Otpor, nepovjerenje i neprijateljstvo prema svakom vidu autoriteta u tinejdžerskom uzrastu, pokazuje da su takve osobe imale negativna iskustva s roditeljima kao nositeljima autoriteta.
Ovakvo ponašanje ispoljava se u odnosu na nastavnike, a kasnije i na svakog drugog, ako se nalaze u podređenom položaju. Taj osjećaj otpora se prenosi potpuno nesvjesno, ističu stručnjaci.
Ako je tinejdžer bio razmažen i u centru pažnje obitelji, isti takav odnos očekuje i u razredu, a kasnije u kolektivu. Ako mu se ne ispune očekivanja, on reagira agresivno ili depresivno.
Roditelji griješe i ako svom djetetu planiraju život do najsitnijih detalja, uključujući igru i vrijeme odmora. Kod takve djece se na ovaj način guši stvaranje samostalnosti i odgovornosti, koje izostaju kasnije u tinejdžerskom i odraslom dobu. Tada već nastaje problem jer roditelji žele da njihovo poslušno dijete istovremeno bude snalažljivo, spontano I hrabro. Ovakva očekivanja su nemoguća misija, ističu stručnjaci.
Po njihovom mišljenju, autoritativni i zahtjevni roditelji su u stvari nervozni roditelji. Nametanje striktno određenog načina ponašanja predstavlja želju za izbjegavanjem problema, nerazumijevanjem okoline, sumnji i svakodnevnih dilema.
