i svašta, redovi u ljekarnama se povećavaju, a netko zadovoljno trlja rukama... Bravo, čestitam!
Potrebni su samo kronični potrošači, a ne izliječeni pacijenti. To nije u interesu nikome osim, naravno, samome pacijentu.
Jedino su kirurgija kao grana medicine i kirurzi kao liječnici od prave pomoći te se njima istinski divim. Satima pokušavaju spasiti štetu koja je napravljena, što od neznanja što od nemara samih ljudi, a najviše od onih koji se trude da kvar naprave. Osim kirurgije, sve drugo treba izbjegavati u širokom luku.
Svi lijekovi (čitaj: otrovi) se preolako prepisuju, dijagnoze se nasumce postavljaju, pacijenti su samo brojevi, terapije za sve iste, svi lutamo izbezumljeni od vrata do vrata tražeći pomoć kao u najvećem hororu, a u isto vrijeme razvijaju se tehnologije kojima s mjeseca naciljaju zjenicu oka ako samo netko to poželi. Pa zar je to moguće? Zar smo sami sebi toliko nebitni???
Zadnjih godinu dana s bliskom osobom obilazila sam 25 raznih dijagnostičkih klinika, centara, bolnica i bila svjedokom - nitko, ali baš nitko nije znao postaviti pravilnu dijagnozu. Ne mogu ne spomenuti renomiranu doktoricu u našoj najvećoj klinici koja je iz neznanja nakon tjedan dana što je pacijentica kod nje ležala ustvrdila da je dijagnoza anksioznost (najširi i najčešći pojam kada ne znaš što drugo napisati, a praviš se da znaš). Nekoliko mjeseci nakon toga pacijentica je gotovo umrla od disfunkcije nadbubrežne žlijezde. Pametnom dosta.
Neznanje je veliki problem, sistem još veći, a koliko je tu samo još čimbenika koji mali čovjek niti ne može dokučiti...
Je li se itko ozbiljno zapitao o povezanosti cjepiva s autizmom???
Koliko je tih malenih života stalo u razvoju nakon primljenog cjepiva? A zašto? Što je to u cjepivu što im je rasturilo mlade, osjetljive i nespremne na otrove organizme?
E tu smo kratki s odgovorom...
Vrlo dobar primjer zdravstva je i jedan od najjačih antioksidansa GLUTATION.
Tvar od vitalne važnosti za zdravlje stanica prirodni je dio staničnog metabolizma te može uvelike pomoći kod ozbiljnih oštećenja staničnih funkcija.
Koliko vas koji ovo upravo čitate znate o tome?
A koliko vas, na primjer, zna što je u stvari kemoterapija i što čini organizmu? Ili recimo Kventijax, Xanax, da ne nabrajam dalje...
Da, neznanje je pogubno i to vrlo često.
Ako se nešto pokaže toliko važnim u zdravlju stanice kao recimo glutation i ako ima potencijal da pomogne u liječenju (izlječenju) niza poremećaja, tada smatram da bi bilo logično da to postane standardni dio medicinskog protokola.
No to u praksi nažalost nije tako, a znamo i zašto! Vraćam se opet na onu: "Ne trebaju nikome izliječeni pacijenti nego kronični potrošači".
Samo mogu zaključiti da nažalost s konvencionalnom medicinom i njenom etičkom dimenzijom puno toga nije u redu.
Knjiga "Medicinski medij" trebala bi biti abeceda zdravom čovjeku da nikada ne mora zakoračiti u zdravstvenu ustanovu ili ne daj bože posegnuti za nečime što se zove “LIJEK”. Treba se zdravo hraniti, jesti što više voća i povrća te ne dozvoliti da vas uhvate u kolo njihove sreće...
Lijekove treba izbjegavati u širokom luku i ne dati priliku “nekome” da nas uvrsti u red kroničnih potrošača otrova jer svi imamo samo jedan život koji je vrjedniji od bilo kakvih novaca koji se zarađuju na neukim ljudima.
I na kraju, je li itko primjetio i zapitao se zašto su najstariji ljudi na svijetu upravo oni koje nije dotakla medicina i farmaceutska industrija? Po meni, to je recept za dugovječnost.
