Wall.hr predstavlja bend zbog kojeg je googlano kako intervjuirati bend (jer oni to zaslužuju), bend koji se nada većem broju ženskih obožavateljica nakon ovog intervjua (s razlogom), bend koji će večeras napraviti maksimalan kaos u Saxu (zagarantirano). Ako ne znate o kome se radi, sram vas bilo. Ili saznajte u nastavku.
Iako se čini veoma jednostavnim napraviti intervju s bendom, nažalost, surova realnost daleko je od toga. Ok, naravno da malo pretjerujem, žena sam, ali istinita priča o jednom intervjuu ide ovako: smišljajući pitanja googlala sam „interview questions for band“ i naletjela na članak „Što sve NIKAD NEMOJTE pitati bend“ – sva moja dotad smišljena pitanja (čitaj sva) bila su u njemu. I takooo...
Nakon upregnutih moždanih vijuga, pitanja su poslana na adresu, a odgovori su stigli brzinom svjetlosti. Mačci, poput pravih džentelmena (onih koje smo imali priliku vidjeti u crtiću „Mačke iz visokog društva“), nisu pustili damu dugo čekati, baš kao što vas ni ja neću dugo mučiti svojim uvodom. Oni su mladi, zgodni, lijepi, pametni, radišni, ali prije svega vrhunski glazbenici koje bi svaka majka poželjela za zetove (ne vozače). Ne preostaje vam ništa drugo nego otići večeras u Sax i uvjeriti se kako to izgleda kad Mačci predu i razvale svirku (pritužbe šaljite na lažiiobmane@wall.hr).
- Nema labavo, odmah u glavu - tko su to Mačci?
Odmah u glavu - Mačci su bend iz Zagreba i sviramo neku mješavinu funk rocka i popa. Originalno smo nastali s ciljem sviranja na ulici, ali tokom godina se to sve malo izmijenilo. Kako smo rasli i povećavali broj, tako smo dobili sve više ideja i počeli raditi i svoje pjesme. I eto, sad nakon dvije godine nas je pet, a došli smo puno dalje od ideje nastanka - ulica nam ipak nije bila dovoljna.
- Genijalni um(ovi) koji je smislio ime benda je...
Smisliti ime benda je uvijek dosta traumatično iskustvo. To je kao kad te netko pita da mu preporučiš film - nikad se ne sjetiš dobrog filma te sekunde. Tako je i s imenom benda, možeš razmišljati sto godina i dubiti na glavi, ali samo gluposti mogu pasti na pamet. Razmišljali smo dosta dugo, a imenom smo htjeli nekako obuhvatiti taj imidž uličnih svirača koji su nas u jednom trenu podsjetili na ulične mačke. To je onaj tip mačaka koji vidite kraj zadnjeg ulaza nekog restorana - pomalo prljave i izgledaju kao da su prošle kroz nekoliko ratova, ali se i dalje drže na nogama. Uz to, jedan naš prijatelj drugima često tepa s "mačak", a kad se to stavi u množinu postajemo Mačci.
- Prva se pamti, tako barem kažu – kako vi pamtite svoju prvu gažu? #nopunintended
Prva prava, od koje možemo početi brojati ostale, je bila u zagrebačkoj Palainovki. Bila nam je velika želja tamo svirati, a oni su nam dali prvu ozbiljniju priliku. I eto, sad nam je Palainovka kao drugi dom i često se tamo vratimo i za njih i svoju ekipu složimo neku svirku.
- A kako onu koju nikako ne možete zaboraviti (gažu jel)?
Ima ih puno! Brojne ulične svirke u Dubrovniku su nam se urezale u pamćenje. Prošlo ljeto smo se prebacili i na Stradun. Bila je ideja da sviramo u sklopu birca, ali na kraju smo praktički svirali usred ljeta navečer na krcatom Stradunu. Okupila se masa ljudi, a nismo mogli vjerovati koliko su reakcije bile pozitivne.
Izdvojili bi možda i svirku na terasi MSU. Tamo smo prvi put udružili snage s nekim izvan benda, točnije s Nikolinom Kovačević koja nam je svojim prekrasnim glasićem pomogla da zabavimo 200-ak stranaca. Uspjeli smo - ljudima je bilo dobro, nama još bolje. Nema ništa prosto (ili ti ne želimo reći).
- Trenutno omiljeni cover/pjesma vam je...
Uvijek nam je poseban gušt odsvirati pjesmu „I Got Mine“ od Black Keysa koju sviramo na kraju seta. Razbacamo se ko srednjoškolke nakon dvije pive.
- Što radite kad niste Mačci?
Studiramo i radimo. Pjevač Tin studira FOI u Varaždinu, gitarist Niko pravo, bubnjar Fran agronomiju, basist Sven novinarstvo, a klavijaturist Martin montažu na akademiji. Nekoliko nas radi, a neki upotpunjuju vrijeme s još glazbe. Tako Martin repa kao Autor 21, a postoji mogućnost da i sami sudjelujemo u tom procesu. Glazbe nikad dosta!
- Koga ni poštar ni golub ne vole zbog prevelikog broja ljubavnih pisama obožavateljica, a inbox mu je pun „others“ poruka?
Nemamo obožavateljice i ne dobijamo nikakva pisma, to je mit! Imamo žensku publiku na koncertima, ali to je sigurno zbog pjesama, a ne zbog nas. Možda se situacija promjeni nakon ovog intervjua...
- Ok, malo ozbiljnije pitanje – osim ozbiljnih covera, ozbiljnih autorskih pjesama, ozbiljnog spota za ozbiljnu stvar „Povedi me“, što Mačci planiraju u bližoj/dalekoj budućnosti?
Planiramo raditi i dalje. Snimati, svirati koncerte, vratiti se na ulicu kad zatopli. Uz to je cilj pronaći i poštenog diskografa i bolje uvjete snimanja, ali ne pod svaku cijenu. Nikako ne želimo potpisivati ugovore koji će nas upropastiti ili prisiljavati na nešto što ne želimo. Furamo neki svoj film, neki su to prepoznali, neki nisu, neki ne žele. U svakom slučaju, polako širimo publiku i dok god se ona širi i dalje mi smo zadovoljni.
- Danas nas u Saxu već standardno očekuje ludi provod i cuga za koju nam ne trebaju papirnate novčanice. Koja je vaša trešnjica na vrhu 10. izdanja #cooganja?
Planiramo napraviti maksimalan kaos. Cilj je razvaliti tu svirku do te mjere da popadaju slike sa zidova i čaše sa stolova. Ne prihvaćamo ništa manje.
Priznajem da su se potkrala neka od pitanja s liste „Što sve NIKAD NEMOJTE pitati bend“, ali to je sad manje važno kad ste već zaboravili na ranije spomenuti mail jer ste oduševljeni bendom. Neka pripreme za večerašnji lumtu počnu!
