Kako da ovo napišem, a da ne zvuči kao preseravanje i još k tomu da zvuči zanimljivo? Hm… Moja vječna dilema or not, a nije Nelly i Kelly story. Tako smo pijuckali Silvio i ja kavu kad mi je rekao da će sljedeći tjedan dati intervju za jedan talk showu. "Što?!", dreknem dok mi se obrve znatiželjno podižu u zrak. “Da, bit ću kod Tajči u TV emisiji”, kaže Silvijo ponosno. “Tajči? Ona pjevačica Tajči, ona na koju smo svi plesali i pjevali “Hajde da ludujemo” 90-ih?", nastavljam ja dalje. "Ona koja liči na Marlinku što je išla na Eurosong?!”. On uporno klima glavom uz široki osmijeh i još mi kaže da obavezno nazočim tom intervjuu jer će biti razni gosti.
I tako i bi, ja se pojavila u podne na vratima Silvijevog studija. Par minuta nakon mene ulazi Tajči sva nasmiješena uz svoju snimateljsku ekipu. Kada sam je ugledala pomislim si: "Oh Bože, napokon se srećemo nakon 20 i nešto godina i moram joj ispričati koliko su je sve djevojčice iz ulice obožavale i slušale i da smo čak imale i prekrasne Barbike njezinog lika..." A onda si pomislim kako je bolje da to kažem njezinom sinu koji je sada tinejdžer. Čak sam imala priliku upoznati joj majku dok smo skupa čekale vizu za Ameriku u Hrvatskoj ambasadi. Dok mu ja to zajapureno pričam, ona stoji pored njega i razvuče onaj isti osmijeh kao prije 20 i nešto godina. Tajči se još uvijek bavi glazbom, no ima i svoju emisiju kroz koju nam želi prepričati mnoge ljudske sudbine i što se to u nama još nije probudilo - da možemo ispunjeno živjeti do kraja, punim plućima pa i kroz suze i kroz smijeh. Riječ je o svima nama koji “spavamo”, tj. oni koji nisu iskoristiti svoj potencijal do kraja. Nekad nam neki događaji ili ljudi mogu ukazati na to, a život dobije neki novi smisao. Smisao koji ima smisla, ma neću filozofirati jer je Tajči napisala knjigu na ovu temu - “Turning points”.
Talk show se zove Waking Up in America. Ostali gosti su polako pristizali u Silvijev studio, od vizažistica Irine i Athene (fakat se tako zove) do pjevača Stephana Marcellusa i simpatičnog dizajnerskog dvojca Curic&Curic iz Osijeka. Seke su banule u stan u svom veselom stilu i unikatnog modnog izričaja. Na prvu mi se učinilo da vidim duplo, što i ne čudi - ipak su blizanke. U dobrom raspoloženju su mi pokazale svoje jeans dizajnerske komade koje su me apsolutno oduševili da sam snapchatala cijeli dan o tome. Eh, što ti je kad brbljavica otkrije Snapchat. Imamo sad i Instagram Stories pa sam na 100 muka, ne da mi se sve žive aplikacije koristiti. Gdje su oni dani kad si imao samo Facebook?
Sve to se odvijalo uz zvuke Tajčine glazbe, malo ipak novije, ne možemo stalno slušati "Bube su u glavi”. Filmska ekipica uključujući Tajčinog sina Dantea (da, Alighieri) je namjestila dio prekrasnog rustikalnog studija za snimanje u vrlo kratkom roku. Dok je Tajči samouvjereno gledala u kamere i recitirala svoja pitanja, ja sam se došuljala naprijed da sve to promotrim jer mi se učinilo da sanjam. Prvi gost je naravno bio Silvijo koji je pričao o svojoj selidbi, usponima, padovima, američkom uspjehu, od poznatih zvijezda, do klijenata s Upper East Sidea pa sve do nedavnog hrvatskog uspjeha na Fashion Weeku Zagreb. Ja sam naravno stajala preko puta njih kao neki čudak i sve upijala kao da sam žedna dobrih priča i pozitivnih situacija u ljudskim životima. Pa možda i jesam, možda bi svi trebali snimati pozitivne priče o ljudskim uspjesima i inspiracijama te se tako podupirati ka zajedničkom uspjehu koji ne samo da vodi do osobnog zadovoljstva već ispunjenog života. Tajči ima tu prirodnu toplinu pa joj je Silvio sveee ispričaooo. Ok, šalim se, ali uskoro ćete moći pogledati na njezinom YouTube kanalu o čemu pišem.
I tako su se redali gosti, simpatični pjevači pa vesele sestre Curic, a mi smo se skuhali jer nismo mogli imati uključenu brundavu klimu za vrijeme snimanja emisije. Pjevač je čak i pjevao uživo. Baš ima anđeoski glas… Dok su oni to marljivo snimali, mi smo se iza divile Silvijevim haljinama i umalo ih počele isprobavati. Ivana je pitala Mariju da je slika u Silvijevoj haljini da pokaže mami. Cute. Ili je bilo obrnuto, iste su. Već sam se pitala gdje je Silvio nestao kada je donio pizzu gore u studio - svi smo potrčali ka stolu u kuhinji i nastao je muk. Znaš ono kad si zaslužio tu večeru i to dobrano nakon 6 sati snimanja.
Nešto iza 19 sati završili smo sa snimanjem, svi pomalo umorni, ali zadovoljni. Ja sam krenula prati suđe, mislim imali smo plastične tanjure, kako to već ide u Americi, ali neke čaše su ostale pa sam krenula to prati na što mi je Silvio povikao da ostavim da će on.” Ma pusti, ti si taj superstar sad”, odbrusim mu. On se naravno samo smijao u čudu. Nešto prije, smo on i ja skoknuli u obližnji wine store po crno vino i kolu. Silvio je ponudio “bambus” jednoj od snimateljica, Amerikanka koja ga je pogledala u čudu. Kao “Bambus? Što je to?" Smućkao on njoj to, žena se oduševila kaže bude si to doma radila. Balkanska kola.
Za kraj Silvio je zamolio Tajči da snime video pozdrav za njegovu mamu. Cute. Svi mi radimo da bi jednog dana naše majke i očevi bili ponosni na nas. Cute. Ne znam zašto, ali sad mi je palo na pamet da je uspjeh zapravo kao u onoj Oliverovoj pjesmi i znam da on sad nema veze s ovom pričom, ali imam potrebu napisati i boli me briga. "Šaka suza, vrića smija, ća je život vengo fantazija."
P.s. Kako ide potraga za Pokemonima tamo dole? Ovaj moj sve polovio skoro. Lol.
With Love Agatha
