Aba Tomičić dizajnersko je ime koje zadnjih nekoliko sezona nadmašuje samo sebe. Naime, Aba je prije nekoliko sezona bila tek debitantsko ime zagrebačkog Dreft Fashion Weeka Zagreb, a danas je samo nekoliko godina nakon prvog predstavljanja respektabilno dizajnersko ime na našoj domaćoj sceni. Abina kreativnost ne jenjava te nas sa svakom svojom revijom uvodi u neku novu modnu priču pa jedva čekamo što će predstaviti sljedeće. Aba je tako do sada pokazala da odlično pliva i u kostimografskim vodama predstavivši kolekciju inspiriranu „Čarobnjakom iz Oza“, pokazala je da zna zadovoljiti klasičarke kolekcijom za ovu jesen/zimu, a svojom zadnjom kolekcijom za nadolazeće proljeće/ljeto s primjesama rocka da uopće ne znamo što od nje možemo očekivati.
Jedno je sigurno, Aba Tomičić ime je za koje ćete sigurno još puno puta čuti. Samozatajna i pomalo sramežljiva dizajnerica koja je ujedno i majka tri preslatka sinčića nije jedna od onih koja puno priča, a malo radi. Aba cijelu svoju kolekciju izrađuje u potpunosti sama te pušta da njena odjeća govori sama za sebe. Ipak, povodom otvaranja ateliera koji je otvorila s kolegicom Sonjom Lamut u Novoj Vesi uspjeli smo iz nje izvući nekoliko odgovora. Aba nam je ispričala sve o svojim dizajnerskim početcima, svakodnevnim borbama u modnoj industriji u Hrvatskoj kao i o svojim budućim planovima.
- Kad ste se odlučili baviti modnim dizajnom i zašto, kako je tekao vaš dizajnerski put, gdje je bila vaša prva samostalna revija i je li bilo teško krenuti u dizajnerske vode?
Odrasla sam u pravoj umjetničkoj obitelji gdje su umjetnost i dizajn oduvijek bili sastavni dio mog života, a kada se to točno iskristaliziralo u smjeru modnog dizajna, zaista ne bih znala reći. U vrijeme kada sam upisala „Školu primjenjene umjetnosti“ nisam više razmišljala ni o čemu drugom. Nakon upisa na TTF, nekako sam polako počela zaboravljati svoje snove i dopustila sam nekim svojim drugim interesima da me odvedu u "krivom" smjeru. U međuvremenu sam postala mama tri najljepša mala muškarca i neko vrijeme logično sam bila posvećena samo njima. Kreativni dio mene javljao bi se svako malo, a ja bih ga silno pokušavala ušutkati no kako je to u meni stalno kuhalo, odlučila sam se ipak vratiti svojoj staroj ljubavi. Upisala sam modno učilište Profokus i opet počela sanjati. Prvu pravu priliku dobila sam nakon što sam se prijavila na natječaj za Pret-a-design u sklopu Dreft Fashion Weeka Zagreb. Poslala sam svoje crteže i zahvaljujući povjerenju koje mi je ukazao tim DFWZ-a dobila sam prvu priliku za samostalnim prikazivanjem pod svojim imenom.
Je li bilo teško? Pa da, meni je bilo teško. Nisam baš neki hrabri lik i ideja da se nekome na taj način otvorim, pokažem što radim i da moj rad bude podložan javnoj kritici je za mene bila jako teška i moram priznati da se ni danas ne nosim lagano sa tim. No s obzirom da je to sastavni dio mog sna koji evo i dalje nastavljam sanjati, prihvaćam to.
- Da niste dizajnerica, čime biste se bavili?
Jako volim "život" iza pozornice jer obožavam kreativni "kaos" koji vlada u backstageu i iza svih kamera i glamura i vrlo jednostavno bih se mogla zamisliti u nekom od tih poslova. Uz to, obožavam crtanje koje je moja ljubav još iz srednjoškolskih dana. Nažalost, crtanje iziskuje jako puno vremena, a toga nekako trenutno baš i nemam. Jednog dana...
- Posljednjom kolekcijom oduševili ste modnu kritiku i publiku, što možemo očekivati od sljedeće kolekcije?
S obzirom da volim različite modne priče i sljedeća će kolekcija zasigurno ići u skroz drugačijem smjeru od ove zadnje.
- Čini se kako svakom novom kolekcijom napredujete i nadmašujete samu sebu. Nakon svake revije kad pomislite kako ste poslije nje iskusniji i “pametniji” biste li ipak nešto mijenjali na njoj?
Točno tako, uvijek postoji nešto što bih mijenjala jer nikad nisam zadovoljna do kraja.
- Što vas inspirira, jesu li to vaši kupci ili nešto oko vas?
Inspiracija mi oduvijek dolazi iz različitih smjerova. To je najčešće neka mala sitnica koja se onda u mojoj glavi slaže oblikuje i preoblikuje, a u trenutku kada je ideja skroz formirana i čista, najčešće se više ne mogu sjetiti te sitnice koja ju je pokrenula i potaknula cijelu priču.
- Postoji li neki domaći ili strani dizajner čiji rad posebno cijenite? Kako se nosite s konkurencijom na domaćem tržištu?
Postoji puno dizajnera kojima se divim i čiji rad cijenim, a kako volim puno različitih stilova tako volim i puno različitih dizajnera. Neki od naših dizajnera kojima se svakako divim su Teo Perić koji je tako profinjen i ženstven, Madam Demode i Tamara Bombardelli koje su mi super u svom avangardnom stilu, Aleksandra Dojčinović kojoj treba skinuti kapu na savršenom omjeru kreativnosti i poslovnom duhu kojem svi težimo, koliko god nam je to teško priznati. Odličan mi je i Matija Ćop koji je pravi mladi modni umjetnik. Tu je i Mani koji je na zadnjem DFWZ-u pokazao svoj talent u punom sjaju. Mislim da je on jedan od onih dizajnera koji će "pokoriti" našu modnu scenu. Sviđaju mi se i Etna Maar i Ivona Martinko, a daleko najjači od svih mi je svakako LINK. Oni nude najbolji spoj finoće, nosivosti i avangarde i imaju apsolutno najsnažniji potpis na našoj sceni.
Sonju Lamut namjerno ne spominjem jer sam tu previše subjektivna. Sonja i ja smo jako dobre prijateljice i kolegice pa svaku njenu kolekciju na neki način i osobno proživljavam no zaista smatram kako Sonja zaista je u samom vrhu naše domaće mode. Stvarno cijenim puno naših dizajnera i s obzirom na uvjete u kojima stvaraju mislim da im se svakako treba odati respekt!
Od stranih dizajnera također se divim različitima, od klasičara poput MaxMare i Donne Karan do umjetnika kakav je Galliano ili pokojni McQueen.
Što se konkurencije tiče mislim kako smo mi vrlo mala zemlja, malo tržište s puno dizajnera i malo proizvodnje. Smatram kako ta situacija baš i nije dobra za sam dizajn no otvara vrata unikatima i malim serijama, a to naši kupci prepoznaju. Oni se vrlo brzo pronalaze u nečijem potpisu, pa tako i u mom te se vežu za određenog dizajnera što im omogućava da budu jedinstveni i posebni u svom modnom izričaju. A na nama dizajnerima je da ih kvalitetom zadržimo.
- U današnje vrijeme, uvjeti na domaćoj modnoj sceni i nisu najbolji, je li teško iz sezonu u sezonu kupovati materijale, izbacivati kolekcije unaprijed i organizirati revije?
Da, mislim da je svima jako teško. Naročito je teško zadovoljiti svoje vlastite kriterije i dalje napredovati u radu.
- Što mislite da je potrebno, da fali domaćoj sceni? Bolja industrija, investicije ili nešto treće?
Fali nam sve i svašta, a u stvari nam ne fali ništa. Kao da je sve nekako postavljeno na krivim nogama i to još podosta davno. Prije je postojala proizvodnja, ali je dizajn bio totalno podcijenjen što i je jedan od razloga propasti proizvodnje. Danas postoji respektabilan dizajn, ali njemu prijeti propast jer nema proizvodnje. Činjenica je da će se u današnjim financijskim uvjetima stvari teško brzo promijeniti i postaviti na pravo mjesto. Ipak, mislim kako je ono čega nam najviše fali međusobno poštovanje, uvažavanje i na taj način otvaranje vrata raznim suradnjama koje bi eventualno dovele do nekog oporavka.
- Iako ih gotovo nema, kako se nosite s kritikama, mislite li da su svi koji ih se usude davati dovoljno kompetentni za njih? Što mislite o sve većoj bloggerskoj sceni?
Ja sam jedna od onih koji kritiku izuzetno cijene, a pitanje kompetencije bi se moglo postaviti u svim poslovima i raznim drugim industrijama i područjima. Kritike uvijek nastojim sve pročitati ma kako mi to ponekad bilo teško. S vremenom sam i izgradila svoje mišljenje o kompetenciji pojedinih kritičara tako da su mi nečija mišljenja definitivno važnija od mišljenja drugih i mislim da imamo nekoliko zaista kompetentnih ljudi koji imaju ogromno znanje i kulturu, a modu imaju u malom prstu. Mišljenje takvih ljudi svakako ne treba zanemariti i takvu kritiku treba cijeniti. Jednako tako ima i onih koji jednostavno moraju biti "svakom loncu poklopac" i nekada se čini kao da im je to jedini smisao. Nemaju dovoljno kulture niti znanja, njihov način komunikacije je na nivou osnovne škole i obraćaju se ljudima s visine i bez imalo takta što još i smatraju svojom snagom, a ne slabosti.
U svakom slučaju, kritici se ne smije zatvarati vrata, samo je se mora naučiti čuti i naučiti pročitati. Pred dobrom kritikom, a pri tome ne mislim na nečije tepanje, treba progutati ego što je uvijek jako teško i dozvoliti da nas ona oblikuje u boljem smjeru.
Što se modnih bloggera tiče, mislim da oni predstavljaju novi način interakcije između mode, odnosno trenda i stila. Oni su "here to stay" način komuniciranja koji odgovara današnjem urbanom i užurbanom ritmu života i kao takve ih treba respektirati. Isto kao i u drugim stvarima vrlo brzo se iskristaliziraju oni koji imaju što za "reći" i oni koji baš i nemaju. Ja osobno nemam naviku otvarati „outfit“ postove i nisu mi baš pretjerano interesantni, međutim, izuzetno su mi zanimljivi oni bloggeri koji povezuju modu sa drugim umjetnostima, naročito umjetničkom fotografijom, ali i drugim sferama života, tj. oni koji stavljaju modu u neki širi aspekt.
- Koliko vremena vam je potrebno za izradu kolekcije i kako izgleda cijeli taj proces?
Ideja za kolekciju mi se najčešće dugo kuha, a kada mi cijela priča "sjedne" stavljam sve na papir pa je dodatno "pročišćavam". Nakon toga krećem u potragu za materijalom, sama izrađujem konstrukcije i krojeve i na kraju šivam. S obzirom da za sada radim sve sama, vrijeme za izradu kolekcije je dosta dugo i nažalost, uvjetovano i nekim drugim poslovima koje moram paralelno odrađivati.
- S kojim materijalima najviše volite raditi?
Materijal mi je "samo" alat u izradi odjevnog predmeta pa stoga različiti materijali pričaju različitu priču. Svaki mi je drag, ovisno što radim od njega i što želim postići s njime.
- Kakve žene vidite u svom dizajnu?
Različite.
- Da možete odabrati neku slavnu Hrvaticu za zaštitno lice, koja bi to bila?
Sad ste me uhvatili na prepad, zaista nemam pojma. Svakako ću razmisliti o tome do snimanja kampanje.
- Nedavno ste s kolegicom Sonjom Lamut otvorili atelier, kako je došlo do zajedničke suradnje? Je li to sad vaše malo kreativno mjesto za stvaranje?
Sonja i ja smo zajedno pohađale Profokus i od prvog dana se držimo zajedno. Zajednički prostor je u našem slučaju jednostavno bio logičan slijed i za sada super funkcioniramo!
- Sada kad ste otvorili atelier, kakvi su vam planovi za budućnost? Što bi voljeli ostvariti sa svojom modnom markom Aba?
Planovi su mi uvijek više-manje isti. U skladu s uvjetima koje imam, polako, ali sigurno raditi na kvaliteti moje marke. Nedavno sam u šali rekla "kada narastem, biti ću MaxMara."
Iako zvuči blesavo, to i nastojim. Možda ne baš MaxMara, ali Aba definitivno.
