Što si stariji, poimanje prijateljstva se sve više razlikuje. To nije ništa čudno. S godinama imaš osjećaj da sve znaš i da te više ništa ne može iznenaditi, da možeš procijeniti tko ti je pravi prijatelj, a tko nije. Više ne želiš provoditi niti minutu svog vremena s nekim tko to ne zaslužuje, podnositi neke apsurdne, nezanimljive i zavidne zločeste ljude, manipulatore i oportuniste koji ti crpe posljednji atom energije, koji te nerviraju ili one koji ti jednostavno nisu kompatibilni, čije aureole zrače drugačije nego tvoja, čiji svijet apsolutno nije tvoj niti u jednom dijelu pa čak niti iz kurtoazije. Nije ti teško reći sve što misliš i želiš, svakome, bez „zakamufliranih“ igara jer s godinama imaš osjećaj da je sve nekako jednostavnije.
Kad si mlad, normalno je da širiš krug prijateljica i zanimljivo ti je znati što više ljudi, družiti se sa svima, ali što više stariš, svjesno sužuješ taj krug i pomno biraš svaku prijateljicu.
Mnoga druženja i prijateljstva vremenom se sama raspadnu, nestanu, neka postanu naporna, čak štetna i toksična, neka manipulativna, neka jednostavno odu u krivom smjeru... a neka i ti svjesno ili nesvjesno mičeš od sebe.
Kažu da sva ona prijateljstva koja su bila i više nisu, su bila tu s razlogom i da za njima ne treba žaliti, ali čini mi se kako to samo kažu jer kad su intenzivna dugogodišnja prijateljstva u pitanju, teško ih je preboljeti, baš kao i velike ljubavi.
Ustvari, prava prijateljstva i možemo usporediti s vezama i brakovima, pogotovo ona ženska, najbliža. Čine se jaka i neraskidiva, ali nažalost mnoga završe „rastavom“ – neka preljubom i laganjem, neka različitim interesima, a neka jednostavno dosade. I bole. Kao i veze. Iz ogromne ljubavi i privrženosti pretvore se u mržnju, ljubomoru, zavist i ljutnju. Do jučer najbolje prijateljice, srodne duše i suputnice, često postanu zaklete neprijateljice. Zašto je to tako?
Molim te, zastani na čas i definiraj riječ PRIJATELJICA. Što za tebe znači prijateljica?
Prijateljica je tvoja srodna duša kojoj 100 posto vjeruješ, kojoj se povjeravaš i pričaš najskrivenije misli, koja te izvrsno poznaje i koju ti tako dobro poznaješ da znaš što će sljedeće reći ili napraviti. Znaš kako diše. Upravo s njom provodiš najviše vremena. S njom ti je najljepše. S njom možeš i šutjeti. I opet ti je najljepše. Kad ti je teško, ona je prva koju zoveš. Njoj kukaš, njoj se žališ. Njoj plačeš, a ona te uvijek najbolje razumije i utješi. Vida tvoje rane bolje od bilo kojeg psihologa.
To je tvoja najbolja prijateljica.
Njoj bezgranično vjeruješ jer ona je tvoja odanost i tvoja snaga. Uvijek te podupire i štiti, a nikad osuđuje. Ako nekad i nisi u pravu, iskrena je, ne laže ti i ne pretvara se, ne povlađuje ti, sve ti kaže baš onako kako je. Bez ukrasa. Direkt. Al' definitivno tvoja najbolja prijateljica je istinski najsretnija osoba na svijetu kada se ostvaruju tvoji životni snovi.
Želi s tobom proživjeti i podijeliti sve, dobro i loše. Želi sudjelovati u tvojim najljepšim životnim trenucima, želi se s tobom smijati, plesati i pričati do dugo u noć, veseliti se tvojoj sreći… ali isto tako kada treba, suosjeća s tobom, plače i tuguje, bodri te i diže, sve samo da umanji tvoju bol. Prijateljica je osoba koja NIKAD neće odustati od tebe pa ni u tvojim najtežim trenucima jer zato uostalom i služi NAJBOLJA PRIJATELJICA, da je vraški iskrena i odana te da ti uvijek govori samo istinu, ma koliko ona teška bila. Može se i ljutiti na tebe i reći ti što je muči ili smeta, ali zna da joj ti to nikad nećeš zamjeriti jer je vaš odnos potpuno iskren. Ni daljina vas ne može razdvojiti, čujete se svakodnevno jer ako se ne čujete neko vrijeme, osjećaš prazninu, fali ti, kao da ti fali dio tebe same.
E, ako imaš takvu prijateljicu, bogata si osoba. Moraš je čuvati, zalijevati, paziti i maziti. Ona je tvoja najbliža suputnica koja je uvijek za tebe tu kad nitko drugi nije. Naravno, i ti si za nju. Uvijek. Zauvijek. Bezuvjetno. I sad ide ono kao na filmu: „I tako su živjele sretno cijeli život. Kraj filma (the end)“.
Ali, u stvarnom životu, nažalost, to i nije tako. Često jedna prijateljica razočara i izda drugu. Skine joj ružičaste naočale te sve godina intenzivnog druženja baci u vjetar… Kao i u ljubavi, jedna strana uvijek više voli, više gine i više daje. Godine prijateljstva i intenzivnog druženja nestanu u trenu, a da i ne znaš što se zapravo dogodilo. Sve ispari, kao da nikad nije ni bilo.
Sumirajući prijateljstvo pitaš se je li ona uopće ikada bila uz tebe zbog tebe ili samo i isključivo zbog sebe? Spoznaja takvog mogućeg scenarija, da je vaše prijateljstvo bilo jednosmjerno i sebično te naprosto poražava. Tješiš se da ipak nije, da te voljela, ali da su vam se putevi razdvojili… možda te prestala trebati, zamijenila nekim boljim, možda si je i povrijedila nečim, a da i ne znaš kada i kako, možda si bila pregruba, prekritična i preiskrena, ali pobogu, što će ti prijateljica koja ti samo povlađuje i klima glavom? Što se mene tiče, ja definitivno nisam ta.
Tu je i onaj poznati scenarij: „Kad je njoj bilo teško, bila si uz nju, kad je njoj bilo super, tebe nije zvala nikad, al' kad je tebi bilo dobro, nikada je nisi zaboravila“.
Možda ti takva prijateljica nikad i nije ni bila prava, možda si je od prvog trenutka krivo procijenila. Davala si se bezuvjetno, bez zadrške, a ona? Ma možda i nije do nje, možda nije ni sebi samoj nikad bila najbolja prijateljica pa kako bi onda uopće mogla biti i tebi?
Ovom prilikom zahvaljujem svim blaženstvima ovog svijeta na mojim divnim prijateljicama koje imam, na mom probranom „malom krugu velikih ljudi“ koje me ne izdaju tako lako. Mojim pametnim, lijepim, dostojanstvenim, pravednim i odanim prijateljicama, ženama, majkama, kraljicama, hvala im što postoje.
Ne biram prijateljice po tome koliko imaju i što rade, na kakvoj su funkciji i kakve uloge trenutno igraju u životu. Ne volim labirint novokomponiranih statusnih lažnih prijateljstava, ne lajkam kaste i lažne simbole pripadnosti, a ježim se od preskakanja prijateljica. Jednostavno biram prijateljice ljubavlju jer kad ih jednom prihvatim i zavolim, ja ih jednostavno – volim. Za cijeli život. Mogu se ne slagati s njima, mogu biti u krivu, mogu biti 1000 km daleko, mogu ih ne vidjeti godinama, mogu se ne družiti intenzivno s njima, ali usprkos svim burama i olujama, usprkos različitim sklonostima i mijenjanju statusa, moći, svih pravih i krivih vrijednosti današnjice, jesu li sretno zaljubljene ili duboko nesretne i same, jesu li na konju ili na dnu, ja ih jednostavno – volim.
Drago mi je kad mi kažu: „Blago tebi, ti imaš sve prijateljice još iz djetinjstva. Na tvojim večerama, rođendanima i babinjacima su uvijek iste prijateljice, cijeli život.“ Znam, to je zaista prava vrijednost i veliko bogatstvo.
Bez njih bi, iskreno, moj život bio nezamisliv. Odrastale smo zajedno, dijelimo uspomene, prepričavamo zgode i nezgode koje nitko drugi ne zna, uživamo i smijemo se zajedno nečemu što je možda samo nama smiješno… i vlastitim greškama, naravno. I nema ništa ljepše. Takvi naši „babinjaci“ napune mi srce i dušu, nahrane energijom i ljubavlju, a vjerujem i njima.
Iako se ne čujemo na dnevnoj bazi, znam da su tu. Jednostavno, ne stignemo se pojedinačno svakodnevno družiti i zivkati (blažene naše WhatsApp i Viber grupe koje su nam “prozor u svijet“). Uz sav posao koji mi žene odrađujemo, bilo da smo domaćice, majke, bake, supruge ili i uspješne poslovne žene, u cjelodnevnoj jurnjavi i ludnici da na svim područjima budemo savršene, tko danas uopće ima toliko vremena? Zato uvijek biraš jednu ili dvije najbliže suputnice u čijoj svakodnevnici sudjeluješ „koliko – toliko“ intenzivnije jer to je jedino realno i izvedivo. Al zato jedva čekaš druženja… pogotovo sada nakon jednogodišnje karantene.
I da, usprkos povremenim razočaranjima i krivim procjenama, život ide dalje…
Naravno da ti nije svejedno nekoga pustiti u život i pokloniti mu srce i vrijeme, a taj neko onda ode ni ne mahnuvši ti… Ali „that's life!“, sve se preboli. Vrijeme liječi rane, a rane nam služe da nas podsjete, one su ustvari, dobra životna škola. Udahneš i ideš dalje…
Imam dosta godina… bliža sam kraju, nego početku. I jedino što želim je biti uvijek „u dobrom društvu“. Prvo sama sa sobom (tu dobro stojim), a onda i s mojim najbližima, obitelji i mojim prijateljicama i prijateljima. Želim biti samo s onima koje volim, a koje krasi stvarna čovječnost, s onima koji me istinski vole onakvu kakva jesam i koji svojom pažnjom, dobrotom i nježnošću diraju moju dušu.
Nitko ne bi trebao biti sam i usamljen. Nitko ne bi trebao biti bez prijatelja. Prijateljice su i znanstveno dokazano, definitivno istinska sreća. I potreba. One su naša najfinija hrana u kojoj uživamo, najčišći zrak koji udišemo i najtoplije sunce što nas grije. One nam život čine sretnijim, zdravijim, kvalitetnijim, najsmijanijim i ispunjenijim. Nema ništa ljepše nego imati prave prijateljice u životu. One su naš lijek. I provjereno liječe.
