Nekadašnje slobe za sluškinje u Parizu se odavno smatraju neatraktivnim i skrovitim mjestima u prekrasnim Haussmannovim zgradama koje su naziv dobile po slavnom arhitektu. Georges-Eugene Haussmannu zahtjev je za rekonstrukciju pariških zgrada zaprimio od samog Napoleona III. Sobe za sluškinje oduvijek su se nalazile na najvišem katu pod krovom i izuzetno su male s rudimentalnom estetikom interijera. Tijekom vremena, sobe su postale tavani i ormari za pohranu, no porast cijena nekretnina natjeralo je mnoge da svoje male prostore preurede u prostor za život. Takav pothvat odlučio je napraviti Kitoko studio – sobicu od 8 kvadrata pretvoriti u garsonijeru za klijentovu (koji živi stan ispod) buduću dadilju.
Unatoč ograničenim dimenzijama prostor je morao biti funkcionalan . U sobi se mora moći spavati, jesti, oprati, raditi, kuhati i pohraniti maksimalan broj vlastitih stvari. Kitoko studio odlučio se za koncept „švicarskog noža“. Apsolunto sve je integrirano u ogroman ugrađeni ormar koji se može otvarati i zatvarati prema potrebama. Unutra se nalazi krevet, stol, stolice, ormar, stubišre, police, čajna kuhinja i kupaonica sa svim elementima. Otvaranjem i zatvaranjem ormara mijenja se percepcija prostora u čemu leži realna snaga projekta. No za ovakav stan nikako ne smijete biti klaustrofobični, jer je 8 kadrata manji prostor od vaše dnevne sobe.
