Igra prijestolja se već duže vrijeme smatra najgledanijom televizijskom serijom u SAD-u. Prema jednom velikom istraživanju koje je nedavno provedeno, najpopularnija HBO-ova serija je pogledana gotovo šest i pol milijuna puta, a što je čak tri puta više nego serija “Narcos” koja se nalazi na drugom mjestu.
Rezultati iz drugih zemalja su gotovo identični, što čini “Igru prijestolja” najpopularnijom kabelskom serijom na svijetu.
S tim se, međutim, ne slaže Netflixov direktor sadržaja Ted Sarandos. Zajeban tip.
“Moja je najgledanija…”, rekao je na nedavnoj komunikacijskoj konferenciji u New Yorku kada su ga upitali kakav je osjećaj imati drugu najgledaniju seriju te nastavio kritizirajući dosadašnje načine određivanja gledanosti.
Nisu, kako kaže, uzimali u obzir sve servise putem kojih gledatelji konzumiraju televizijski sadržaj.
Sarandos je ovom izjavom implicirao da je “Narcos” najgledanija serija na svijetu te vrlo sočno i argumentirano popljuvao kriterije po kojima se dolazi do toga koja je zbilja najgledanija.
Pa, iako se dakle, apsolutno slažem s njegovom procjenom da im je kriteriji smiješan, te da 'Igra prijestolja' zasigurno nije najgledanija – ne slažem se s njegovom procjenom koja je taj broj 1.
(Čitaj dalje da vidiš što ja mislim…)
Elem, sve je započel još 1986.godine s jednim pozivom iz Los Angelesa nekom Nebojši u Jugoslaviju. Will Tenner – ni ne sluteći što će time uzrokovati – otišao je jedan dan u svoju garažu kako bi nazvao prijatelja iz Beograda putem radio veze. Njegov pokušaj isprva je prekinut upadicama simpatične obitelji; šestogodišnjeg sina, kćeri tinejdžerke i voljene supruge, a zatim je prekinut i kratkim spojem nakon kojega je tranzistor počeo primati nekakav neobičan signal. Svjetla u garaži počela su se paliti i gasiti, zemlja se zatresla i, s neba – direktno na njihovu garažu – pao je jedan simpatični izvanzemaljac izvrsnog smisla za humor, a za kojega sam, evo, uvjeren da je s vremenom postao najgledanija televizijska serija svih vremena.
Gordon Shumway, naime, poznatiji kao “Alf” (Alien Life Form), koji se te večeri strovalio s uništenog planeta Melmac na spomenutu garažu i došao živjeti kod obitelji Tener, a po mogućnosti i pojesti njihovu mačku, zasigurno je gledaniji i obožavaniji od svih tih Borgia i Escobara s kojima nam sada HBO, Netflix i neke druge, takozvane platforme, žele zamazati oči.
Mnogi ga, evo, još uvijek gledaju na RTL Kockici koja je odnedavno krenula s ponovnim prikazivanjem repriza, a to me poput onog Proustovog biskvitnog kolačića Madeleine vratilo u djetinstvo…
Mislim da mi je bilo nekih desetak godina kada sam pogledao taj prvi nastavak u kojemu upoznajemo čupavog vanzemaljca, a odmah za njim još i bolji drugi, u kojemu otkriva svoju ljubav spram pizze te upoznaje pretjerano znatiželjnu susjedu gđu. Ochmonek. Naredni dan u školi svima sam prepričavao šale iz serije, pri tome udarajući rukom o stol i glasno se smijući baš poput Alfa, a oduševljeni pogled i osmijeh na usnama mojih kolega teško se mogao sakriti. Posebno drago mi je bilo vidjeti kako se pogled moje tadašnja simpatija S. B. (kako sam je tih dana sramežljivo navodio u leksikonu koji je kružio razredom), lagano podigao s Tamagotchija prema meni, a to je valjda bio prvi put tijekom našeg školovanja da je obratila pozornost na mene. Nakon toga mi njezinih pogleda nikada nije nedostajalo, a za Valentinovo sam čak dobio jednog malog plišanog Alfa od, kako se potpisala; “tajne simpatije”.
Ja sam, međutim, znao da to može biti samo ona…
Nikada po tome nisam djelovao, bio sam, jebatga, glupo i balavo desetogodišnje dijete koje gleda Alfa, ali kada god sam se kasnije kroz život ponovno susretao s tom serijom, a što nikako nije bila rijetkost, postajalo bi mi nekako toplo oko srca.
Naravno, nemoguće je doći do preciznih podataka o Alfovoj ili bilo kojoj drugoj gledanosti iz tog vremena, a kada se uzme u obzir da Netflix informacije o svojoj gledanosti čuva još i bolje nego je to obitelj Tenner činila s Alfom, ne možemo bez rezerve uzimati ni ove podatke o gledanosti s kojima se u javnosti olako barata. Uz to treba imati na umu da su piratizacija i ilegalni streaming također vrlo bitan segment gledanosti, a koji se, eto, statistički ni ne može popratiti.
Bolji pokazatelj, međutim, od svake te statistike, istraživanja, nagađanja ili predviđanja, spoznaja je da ALF – baš ovako kao u mome slučaj – igra važnu ulogu u života svakoga tko je od sredine tih osamdesetih godina barem jedanput upalio televizor.
I, ništa manje važno: dok i dalje postoje ljudi koji nisu pogledali niti jedan nastavak Igre prijestolja ili Narcosa, te oni, poput mene, koji nisu pogledali niti jedan nastavak obiju tih serija, svijećom bi se morao tražiti onaj tko nije barem jedanput gledao Alfa.
To je, bezbeli, čini serijom broj 1 na svijetu.
