Poštovani gospodine Predsjedniče,
Prvu bračnu svađu imao sam - možda Vam bude drago čuti - upravo zbog Vas. Iako ste obećali Ameriku ponovno učiniti velikom, snažnom i moćnom, mome braku baš i niste pomogli. I prije toga je naravno bilo situacija zbog kojih sam se trebao posvađati sa svojom tek vjenčanom suprugom, kao na primjer kada je zaboravila ponijeti putovnicu pri polasku na aerodrom, a zbog čega smo skoro zakasnili na let za New York kamo smo se uputili na medeni mjesec. Ili, evo, kada me na tom putovanju, ničim posebno izazvana, ismijala pred nosačem kofera u hotelu. On me prilikom donošenja kofera u sobu pitao imam li možda neki "tipp" za njega, a ja ga nisam baš najbolje razumio te sam tu najdražu i, kako ću s vremenom shvatiti najčešće korištenu riječ među svim uslužnim djelatnostima u Vašoj divnoj i prema stjecanju materijalnih dobara orijentiranoj zemlji, umjesto "napojnica", preveo kao:"savjet", pa sam mu rekao kako nemam.
"Baš naprotiv!", podviknuo sam zadovoljno, tapšajući ga pri tome po ramenu,"odlično si ih donio!"
"Good job!", poentirao sam snažno.
Ne mogu Vam, gospodine Predsjedniče, ni opisati kako sam se poniženo osjećao kada mi se vlastita supruga na to počela glasno smijati, a nije pomoglo ni kada se njezinom poprilično zlobnom smijehu pridružio i taj nosač kofera koji s time nije prestajao sve dok se nisu zatvorila vrata lifta i spustila ga nekih stotinjak katova u predvorje hotela gdje je priču zasigurno podijelio s ostalim kolegama koji mi do kraja boravka niti jednom nisu otvorili ulazna vrata. Bilo je toga, naravno, još mnogo više, da sada ne nabrajam.
Zaposlen ste čovjek i nemate previše slobodnog vremena, a ono malo što imate zasigurno radije provodite u svom luksuznom odmaralištu u Miamiju igrajući golf, nego čitajući pismo tamo nekog novog urednika Wall.hr portala. Uostalom, i sami ste nekoliko puta bili u braku pa znate kako je to...
Pa ipak, poštovani Predsjedniče, ljubičice narančasta, ništa od ovoga nije dovelo niti do toga da malo povisim ton glasa na svoju suprugu iako sam, sigurno ćete se složiti, imao Ustavom zajamčeno pravo na to.
Zbog Vas, međutim, skoro sam se razveo.
---
Elem, zbog njezine neukrotive želje da što prije posjeti Tiffany's na Petoj Aveniji propustio sam jedinstvenu priliku da Vas vidim u živo te eventualno i upoznam.
Kada smo se, naime, približili glavnom ulazu Vašeg impozantnog tornja, primijetili smo nekoliko desetaka kombija najpoznatijih televizijskih kuća i isto toliko novinara, kamermana i ton majstora koji su nestrpljivo isčekivali Vaš dolazak. Ispred onog ulaza iz bočne ulice, koji služi isključivo za stanare, u trenutku našeg dolaska počele su se postavljati policijske barikade i crni FBI-evi kombiji zauzimali su svoja parkirna mjesta kraj ulaza.
"Ajmo ovdje malo pričekati...", predložio sam naivno ženi kojoj sam prije manje od mjesec dana rekao ono sudbonosno 'da' i zakleo se na vječnu vjernost, "možda naiđe Trump".
Ona se nažalost pokazala mnogo manje zainteresirana za nešto što mene zanima nego što je to činila u ove tri godine prije nego što smo stupili u brak te je po kratkom postupku otklonila tu mogućnost rezolutno tvrdeći da nema teoretske šanse da se tamo pojavite. Pisao sam o tome, te o njenoj slaboj argumentaciji zbog čega je Vaša pojava tamo nemoguća još i ranije, na nekim drugim internetskim adresama, ali zbog mog preuzimanja uredničke pozicije na najljepšem hrvatskom portalu Wall.hr-u te nekim novitetima koje namjeravam uvesti, morao sam Vam pisati izravno i na ovu zemaljsku; 1600 Pennsylvania Ave NW, Washington, DC 20500, Sjedinjene Države.
Nadam se da mi nećete zamjerati.
Nismo se u 'Tiffany's-u još uspjeli ni spojiti na besplatni 'wifi' kako bi na društvenim mrežama objavili fotografije od ranije toga dana, a na kojima smo mnogo sretniji nego što je to sada bio slučaj, kada je sva ona nepregledna masa novinara koja je do maloprije stajala ispred zgrade te još mnoštvo slučajnih prolaznika počelo trčati na onaj sporedni ulaz gdje smo do maloprije mi usamljeno stajali.
Ona je na trenutak podigla pogled sa svog pametnog telefona i vidjevši crnu limuzinu okruženu policijskim motociklistima koji prolaze kraj ulaza i skreću u sporednu ulicu te mene kako jurcam u tom smjeru, ipak povjerovala u Vaše ukazanje i krenula za mnom. Ljudi koji su stajali na tom čošku počeli su odjedanput mahati i glasno uzvikivati ona tri magična slova: "U-S-A", "U-S-A", a dok smo mi tamo pristigli i probili se kroz mnoštvo, Vas tamo više nije bilo za vidjeti. Učinilo mi se da sam ugledao samo pramen Vaše plavkaste kose koji je malo kaskao dok ste ulazili u zgradu, a ispred ulaza su ostali stajati još samo policajci, što državni, što savezni te voditeljica Vaše kampanje Kellyanne Conway.
Stajali smo tamo još neko vrijeme isčekujući hoćete li se ponovno pojaviti, da niste možda nešto zaboravili u autu, ali kada je već postalo jasno da niste, i nećete te da ste u tom trenutku vjerojatno već bili u zagrljaju svoje ljupke supruge, okrenuo sam se prema svojoj sada sve manje ljupkoj i razočarano konstatirao da mi je uništila život. (Nisam siguran da me čula, u tom trenutku je već bila na prvom katu u 'Tiffany's-u...)
---
Stvarno sam Vas želio upoznati. Iako, naravno, za razliku od Vaše frizure, ne podržavam baš Vašu politiku, ne mogu reći da se ne divim Vašim poslovnim uspjesima te da Vam ne zavidim na tom raskošnom načinu života. Pozorno sam pratio i Vaš reallity show te uživao u nevjerojatno laganom i logičnom poslovnom rezimiranju koje ste nam iz tjedan u tjedan prezentirali, ali i istančanom osjećaju za biznis.
Htio sam Vam tom prilikom reć' da Vam ispred zgrade neki luđak prodaje toaletni papir s Vašim likom za 5 'Bucksa' i da bi se možda mogli i u to nekako ugraditi te da je neki kvazi umjetnik baš taj dan na Union Squareu izradio Vaš goli kip, ali da ne brinete jer ga je policija brzo uklonila i umjetnika, nadam se, malo istamburala. A, i onog Spidermana koji Vam se nekoliko dana prije toga popeo na zgradu - nisam znao da li ste to upratili - priveli su, pa nije više bilo potrebe za strahom da će Vam netko proviriti kroz prozor u rijetkim trenucima opuštanja.
Ništa Vam, međutim, od toga zbog lakomislenosti svoje supruge nisam tada uspio reći, niti stisnuti tu malu ručicu zbog koje Vas sasvim bespotrebno prozivaju, ali kako sam dakle s današnjim danom - pazite ovu ni malo alternativnu istinu - preuzeo tu odgovornu dužnost glavnog urednika na Wall.hr portalu, osjećam kao svoju obavezu da Vam ipak nešto kažem. Nema, dragi Donalde, zbilja više potrebe da inzistiraš na onom ružnom zidu na meksičkoj granici. Skup je, nije praktičan, nehuman je i nije ni malo u skladu s idejama zbog kojih je Amerika tako 'great', a osim toga - uvaženi Predsjedniče, oprostite što sam maloprije samoinicijativno prestao 'persirati' - jedini zid koji će Vam od sada biti potreban, pogotovo znajući za Vašu ljubav prema World Wide Webu, portalima i društvenim mrežama, biti će ovaj 'Wall' - Wall.hr!
Iznimno motivirana ekipa mladih ljudi kojima je, baš kao i Vama, dosta lažnih vijesti, medijskih spinova, podilaženja onim najnižim ljudskim porivima radi povećanja čitanosti, kvazi istraživačkog novinarstva koje ne služi ničemu drugome nego da se na temelju nekih podmetnutih dokaza i krivih novinarskih intepretacija nekoga ocrni, te izmišljenih skandala i afera kojima nas bombardiraju više nego što će to učiniti Kim Jong-un ako nastavite sa svojom politikom, svakodnevno će Vam, dakle, donositi vijesti i priče fokusirane isključivo na ono dobro, lijepo i pozitivno u životu. Od najnovijih lifestyle vijesti, luksuznih brendova, kulturnih događanja, noviteta u dizajnu i kulturi, pa sve do inovacija u kulinarstvu i biznisu...
Biti će, uzgred kazano, i mnogo duhovitih i originalnih autorskih tekstova te zanimljivih i pomalo kritičkih pogleda na razne društveno značajne teme poput one da li bi muškarci - ukoliko nisu Saša Lošić Loša - trebali nositi kape. Ili, još aktualnije, kada su muške torbice, poznate još i kao 'pederuše', postale toliko društveno prihvaćene da je prava rijetkost vidjeti nekoga bez one dijagonalne trake preko gornjeg dijela tijela. Što je bilo sa džepovima, kada su oni postali premali za sve naše stvari, te da li su svemu tome krive one 'slim fit' traperice?!
Politike i sporta neće biti! Osim, naravno, ako naši političari nastave nositi potkušulje ispod bijelih prozirnih košulja, netko dizajnira kapu dovoljno veliku da prekrije glavu mog imenjaka Bulja ili, evo, Vi gospodine Predsjedniče i nakon ovih prvih sto dana vladavine, na kojima Vam ovim putem svakako čestitam, nastavite nositi te čudnovate i predugačke kravate. Sport će biti samo ukoliko Rober Prosinečki ponovno počne reklamirati čarape, ali i onda će, sve te teme, biti fokusirane isključivo na te krive procjene.
Za kraj ovog pisma, veoma je važno za napomenuti da je ono otvorenog tipa jer sve navedeno, bezbeli, vrijedi i za ostale koji provode barem približno toliko vremena na Internetu kao i originalni adresat...
S poštovanjem
Miro Par,
glavni urednik.
