brunch&trach by Nada Kaurin

Nada Kaurin, brand managerica je Delimana i ogromna je ljubiteljica svega vezanog uz hranu. Nada hrani pristupa s ogromnom ljubavlju i ta njena strast za kuhanjem, ali i isprobavanjem delicija osjeti se u svakom njenom tekstu.

Zašto mrzim jesen

Strašno mrzim jesen. Period je to u godini kad se probudiš ujutro, pogledaš kroz prozor, a ono sunce se usudilo probijati kroz crvene, žute i smeđe krošnje. Izađeš van, kad vidiš da se to isto lišće sjetilo obući i tvoj auto. Još se usput i popikavaš po hrpi lišća dok stigneš do auta, a ono šušti i ne prestaje. » pročitaj više

Pod Zidom se nešto ozbiljno kuha – zanimljiva gastro ponuda u coffee, food & wine baru Pod zidom

Hoću li pogriješiti, ako kažem da je Pod Zidom postalo već kultno zagrebačko okupljalište? Nije jednostavno u 6 mjeseci postati već pomalo kultno mjesto, ali ako postoji mjesto koje je uvijek puno kad ga posjetim i svaki put se u njemu osjećam jako ugodno, a atmosfera sliči onoj iz Kafića „Uzdravlje“, mislim da nisam daleko od epiteta kultnog. Pod Zidom sam popila već dosta kava, dobrih čaša vina i koktela, a ove subote sam imala još jedan dobar razlog da ih posjetim – Pod Zidom postaje dio zagrebačke gastro scene. Osim već standardne ponude vina, dobre glazbe i gostoprimstva, Pod Zidom se od prošlog tjedna ozbiljno kuha, ali i ozbiljno jede. » pročitaj više

Zašto pišem ovu kolumnu ili priča o jednoj divnoj Jeleni – Intervju s Jelenom Šimić Valentić

A zašto uopće preispitivati moj dragi brunch&trach? Zato što pišući novu kolumnu nisam mogla skinuti osmijeh s lica. I nisam mogla ne prisjetiti se kako je sve to krenulo i zašto se i danas smijem. U pisanje brunch i trach kolumne upustila sam se slučajno, jednog popodneva i s onom standardnom „dobrom tremom“ koja se uvijek javlja kad nas je strah sljedećeg koraka, ali duboko u sebi znamo da trebamo zakoračiti. Iako kažem slučajno, nikad ništa zapravo nije u potpunosti slučajno. Prije nego se brunch&trach pokazao svijetu, pripremu i praksu sam odradila s puno prefinih skuhanih i pojedenih delicija, popijenih čaša vina, glasnih i veselih bruncheva i nasmijanih lica koja sam upoznala, ugostila i družila se s njima. Trebalo je samo strast i srce preseliti na papir. Prvi put kad se to i dogodilo bilo je nakon Pupitres vinske škole „Prvi susret s vinom“ kada sam upoznala Jelenu Šimić Valentić, sommeliera, suprugu, majku, partnericu, prijateljicu. Imam tu sreću da u životu upoznajem puno inspirativnih ljudi, ali poneki me uistinu „izbace iz cipela“. Jelena je jedna od njih, a zašto je to točno tako - ne mogu u potpunosti objasniti. Možda je to njena strast prema poslu, možda je to njena hrabrost da bude uspješna, da radi ono što voli i da se uvijek smije. Kako ne bih samo nagađala, nakon što sam o njenoj vinskoj školi pisala u svojoj prvoj kolumni, znala sam da ću se opet vratiti Jeleni, s njom porazgovarati i pokušati vam kroz taj razgovor dočarati sve ono što je mene očaralo kod njene vinske škole te kako je uz nju uistinu lako zaljubiti se u vina. brunch&trach: „Kako se dogodi da čovjek zna da želi postati sommelier? Kako i kada ste vi odlučili da je to vaš životni poziv?“Jelena: „Radeći dugi niz godina u vrhunskim restoranima, sasvim spontano i prirodno se pojavila ljubav prema vinima. Još se i danas sjećam prvog gutljaja Brunella di montalcina koji me osvojio. Svaki vrhunski restoran, hotel ili wine bar mora imati sommeliera. Postati sommelierom iziskuje veliku ljubav prema vinu, gastronomiji i enologiji. Biti sommelier znaci puno raditi na sebi, učiti, znati svoje znanje nesebično prenijeti drugima, i puno puno kušati.“ brunch&trach: „Kako je tekao vaš profesionalni put i školovanje?“ Jelena: „Prije devet godina kada me je vino prvi put zavelo i osvojilo, odlučila sam da želim postati sommelier i educirati se. U Hrvatskoj je donedavno bio jedini način obrazovanja u Hrvatskom sommelier klubu po programu Association de la Sommeliere Internationale,koji nudi tri razine edukacije. Završila sam sve tri razine i time stekla diplomu sommeliera. Kako je edukacija imperativ u mom zanimanju, polaznik sam i WSET-a level III (Wine and Spirit Education Trust), najprestižnije svjetske institucije za edukaciju o vinu i žestokim pićima koji je tek nedavno stigao kod nas.“brunch&trach: „Kada i kako ste skupili hrabrosti za poduzetnički pothvat Pupitres?“Jelena: „Kada imate divne ljude oko sebe koji vjeruju u vas i koji vas podržavaju u svemu - samo je nebo granica. Nakon sudbonosne kave sa mojom prijateljicom i partnericom Ognjenkom Manojlović, kada se i izrodilo naše partnerstvo, osjećala sam se kao najzahvalnije biće na svijetu. Ognjenka i ja smo postavile temelje Pupitresa. Naravno da smo sljedeće jutro našem partnerstvu nazdravile sa pjenušcem.  Okružena sam ljudima čiji me rad i osobnost inspiriraju. Zahvalila bih se mojoj prijateljici Marineli Sluganović koja je otpočetka vjerovala u mene, poticala me i ohrabrivala. I Luki, mom sinu koji je vječna inspiracija za sve lijepo u životu.“brunch&trach: „Po vašem mišljenju, mora li uživanje u vinu biti skupo?“Jelena: „Naravno da ne. Imamo sjajnih vina za svaki dan. Fantastičnih butelja čije cijene ne prelaze pedeset kuna i koja su vrijednost za novac.“ brunch&trach: „Koja bi bila vaša top 3 savjeta za „amatere“ kao ja koji žele uživati u vinu?“Jelena: „Hm...? Samo tri?  Svakom vinu dajte priliku, vino poslužite na optimalnoj temperaturi u pravilnoj čaši, dozvolite si svaki dan čašu vina, jer vi to zaslužujete.brunch&trach: „Kako biste okarakterizirali kulturu uživanja u vinu u Hrvatskoj?“Jelena: „U Hrvatskoj se zadnjih godina događaju sjajne stvari i u pogledu proizvodnje vina i napretku tehnologije, a bome i u konzumaciji. Ljubitelji vina i oni koji to tek postaju se sve više osvješćuju te kultura stola polaganim pomakom se sve više uzdiže. Zadnje tri godine, pogotovo u Zagrebu, osjeti se prava mala vinska revolucija.“brunch&trach: „Postoji li neka podjela vina po tome za koje se godišnje doba preporučuju za piće?“Jelena: „Vino se uživa u svakom jutru, danu i večeri. Svakom godišnjem dobu.“ brunch&trach: „Koje biste nam vino preporučili za hladne večeri pod dekicom?“Jelena: „Za hladne večeri pod dekicom probajte portugalsku Madeiru, argentinski malbec, australski shiraz, talijanski Amarone di Valpolicella, ronska vina iz Francuske, čileanski cabernet sauvignon....“ brunch&trach: „Što mislite o kuhanom vinu?“Jelena: „Kuhano vino s klinčićem, anisom, cimetom i malo smeđeg šećera te nas puno prijateljica u zimskim hladnim danima zašto ne?!“Zašto pišem ovu kolumnu? Jer sam imala tu sreću upoznati Jelenu. A sreća je to veća što to mogu podijeliti s vama. » pročitaj više

Novost na hrvatskom tržištu: Book2Go wedding planer

Dobro, zaručila sam se. I što sad? Iskreno veselje najbližih osoba, odobravajući pogledi manje bližih osoba („Draga, samo ti je to falilo“), ushićeni (iskreno: preushićeni): „Bravo“; „Sad je tvoj život na mjestu“; „Tvoje slobodno vrijeme će sad biti usmjereno na planiranje svadbe“ još manje bližih osoba. A ja? Ja sam se htjela sakriti ispod dekice, uzeti neku dragu knjigu (nimalo vezanu uz vjenčanja) i zaboraviti da sam se zaručila. » pročitaj više

Jesenski Portret Ljubavi – Meritas povodom njihovog koncerta i albuma 'Gle!'

Može li se ljubav portretirati, opisati ili uhvatiti na bilo koji način? Ja ne znam odgovor na to pitanje, ali bila sam dovoljno mudra da jedne subote ugostim, po mom skromnom mišljenju, majstorice u portretiraju ljubavi – Meritas. Njihov rad pratim od kad sam bila puno mlađa i prvi put čula 'Budim se'. Njihova glazba se od tada razvijala, a i ja sam polako rasla. Svijetu su u jednom trenutku u suradnji s Massimom ponudile 'Odjednom ti', a rađanje te pjesme pratilo je i moju osobnu priču 'Odjednom mi'. Meritas su nastavile stvarati, svaki put još više i još bolje, a uz njih i ja sam rasla i voljela i slušala njihove pjesme. Prateći ih od koncerta do koncerta, dopratila sam ih i do intervjua u mom malom svijetu ljubavi – mojoj kolumni. Trebam li spomenuti da me malo bilo trema dok sam ih intervjuirala na jednoj subotnjoj kavi u Velvetu? » pročitaj više

U potrazi za ćeifom – Novootvoreni Sofra restoran u shopping centru Point

Ćevapi. Lepinjice. Uštipci. Kajmak. Zeljanica. Sirnica. Burek. Krumpiruša. Baklava. Kadaif. Hurmašice. Ima nešto u toj bosanskoj gastronomiji. Ima nešto i u Bosancima. Osim što svi znaju da humorom liječimo svaku boljku i da volimo piti kafu, ima tu još nešto. Sasvim osobno, to nešto sama gubim i tražim često. Odrasla u Hrvatskoj, bosanskih korijena s mamom koja me naučila sukati pitu i tatom koji me naučio što je fildžan viška. Ono što svakog od nas nitko ne može naučiti je - ne zaboraviti ćeifiti. » pročitaj više

Kuhaona je nova zagrebačka gastro priča u kojoj i On i Ona i Mi možemo uživati

Tko ne voli Dolac, ruke u zrak! Dobro. Sigurno nijedna ruka nije u zraku. Dolac. Trbuh grada kako ga od milja zovu. Šušur, tržnica, život, smijeh, priče – na Dolcu sve počinje. Moram priznati da me čak ne fascinira toliko ta gužva i ponuda Dolca koliko sve priče koje nosi svake subote. Vikend ne počinje petkom, vikend počinje subotom na Dolcu kada se kuhaju svi veliki planovi za vikend. Počinje plan za fini obiteljski ručak, večeru s prijateljicama, tulum, večeru u finom restoranu. Povrće, voće, meso, riba i brojni drugi stanovnici Dolac-Grada željno iščekuju vidjeti gdje će taj vikend biti udomljeni, utopljeni, upacani i sa smijehom pojedeni. Da me ne zaborave ostale tržnice, nije samo Dolac moja vikend destinacija. Jako volim i ostale tržnice i redovni sam im gost, ali prošle sunčane subote imala sam još jedan razlog za posjetiti baš i upravo Dolac. Kuhala sam jednu novu priču. » pročitaj više

Brko & Brko – novo mjesto u gradu za omastiti brk

Nikad ljepša subota u gradu. Kao u lipnju, kad ljeto tek počinje, a još smo svi u Gradu. Šušurimo od jutra, ispijamo kave, ne mičemo se sa sunca, družimo se i uživamo. Tko je bio prošlu subotu u centru Zagreba zna o čemu pričam. Tko nije bio, nije, a tko je bio na moru – s njima ne pričamo jer im je sigurno bilo još ljepše nego nama. Iznenadilo me ovo kasno ljeto i stalno smišljam načine da se opet prebacim na obalu i zatvorim sezonu kupanja najkasnije ikada. » pročitaj više

Dežmanova se budi uz Bon Ton, novi concept store&gallery u Zagrebu

Dežmanova. Za mene, ona draga ulica koja vodi prema jednoj od najljepših šuma u centru grada, a put do te šume prati uvijek dragi Velvet, kultni Saloon i tako polako sve do Dubravkinog puta i dijela šume koji skriva i kino projekcije na otvorenom u ljetnim mjesecima. Sve od navedenog ima svoju priču i mi imamo svoje priče sa svim navedenim. Osim priča, Dežmanova ulica meni skriva i jedan poseban odmor. Čar centra Zagreba je njegova vreva, užurbanost i nepredvidljivost jer nikad ne znaš koga ćeš iza ugla sresti i što ćeš novo iskusiti. Kada se toga mrvicu umorim, uvijek skrenem u Dežmanovu. Dežmanova je mirnija, ima neki drugačiji, neki svoj ritam, a u ljetnim mjesecima pruža i jedan drugačiji hlad. » pročitaj više

brunch&trach kolumna: Što je vino?

Iskreno, nikad nisam bila čovjek od definicija, više čovjek od slobode, a definirati vino nikad mi nije palo na pamet. Na pamet mi je padalo samo - i to puno puta, da ga konzumiram u umjerenim i neumjerenim te finim i nefinim količinama. Prava dama. » pročitaj više