Tri današnje projekcije na Sarajevo Film Festivalu i nešto malo njima

Ovogodišnji Sarajevo Film Festival, 23. po redu, otvoren je projekcijom filma „Druga strana nade“ finskog reditelja Akija Kaurismäkija.

„Druga strana nade“ (The other side of hope), za koji je Kaurismäki osvojio Srebrenog medvjeda za najbolju režiju na ovogodišnjem Berlinaleu, svojevrstan je tematski nastavak filma Le Havre iz 2011. godine.

Premijera filma bila je sinoć u Narodnom pozorištu i pola sata kasnije i u Ljetnom kinu Raiffeisen, a publiku su nakon projekcije pozdravili glumci Sherwan Haji i Simon Al-Bazoon.

Radnju filma bi se ukratko moglo opisati ovako: Bježeći iz ratom razorene zemlje, s planom da u Finskoj zatraži azil, Sirijac Khaled stiže u helsinšku luku sakriven u kontejneru s ugljem. Zbunjen i frustriran monolitnim birokratskim aparatom s kojim se suočava, Khaled bježi iz azilantskog centra. Lutajući ulicama upoznaje Wikströma, bivšeg prodavača košulja koji je nedavno napustio ženu alkoholičarku i započeo novi život kao vlasnik ugostiteljskog lokala. Njih dvojica će se međusobno pomagati u prevazilaženju problema s kojim se suočavaju u svojim nepoznatim i često zbunjujućim novim životima.

Nedvojbeno se radi, kako kritičari opisuju Kaurismäkijevo djelo, o gorkoj-slatkoj drami, koja, pričajući o aktuelnoj, mračnoj temi izbjeglištva, zapravo govori o snazi iskrenog, ljudskog suosjećanja i to s humorom, kroz mnoštvo nezaboravnih tužno-smiješnih karaktera i situacija. Kroničar marginaliziranih glasova, kako kritičari često nazivaju Kaurismäkija, ovim filmom je još jednom potvrdio svoj izuzetni talent da jednostavnim i nepretencioznim filmskim jezikom dopre do srca publike.

Inače, prema već ustaljenoj tradiciji da ceremoniju svečanog otvaranja festivala vode mladi, talentirani bosanskohercegovački umjetnici, čast da vodi svečano otvaranje 23. Sarajevo Film Festivala pripala je glumici Amili Terzimehić, čiji je uspon na pozorišnoj sceni i u nizu zapaženih filmskih uloga mogla pratiti kako domaća, tako i strana publika.

Sarajevo će ove godine svojoj publici ponuditi 235 filmova u 18 različitih programa, od čega četiri takmičarska. Čak 43 filma biti će svjetske premijere, a 23 međunarodne.

Danas, subota 12.08., na radporedu su projekcije više od dvadesetipet iznimno zanimljivih filmova, a od čega su tri u Narodnom pozorištu i o kojima ćemo - za naše čitatelje na Wall.hr-u - napisati nešto malo više.

Elem, prvi, 'Zrno', tursko-njemačko-francusko-švedsko-katarska je koprodukcija o stručnjaku za genetiku iz budućnosti koji živi u nekom gradu oko kojeg su magnetni zidovi koji ih štite od imigranata. Kada mu nastane suša i ostane bez sjemena, prisiljen je napustiti tu sigurnost koju mu zidovi pružaju i započinje putovanje koje će ga natjerati da preispita sva svoja prethodna znanja i stavove. 'Muškarci ne plaču' - drugi film koji smo izdvojili za danas - mnogo je bliži ovom vremenu i podneblju. Riječ je o domaćem filmu u kojemu glavne uloge igraju mnoge naše glumačke veličine poput Emira Hadžihafizbegovića, Leon Lučeva, Ermin Bravo, Boris Isaković, Ivo Gregurević i još mnogi drugi. Svi oni su u filmu veterani rata koji se nalaze u zabačenom planinskom hotelu ne bi li se uz pomoć life coacha suočili s prošlošću. Problem je, barem jedan od više njih, taj što su svi oni za vrijeme rata bili pripadnici - pazi ovo - različitih vojski...

A, treći film, 'Rekvijem za gospođu J.', u kojemu glavnu ulogu tumači neponovljiva Mirjana Karanović, pokazuje da na ovim našim područjima ništa ne može proči glatko - pa ni suicid koji gospođa J. planira za kraj tjedna.

Organizatori ovog 23. SFF-a, osim bogatog filmskog programa - za ovaj kraj tjedna i za razliku od gospođe J. - isplanirali su i bogat zabavni program, a koji će se uglavnom odvijati na potezu od Pozorišta do hotela Europa.

Ni to, isto kao spomenute filmove, ne bi trebalo propustiti.


Slični članci: