Iako zvuči veoma paradoksalno, kuće bez zidova veliki su arhitektonski hit u jednom od najuzbudljivijih gradova na svijetu - ekstravagantnom Tokiju. Takve kuće izgledaju kao instalacije moderne umjetnosti i život u takvom umjetničkom djelu teško je zamisliv. No on je itekako moguć i zapravo veoma praktičan. Japanci vjeruju kako faktori poput neprestane cirkulacije svježega zraka, direktne povezanosti s okruženjem (bilo urbanom sredinom ili pak prirodom) i mogućnosti neometane kretnje po vlastitom životnom prostoru doprinose boljoj kvaliteti življenja. Sklad i povezanost između životnog prostora i prostora koji nas okružuje stvara zen raspoloženje koji nas čini mirnima i sretnima.
Najpoznatiji među arhitektima kuća bez zidova je Sou Fujimoto koji je pokrenuo japanski, a polako i svjetski trend, izgradivši dvije takve kuće: jednu u centru, a drugu u okolici Tokija. Glavnu inspiraciju pronalazi u drveću i samoj prirodi te ne čudi činjenica da sve svoje kuće gradi u obliku stabla.
„The House NA“ nalazi se u centru Tokija i prikazuje sjedinjenje arhitekture, urbanog životnog stila i prirode. Svi su vanjski zidovi od stakla, dok je unutarnji prostor povezan jedino stubištima. Sve pripada jednoj velikoj prostoriji koja je veoma koherentna, no ujedno i odvaja. Iako privatnosti nema čak ni u kupaonici, ovakva kuća omogućuje lakšu komunikaciju među ukućanima koja je u ovo novije vrijeme sve češće zapostavljena. Pomoću kućnih biljaka i stabala u teglama stvorio je neizostavnu povezanost s prirodom kojoj neprestano teži.
Druga se kuća nalazi dva sata od Tokija i sagrađena je po narudžbi za mladi bračni par koji je silno želio pogled na Pacifik. „The House O“ prava je kuća za odmor i opuštanje. Pogled na ocean iz svake prostorije je drugačiji, te se stječe dojam da se ne nalazite u istoj kući. Interakcija i dijeljenje uz direktnu povezanost s prirodom glavne su odlike koju „The House O“ ima.