Epidemija prevaranata

| Lifestyle |

U galopu s Vanjom Horvat

Vanja Horvat, diplomirana je stomatologinja i uspješna poduzetnica, majka dvoje djece Nine i Brune te baka male Vite. Vanja obožava životinje, pogotovo konje i može se u kratko opisati kao žena koja voli život.

Iako nisam pisala duže vrijeme jer su me svakodnevne životne obaveze potpuno okupirale, inspiraciju za pisanje kolumne nisam izgubila, a teme su se samo nagomilale…


Svaki period našeg života donosi nam neke nove analize na koje možda prije nismo obraćali pažnju ili nismo bilo dovoljno zreli da isto uočimo.

Posljednjih godinu dana intenzivno gledam i istražujem karaktere ljudi. Promatram njihove reakcije, odluke, ponašanja…
Možda sam trenutno u fazi kada previše analiziram i preispitujem, no gotovo mikroskopski uočavam svaki detalj, svaki krivi korak i krivu namjeru.
Jedna od stvari koje nikako ne mogu shvatiti je ljudska ZLOČESTOĆA.
Osobina ljudi koja me uvijek i iznova fascinira, rastužuje i uznemiruje.
Gotovo na svakom koraku, svakodnevno susrećemo se s opakim likovima koji nose nevjerojatne maske. Te maske su beskrajno ljigave i monstruozno dvolične. Sve više takvih spodoba gleda nas u oči s najvećim osmijehom na licu, ali i s nožem u mislima. Vladaju halapljivost i gramzljivost, a utrka za novcem i plijenom u svakom pogledu je nikad izraženija. Od pojedinaca radi izopačena čudovišta i svakim danom sve ih je više, a jedini kriterij im je – uzmi, otmi, prevari.
Gdje su nestali pošteni i neiskvareni ljudi koji govore samo istinu? Postoje li uopće više karakterni ljudi kojima je stalo do iskrenih odnosa?

U ovoj utrci za vrijednosnim papirima, nekretninama i moći ljudi su nažalost izgubili dušu. Pjevajući prelaze preko leševa.

I takvo (ne)ponašanje je postalo i više nego normalno. Pošteni i normalni ljudi kojih je možda šačica, danas vrlo teško mogu opstati u ovom izopačenom cirkusu, dapače na njih se gleda kao na bića s greškom. Oni se jednostavno ne snalaze u toj gomili i ogromnoj količini zla kojim su okruženi u svakom trenutku. Ma zar je moguće da ti prevaranti i licemjeri mirno doma spavaju? Je. Najžalosnije je da baš oni za sebe ne misle ništa loše. Nikako! U svojim očima oni su bogovi, najuspješniji i najsposobniji maheri kojima je nadmudrivanje ovaca svakodnevnica, a otimanje hrane iz tanjura normala jer ne poznaju pravila pristojnosti i kulture. Takvi se i bude sretni jer kreću u novu borbu otimanja i varanja sljedeće žrtve i nikada, ama baš nikada, se ne pitaju što je to karma…
A ona stiže… Ponekad polako, ponekad brzo, ali gotovo uvijek stigne u pravom trenutku. Na svim životnim područjima ona provjereno radi i djeluje. I neka.
„Karma has no menu… You get served what you deserve…“
Naravno, postoji mnogo različitih vrsta, grupa i podgrupa spodoba. Jedna od najiritantnijih mi je definitivno ona koju obilježavaju LJIGAVI.

E, tih gmazova ima k'o crva kada otvoriš pršut koji je zapljuvala muha… Isto se tako koprcaju, dodvoravaju, gmižu ne bi li ispali u očima njihovog spasitelja, u kojem samo vide interes – milijune, avione i kamione, veliki znalci, dobrotvori i osobe od povjerenja, a ne, najčešće osobe koje se jedva mogu i potpisati. Njihov osmijeh je kao da su doktorirali mimiku, savršen, od uha do uha, s laganim i blagim uvidom u zubni niz koji odaje “svijest” o higijeni usne šupljine. I takvi rade posao. Takvi se prodaju pod stručna osoba.
Pretužno, ali istinito.
Ove kategorije se mogu u nedogled nizati, ali u svakoj je ista osnova i ista poveznica, a to je – prevara.

Ljudi su zaboravili što znači iskren osmijeh, ljubav, toplina, riječ. A stisak ruke? Pružanje ruke i ispunjavanje dogovora tek je gesta koju naprave istim osjećajem kao kad uzmu papir nakon obavljene nužde i lagano nakon toga puste vodu. Točno takav osjećaj im se pobudi kada trebaju dati svoju riječ ili ispuniti dogovor.
Izuzetno cijenim sposobne, mudre i promućurne ljude. One sa stavom i jasnim vizijama. No, nestaju li oni? Treba li ih zaštititi kao spomenike kulture ili endemsku vrstu?

Nažalost poznajem samo nekoliko takvih što me zaista jako frustrira i zastrašuje.

Opreza nikad previše. Prošla su vremena kada možeš nekome vjerovati. Ne možeš mirno spavati jer onaj kukolj uvijek se uvuče kada ga najmanje očekuješ. Treba biti mudar i  pametan te što prije znati prepoznati varalicu, još dok je vrijeme. Jer vrijeme je nikad dragocjenije, a gubitci mogu biti ogromni i nepovratni. Vrijeme ne smijemo trošiti na hijene jer one komadaju do kosti.
I zato uključite detektore. Odstranite i odcijepite pogrešne ljude iz svog života, riješite se spodoba i birajte samo dobre ljude. One koje zaslužujete. One koji zaslužuju vas. Kaže se: Tvoje okruženje je ogledalo tebe samog. Poznata poslovica još uvijek je na snazi: „Reci mi s kim se družiš, reći ću ti tko si.“