Najbolja fotografija

Već sada imamo najbolju fotografiju 2017.godine

Miro Par - glavni urednik

Svoju karijeru u medijima započeo je 2010.g. aktivno sudjelujući u stvaranju posebnog, flambojantnog izdanja 'Nedjeljnog Jutarnjeg', a za koje piše i neredovitu kolumnu iduće četiri godine. Nakon toga prelazi u 'Telegram Media Grupu', te kao posebni savjetnik radi na stvaranju novog tjednika i portala za društvena i kulturna pitanja. Sve do početka 2017.g. tamo piše i redovitu tjednu kolumnu, a od kraja travnja iste te godine - postaje glavni urednik na Wall.hr. (Tih par mjeseci između ta dva medijska angažmana objavljivao je, uzgred kazano, samo fotografije svog mopsa na Facebooku...)

Kada bi je promatrali unatrag - počeo na jednom manjem, specijaliziranom portalu, zatim malo objavljivao fotografije kućnog ljubimca na društvenim mrežama, pa prešao na novi uzbudljivi projekt pokretanja tjednika i portala, da bi se na kraju skrasio u nedjeljnom izdanju jednog velikog nacionalnog lista - karijera bi mu bila, složiti ćete se, zbilja respektabilna.

 
Iako je svibanj tek započeo, prije par tjedana, čini se, već smo dobili najbolju fotografiju godine. Poznati britanski novinar Piers Morgan ocijenio ju je kao 'najbolju tog tjedna', ali fotografija na kojoj se hrabra i, iznimno lijepa Saffiyah Khan superiorno smije u facu nekom agresivnom engleskom degeneriku iz desničarskog pokreta 'Engleska liga obrane', mnogo je više od toga.
 
A, i taj Piers Morgan, uzgred kazano, nema pojma što valja. Čovjek navija za Arsenal...
 
Prekrasna Saffiyah, da pružim malo konteksta ovoj moćnoj fotografiji, a na koju ste zasigurno naišli barem jednom tijekom svog svakodnevnog surfanja po World Wide Webu, prije par tjedana prekinula je desničarski protesni skup u Birminghamu kada je primijetila kako skupina od 25 muškaraca počinje prijeteći okruživati neku mladu ženu koja se tu našla u sklopu protuprosvjeda. Sama Saffiyah, nota bene, nije bila dio tog protuprosvjeda, već se tu samo slučajno zatekla, ali kada je vidjela da je ta mlada žena u opasnosti, te da joj nitko ne priskače u pomoć, pa ni prisutni organi reda, odlučila je da neće samo okrenuti glavu i produžiti dalje kao da se ništa ne događa, pa se onda kasnije utješiti onom lažnom i tako često korištenom idejom kako će to policija ipak već nekako riješiti, već se hrabro, dovodeći pri tome i sebe u opasnost, umiješala i stala toj ugroženoj ženi u obranu.
 
Fotografija, međutim, nije samo zbog tog hrabrog čina toliko puta podijeljena na društvenim mrežama, te na taj način obišla cijelu planetu, iako bi naravno i to trebalo biti dovoljno, već zato što je ta rođena Britanka, od roditelja iz Pakistana i - pazi ovo - Bosne i Hercegovine (!), to učinila na jedan tako nevjerojatno kul način.
 
Njezin prekrasan osmijeh, mnogo ljepši od onog Mona Lisinog, te superiorni pogled upućen odozgo prema nekom malom, iskompleksiranom ekstremistu koji joj je prethodno unio prst u lice, jednostavno je nešto najbolje što nam se moglo dogoditi u ovo vrijeme međureligijske netrpeljivosti, velike islamofobije, sve više ovakvih skupova, pa i kod nas, te zatvorenih granica.
 
Činjenica da pri tome ruke sasvim nonšalantno drži u džepovima, samo dodatno podcrtava veliku pobjedu ove mlade djevojke i ljubavi kojom zrači, nad mržnjom ovog malog gada koji se, evo, sakriva ispod crne šilterice...
 
---
 
Elem, sama fotografija bi, nema nikakve sumnje, trebala pobijediti i na World Pressovom Photo natječaju za najbolju fotografiju godine koji se održava u siječnju svake godine, pa je tako isto to učinila i na ovome preuranjenom unutar redakcije Wall.hr-a, a po kojemu je bolja čak i od one prošlogodišnje pobjednice tog najelitnijeg žurnalističko-fotografskog natjecanja na svijetu.
 
Sigurno se sjećate i te prošlogodišnje pobjednice iskusnog AP-ovog reportera Burhana Ozbilicija, a koji je zabilježio atentat na ruskog ambasadora u Turskoj Andrej Karlova, do kojega je došlo krajem 2016.godine na otvaranju izložbe posvećene Rusiji u Ankari. Prizor je vrlo dinamičan: atentator u desnoj ruci drži pištolj, spušten prema dolje, a lijevu je - poput John Travolte u 'Groznici subotnje večeri' - podigao visoko u zrak. Ranjeni ambasador za to vrijeme leži nepomično na podu, a nešto kasnije će, na putu do bolnice, podleći zadobivenim ozljedama i umrijeti...
 
O toj fotografiji se naveliko govorilo, pogotovo o moralnom aspektu prvo zabilježavanja, a potom i nagrađivanja jednog gnjusnog terorističkog čina, ali vrijednost joj na kraju nitko nije mogao umanjiti, niti, eto, osporiti. To je, bezbeli, fotografija od povijesnog značaja.
 
Ova fotografija nastala jedno subotnje poslijepodne na ulicama Birminghama, a koju možemo zahvaliti sjajnom fotografskom refleksu Joea Giddensa iz Press Associationsa nema možda baš taj značaj, niti težinu, ali je - barem po sudu ljudi okupljenih na ovoj internetskoj platformi - mnogo bolja jer ne svjedoči o mržnji i smrti, poput ove Ozbilicijeve, već prikazuje ljubav, ljepotu i život.
 
Vrijednosti koje na Wall.hr-u bezrezervno zagovaramo, a sada zahvaljujući umjetničkoj grani koja ima tu veličanstvenu sposobnost zaustavljanja trenutka iz realnog života, imamo i svoju privatnu heroinu koja je sve te vrijednosti ujedinila u jedan prekrasan i, nadasve moćan osmijeh.

Slični članci: