Zadnjih nekoliko godina kako u Zagrebu padaju temperature, počinjem sve više maštati o ljetu. Iako sam tip koji voli sva godišnja doba jer mi svako od njih ima neku svoju posebnu čaroliju, s obzirom da sam i rođena u tom dijelu godine, mogu reći da sam ljetni tip. Sunce me jednostavno puni energijom i kada vidim da je vani lijepo vrijeme, nije mi se teško dići ranije nego što trebam i raditi više, jer sve nekako stignem i sve je nekako lakše. Nažalost, zadnjih godina sva su se godišnja doba pomiješala, pomaknula, zamijenila, spojila i sada taman kada je meni u glavi proljeće, tamo negdje u trećem mjesecu - padne snijeg. Moj dečko i ja često putujemo i termin u prosincu nam je do sada uvijek oboma odgovarao. No kako je tada svugdje u Europi hladno i kišno, već duže vrijeme razmatramo zimi odlazak u toplije krajeve.
I tako je za moj prošli rođendan kao poklon/iznanađenje osvanulo putovanje na Karibe, točnije u Dominikansku Republiku koja je najposjećenija destinacija Kariba. Ono što vam mogu reći je kako je zimski godišnji odmor na rajskoj plaži i suncu definitivan pogodak i svakako ćemo ga ponoviti na nekoj sličnoj destinaciji, čak i dogodine. No vratimo se na Dominikansku Republiku.
Iz Zagreba smo letjeli za Franfurt iz kojeg postoji direktan let za Punta Canu, turističko mjesto s vlastitom zračnom lukom. Punta Cana je pokrajina i grad u provinciji La Altagracia na istoku Dominikanske Republike, a smjestila se na točnom spoju Atlantskog oceana i Karipskog mora. Inače, Dominikanska Republika dijeli otok s Haitijem. Let iz Frankurta je trajao otprilike 10 sati, a kada smo izašli iz aviona dočekao nas je raj. Već sam aerodrom izgleda idilično - krovovi od slame, muzika, svirači merungue (njihove lokalne glazbe) i palme. Aerodrom je sasvim otvoren pa u njemu lete i ptice. U zraku je velika vlaga, ali se ne osjeti koliko bi pomislili s obzirom na postotak. Na aerodromu se čeka u redu otprilike pola sata kako bi kupili turističku kartu za ulazak u zemlju. Nakon toga slijedi transfer do resorta u koji ste smješteni. Ovdje bi svima koji putuju preporučila da s agencijom u kojoj bookiraju putovanje ili jednom od brojnih kompanija dostupnih online ugovore transfer ranije, u slučaju čega će vas vozač čekati s vašim imenom prilikom izlaska iz zračne luke. Ako si i ne organizirate prijevoz, možete ga naći na licu mjesta za nekih 45 dolara. Iako je valuta dominikanski peso, moram priznati da se mi uopće s tom valutom nismo susreli, već smo svugdje plaćali isključivo u američkim dolarima.
Punta Cana sama je po sebi prava turistička destinacija i svi su stanovnici tamo više-manje zaposleni ili na neki način povezani s turizmom. Mnogi turisti koji je posjećuju niti ne izlaze iz svojih resorta koji su uređeni kao malo gradići koji imaju sve što vam treba. No Dominikanska Republika, ovisno o vašim željama nudi sve i puno je više od resorta.
Resortova ima svakakvih, od obiteljskih, jeftinijih do skupljih i luksuznijih. Putovanje će vam uvelike ovisiti o tome koji ste resort odabrali pa svakako na nekoj od internetskih stranica poput Booking.coma pogledajte ocjene i komentare posjetitelja. Neki od naših prijatelja koji su putovali u paru su nažalost loše odabrali pa se nisu odmorili jer su bili okruženi galamom djece na bazenu ili pak algama na plaži. Mi smo odsjeli u resortu namijenjenom isključivo odraslima (adults only) u kojem je svim gostima zagarantiran mir i tišina. Posebnost resorta Iberostar Grand Bavaro je što je jedan od najvećih resortova u Dominikanskoj republici, a ima najmanje soba. Rezultat je pravi raj na zemlji gdje je više zaposlenih nego gostiju, gdje svaki gost ima svoju ležaljku ili Cabanu te rezervaciju večere u jednom od restorana. Naravno, sve je all inclusive pa je jedina briga koju imate, odlučiti hoćete li večerati u talijanskom, francuskom, azijskom, američkom ili pak ribljem restoranu.
Sobe su prostrane, kupaonice su božanstvene s pogledom na bazene, a na predispoziciji imate i svog butlera koji se brine da vam ništa ne nedostaje. Iako možda zvuči pretjerano, dobro dođe, pogtovo ako imate puno pitanja poput nas. U svakom trenutku u sobu možete naručiti dostavu, a soba se u danu čisti tri puta, naravno ako niste u njoj. Ono što je posebno zanimljivo je usluga koja je u Punta Cani iznad svakog nivoa. Svi vas paze i maze i nema toga što ne mogu za vas napraviti. Iako im je španjolski jezik materinji, engleski pričaju svi, a neki govore i ruski jer poznato je da Rusi dobro plaćaju. Naravno, iako je sve uključeno u cijenu aranžmana, svatko od njih za svoje usluge očekuje i neku naknadu jer su tamo plaće izuzetno male pa je dobro imati sa sobom uvijek sitne dolare kao "manču".
Sama priroda u Dominikani je predivna, boje su kao na steroidima pa je tako pijesak nevjerojatno bijeli, nebo je nekako plavije nego inače, kao i more koje je tirkiznije, dok su palme zelene da ne mogu biti zelenije. Naravno, sve ovisi na kojoj ste strani otoka smješteni jer more je na strani Karipskog mora - neusporedivo ljepše i spektakularnije. Tijekom cijele godine temperature su od 25 do 39 stupnjeva, a u periodu kada smo mi bili, kod njih je bila zima s u prosjeku ugodnih 28-30 stupnjeva pa je upravo tada tamo bila visoka turistička sezona.
Sama Dominikana ima duge pješčane plaže s pijeskom u raznim bojama - bijelim, crnim i zlatnim (neki turistički vodiči kažu rozim). Naš prvi izlazak iz resorta bio je upravo na plažu, prvo smo s bazena izvirili na plažu ispred, a zatim smo njome i prošetali prema drugim resortovima. Sama plaža ispred resorta spada pod resort i ono što je bilo posebno zanimljivo je da u doba godine kada smo mi bili, a to je prosinac, većinu dana cvijetaju neke alge iz mora no na djelu plaže našeg resorta sve je bilo očišćeno i tek smo drugi dan shvatili kako i zašto. Naime, od šest ujutro zaposleni resorta s lopatama i bagerima čiste kako bi plaža već od 9 ujutro bila besprijekorna. Šetnja plažom prvi je doticaj s realnošću i drugačijom stranom Punta Cane.
Na plaži postoje brojni štand prodavači koji će vam pokušati prodati sve što mogu (kao uostalom i većina u ovoj državi) - od nakita do "lažnih" cigara uvjeravajući vas da su prave i hodajući za vama te navlačeći vas za ruku. Mnogi zato ne šetaju, ali dapače, upravo je i ova šetnja jedan od zanimljivijih i stvarnih doživljaja ovog putovanja. Resorti su u Punta Cani kao i svugdje na svijetu, napravljeni tako da nemate potrebe iz njih izlaziti i da u njima možete uživati i uživati i uživati. I mnogima, zapravo većini, to je i jedina opcija. U cijenu je uključen doručak, ručak i večera, odnosno sva hrana i svo piće u svim restoranima i barovima kada vam god padne na pamet, jedino večeru trebate rezervirati. Upravo zbog toga, nekima se dan sastoji od uživanja i koktelima na bazenu, nekim od bezbroj aktivnosti koje provode animatori po resortu te opuštanju i uživanju. S obzirom na to da smo inače pobornici aktivnog odmora, a da smo došli i odmoriti, mi smo kombinirali - dva dana opuštanja, bazena, koktela, hrane, spa-a i masaže pa izlet i istraživanja van resorta pa opet odmor. Izlete možete bookirati unutar hotela, ali i putem "turističkih agencija" na plaži (čitaj: kod nekoga od onih u kućicama/štandovima što te ne puštaju). Iako smo bili skeptični prema ovoj drugoj opciji, mi smo probali obje, čisto avanturistički, a i zato jer nam se svidio Sammy, prodavač aranžmana i kokosa jer je unatoč tome što je u Dominikanskoj Republici baseball najpopularniji sport, znao sve o hrvatskim nogometašima (pa čak i za Halilovića u B momčadi Barcelone), za razliku od svih ostalih koji nisu znali apsolutno ništa ni o Hrvatskoj ni o Hrvatima i mislili su da smo klasika - Rusi. Cijene cijelodnevnih izleta su otprilike u prosjeku 100 dolara, a razlika između hotelskih i plažnih agencija zna biti oko 30 dolara po osobi.
Najbolje što možete napraviti je posjetiti otok i nacionalni park Saonu. Saona je otok na kojoj se snimao Bounty TV spot i jedno je od najljepših mjesta na svijetu koje sam vidjela. Pravi pravcati raj na Zemlji. Kratko se od hotela vozite busom i zatim slijedi transfer do otoka, tamo i nazad putujete u jednom smjeru gliserom, a u drugom katamaranom. Grupe imaju oko 30-ak ljudi i za vas je rezerviran jedan dio otoka s ležaljkama i plažnim restoranom. Saona je predivan nacionalni park, zapravo plaža gdje je pijesak bijeli s bisernim sjajem (od sedefa od raspada brojnih školjaka), more mirno, gdje su školjke ogromne, gdje je sve prepuno palmi kokosa i gdje je more nevjerojatno tirkizno. Ovdje se možete u potpunosti odvojiti od svoje grupe i biti sami samcati na svom djelu plaže te cijeli dan uživati u suncu. Inače, sunce je ovdje, s obzirom na blizinu ekvatoru, nešto drugačije nego u Hrvatskoj pa sam. iako nisam provela puno na samom suncu, u deset dana dobila boju u hladu kakvu ne dobijem nakon cijelog ljetovanja u Lijepoj našoj. I sama boja je bila nekako drugačija i trajala je duže pa je čak još uvijek imam.
Osim Saonu, mi smo posjetili i glavni grad Santo Domingo. Iako glavni grad nije nikakav spektakl, osjećali smo da bi bilo glupo otputovati na drugi kraj svijeta, a ne proučiti više o kulturi i povijesti tog područja. Posjet Santu Domingu, u kojem je rođen i veliki Oscar de la Renta, uključivao je razgled cijelog grada i stare gradske jezgre uključujući prvu katedralu, dvorac i samostan koji su pod zaštitom Unesca.
Otok je otkrio Kristofor Kolumbo, a na njemu je živio njegov sin za suprugom pa je palača u kojoj su oni živjeli pretvorena u muzej. Sam grad na trenutke pokazuje kako se radi o izuzetno siromašnoj zemlji, ali i zemlji u kojoj postoji neki određeni šarm. U gradu živi oko milijun ljudi od ukupnih 10 milijuna Dominikanaca. Iako će vas tijekom ture odvesti po tko zna koji put u jedan od turističkih dućana da vam pokušaju nešto prodati, ono što možete vidjeti tijekom ovog izleta i vožnje vlakićem cijelim gradom je svakako zanimljivo. Školarci u uniformama, brojni grafiti kontra SAD-a, poneki uređeni trgić, neobični dućani, male kućice kao škole, zgrade u neobičnim bojama pa čak i ulica gdje se snimala jedna kultna scena iz filma Kum. Naravno, prilikom vožnjom busom vidite i neke malo razvijenije i elitnije dijelove grada, tu i tamo s kojom zgradom koje čine onu standardnu nesretnu razliku bogatih i siromašnih u svim ovakvim zemljama.
Za one željne još izleta, možete birati između svakakvih "izmišljenih" izleta za turiste, od plivanja s dupinima i morskim ražama do tura kajacima u neke pećine i raznih sportskih aktivnosti. Osim na ova dva izleta, mi smo išli i na Zipline (adrenalinsku aktivnost gdje se iznad šume/"džungle" spuštate i transportirate po nekim žicama) u unutrašnjost zemlje. Ono što je zanimljivije od samog ziplinea, na koji sam ja došla "pametno" u haljini pa sam na žici usred džungle visila skoro pa u donjem vešu dok mi je haljina vijorila poput zastave je put u unutrašnjost i dominikanska sela.
Na ovom izletu je ispalo odlično što smo bili sami u grupi pa iako smo pomislili da bi nas mogli negdje u džungli prodati za organe, mogli smo zamoliti vozače da nam stanu da vidimo sela te da nas odvedu gdje želimo. Tako smo imali prilike posjetiti obitelj od vozača i njihovu kuću usred, kako je zovem, džungle (kuću prije je čovjek držao zmije u rukama pa je opravdano) i vidjeti klasični dominikanski ručak, tradicionalnu kuhinju, dnevni boravak, vrt, polja kave i kakaa, ali i ostalih egzotičnih voćki, vidjeti kako se radi domaći kakao, probati razne plodove direktno s drva, vidjeti njihove banke koje izgledaju poput štandova, dućane koji su na cesti, restorančiće za koje bi na prvu pomislili da sigurno tamo i nije tako sigurno jesti i još puno toga.
Ono što je zajedničko svim izletima je da će vas slikati, slikati i slikati, tražiti da imate photo sessione i to vam htjeti masno naplatiti. Naravno, ja ne bi bila žena da barem jednom nisam nasjela na to kako smo dobro ispali, pa smo kući došli i s tim "suvenirom". Od ostalih stvari koje kući možete donijeti iz Dominikanske republike, osim cigara (za koje morate paziti da su prave) koje nisu kubanske, ali su također odlične je kakao putar, kakao, cimet, šećer i lokalno piće mamahujana na bazi ruma.
Sve u svemu Dominikanska Republika je prekrasna i svakako bi je svatko tko može, trebao posjetiti. U galeriji pogledajte cijeli foto putopis s ovog putovanja.
