Kontrola života, uništavanje privatnosti i dostupnost u svakom trenutku je jedan od većih problema s kojima se susrećemo razvojem tehnologije, a naročito mobitela.
Biti kontroliran i dostupan je nešto što nas sve izbezumljuje, ali i dalje svi mi svjesno otvaramo sve opcije na mobitelima, sve moguće načine komunikacija i ne razmišljamo previše... a onda nastaju problemi i nervoza zbog svega što nam sužava mogućnost da imamo privatnost i slobodu u svim segmentima života.
Svi sve znamo o svakom, a da s tom osobom nismo, niti trebamo komunicirati. Postavljamo Whats App, Viber, Messenger, Face Time, instaliramo Facebook, Twiter, Instagram… trošimo sate i sate tipkajući po toj čudesnoj stvarčici i sve to samo zato da bi znali u svakom trenutku gdje je tko, gdje je tko lociran, do kada je budan, jeli dostupan, sretan, tužan, još sve one fotografije na Instagramu i FB...
Ta sva napredna tehnološka dostignuća savršeno funkcioniraju, ali koliko su ona zapravo nama pogodna i koliko nas usrećuju i oštećuju, to su neka druga pitanja na koja mi često imamo poražavajuće odgovore. Kada su tehnologija i mobiteli u pitanju naravno da pravne službe i pravni organi imaju sve na dlanu te se njima lakše otkrivaju istine i laži, lokacije i identifikacije, rješavaju razni problemi i sumnjive radnje. Istina. Ali, dokazano je da mobiteli, kao i svi uređaji koji produciraju elektromagnetsko zračenje, oštećuju naše stanice i trajno ih deformiraju, izazivaju karcinome, glavobolje, depresije, kao i niz autoimunih bolesti jer sustavno uništavaju naš imuno sistem. Pogotovo za djecu do 12-te godine su potpuno kontraindicirani jer njihovo zračenje prodire direktno kroz tanke moždane opne dječjih glava i uzrokuje karcinom mozga što je nizom istraživanja i dokazano. Da ne govorim i o spavanju s upaljenim mobitelom pored glave, nošenju u džepu, razgovaranju satima i satima... I iako te činjenice svi znamo, više - manje svi ih ignoriramo.
Koliko je činjenica ZA, još više ih je PROTIV. Koliko je samo brakova zbog tog malenog aparatića uništeno, koliko veza, prijateljstva... Koliko se samo moralnih i karakternih spodoba trudi slati poruke baš onda kad zna da nije trenutak... Koliko je slika namjerno proslijeđeno na krive, ali i prave adrese… Smiješno ili žalosno, ali to je današnja stvarnost komunikacije - mobitel. Danas se ljudi gotovo ne odvajaju od tog čudotvornog izuma niti kada vrše nuždu, jer ih on, valjda, inspirira u mnogo čemu…Puno njih niti ne zna osnovni bon-ton komunikacije, što je još žalosnije. Često smo svjedoci raznih nekulturnih situacija, jedna od njih je kada zovemo prijatelje ili poslovne partnere jer ih trebamo ili želimo čuti, a oni se jave nakon 3 ili 5 dana ili se uopće ne jave pa tek nazovu kada njima treba neka usluga. E, to ja zovem težom nekulturom u ophođenju s ljudima. A još je jezivije kada nas netko uzastopno okrene deset puta, kao da smo slijepi ili maloumni!? Isto tako kasno-večernji pozivi ili pozivi u vrijeme vikenda ako ne pripadaš najužem dijelu familije, stvar su kulture, ali i respekta osobe koju zoveš. Biti pristojan i odmjeren u komunikaciji je pitanje kućnog odgoja što je, izgleda, danas vrlo teško pronaći na ovim prostorima…
Volim zapadni način razmišljanja da se vikendima mobiteli isključuju jer se ljudi posvećuju svojim najmilijima, porodici, prijateljima, no kod nas je to igračka koja tek počinje zvoniti u vrijeme vikenda jer onda se obavljaju najbolji, najveći i neodgodivi poslovi…
Sve to gledam u jednoj nevjerici i pitam se kuda nas sve to vodi jer bez mobitela danas se u poslovnom svijetu brze komunikacije jednostavno ne može, ali u privatnim sferama i onome najvažnijem - zdravlju svakog pojedinca, poglavito djece, on je samo stup spoticanja i nažalost, pošast vremena u kojem živimo…
