Vozeći se jedno predvečerje Držićevom prema sjeveru Zagreba, nismo mogli ne vidjeti našu krajnju destinaciju. Neboder u kojem se smjestio hotel DoubleTree by Hilton Zagreb na vrhu ima veliki svjetleći znak koji cijelo vrijeme pratimo i razmišljamo kako je to zaista dobar putokaz. Dolazeći na Ulicu grada Vukovara i ne skidajući pogled sa lijepe, blještave zgrade, kao djeca koja se lijepe na zveckajuće ključeve, okrećemo se polukružno i stajemo ispred hotela. U tom trenu izlazi nasmiješeni, uniformirani mladić i pita nas kako nam može pomoći. Dobili smo upute da se možemo parkirati u garaži hotela te da će nas lift dovesti do prizemlja i recepcije. Ostavili smo auto, ušli u superbrzi, gotovo nečujan lift i uskoro smo se našli u predvorju hotela.
Prvo što smo osjetili je toplina prostora, i to ne samo zbog kamina u predvorju. Dizajneri su napravili iznimno dobar posao s bojama, materijalima i cjelokupnim uređenjem jer se ugodnost osjeća na svakom koraku. Osoblje recepcije, opet s neusiljenim smješkom, prilikom prijave u hotel pruža nam taj famozni kolačić o kojem smo toliko čuli. Topli DoubleTree kolačić s komadićima čokolade se topi u ustima i razmišljamo kako zatražiti još jedan. I tako dok ćaskamo neobavezno s prijateljskom recepcionarkom, koja nas s istinskim zanimanjem pita od kuda smo, kako smo putovali, treba li nam još bilo što, dobijamo karticu ključ u ruke i spremni smo za otići u sobe. Isti onaj mladić, portir, pita trebamo li pomoć s prtljagom te nas vodi do lifta i nudi da nas odvede do sobe. Zaista se osjećamo posebno! Okrećemo se kako bismo bacili još jedan pogled na veliku, modernu sliku iznad recepcije, preslatke zelene i bež fotelje u predvorju i bar u koji definitivno planiramo svratiti pred spavanje. Iz lifta izlazimo u hodnik gdje nas je dočekalo prigušeno svjetlo, mekan tepih po kojem bismo najradije hodali bosi, a ne u petama, tople boje i razmišljam kako bi ovo super pasalo u moj stan.
Tražili smo da nam sobe budu blizu i udovoljili su nam tom zahtjevu pa otvaramo s karticom vrata susjednih soba. Dok gledam gumbe na vratima i razmišljam kako je ovo super: znak za neometanje i pospremanje na gumb, umjesto onih papirića koje trebaš objesiti, čujem uzvike iz sobe i prijateljicu koja viče: si ti vidjela ovo?! Ulazim u svoju sobu kako bih vidjela što je uzrokovalo oduševljenje. Prvo što sam uočila su opet te tople i oku ugodne boje, drugo je da je cijeli zid u biti jedan veliki prozor s jedinstvenim pogledom na Zagreb. A onda sam shvatila što je uzrokovalo oduševljenje – kupaonica! Ogromno ogledalo, odvojena kada i tropski walk-in shower! Wow! Kolegica je uletjela u sobu i pružila mi fen u ruke: „Vidiš ti ovo?! Pravi, pravcati fen!“. Odlučile smo zajedno istražiti sobu i našle smo svašta: automatski minibar, sef u koji stane laptop, glačalo i dasku za glačanje (ej!), ali ono što me oduševilo je 37“ LCD TV i stanica za pripremu kave i čaja. Već sam se zamišljala kako sjedim na sofi ispred staklene stijene i pijuckam napitke napravljene u privatnosti sobe, a sve što mi treba je već u sobi. Onog trena kad sam iscprljena od iskustva novog hotela i genijalne sobe, legla na krevet, shvatila sam zašto je naziv posteljine i kreveta Sweet Dreams.
Ujutro smo se spustile na jedan od najboljih doručaka u životu. Bilo je svega, usluga je bila savršena i ljubazno osoblje nam je dodatno zasladilo doručak. Nakon cijelog dana sastančenja, odlučile smo sjesti u OXBO Bar i probati OXBO specijal – Rakijom kroz Hrvatsku. Uz pet rakija, posluženih na drvenoj karti Hrvatske, svijet nam je bio poprilično ružičast. I tako je završilo naše iskustvo u hotelu DoubleTree by Hilton Zagreb. Zaključak? Definitivno se vraćamo!
