Nepresušna, zanimljiva i uvijek aktualna tema većine naših razgovora, komentara, sudova i razmišljanja je ljubav. Ljubav nas pokreće, ali i usporava, ona nam daje snagu da prebrodimo sve nedaće, ali isto tako nas rastužuje ako sve nije onako kako želimo i kako osjećamo… Nedavni razgovor s mojom najboljom prijateljicom naveo me da napišem ili barem pokušam napisati dijelove razgovora i promišljanja dvije samosvjesne žene, žene koje dobro znaju što u životu žele, a što ne.
Odabir partnera ili životnog pratitelja vrlo je diskutabilna tema i logično je kako svatko od nas ima drugačije prohtjeve, želje i snove kada su u pitanju osobe koje želimo vidjeti kraj sebe. Šaleći se u našem malom ženskom razgovoru, moja prijateljica i ja smo te životne pratitelje, podijelile u dvije kategorije.
Prva kategorija je pratitelj s "ULOGOM" i to naravno samo jednom jer vrlo se teško nalazi muškarac koji je sposoban u našem životu odigrati nekoliko uloga poput uloge roditelja, uloge prijatelja, ljubavnika ili recimo uloge poslovnog suradnika…. Za dvije uloge kod većine muškaraca uglavnom nema prostora i iako žalosno, najčešće ne postoji mogućnost da se to promjeni pa da se njihova uloga proširi na nešto vrjednije i trajnije.
Jedina uloga koju većina muškića dosljedno i besprijekorno odigrava i to dok u njima postoji i zadnji atom snage i energije je uloga pastuha. Kao djevojčica sam krivo mislila da ova uloga postoji samo u konjskom svijetu, no danas znam da sam nažalost bila u krivu.
Baš zbog tih uloga koje se kod muškaraca ne razviju u pravom smjeru i pucaju brakovi jer je sposobnost nekog daljnjeg napretka odnosa muškarca i žene vrlo mala i suženih mogućnosti…
Drugi tip partnera su PRAVI partneri koji nas mogu ili se barem trude, pratiti u više pravaca i oni su pravi muškarci na svim područjima. Stoje uz bok s nama, nemaju potrebu dokazivati se na pogrešnim mjestima, samosvjesni su i samopouzdani jer ih takvima čini njihova sposobnost i uspjeh u onome čime se bave. Takvi muškarci i jesu veliki i uspješni jer tome teže i logično je kako pored sebe imaju ili žele imati respektabilne životne partnerice. Njima nije problem nositi se s jakim, fakultetski obrazovanim, sposobnim ženama jer su i sami na tom nivou pa ih čini sretnima činjenica da pored sebe imaju ravnopravnog životnog sugovornika i partnera u svakom pogledu.
No, vezano uz ovu drugu kategoriju postoji jedan jedini problem, a to je da je takvih toliko malo, gotovo kao da su izumrli negdje usput u ovom evolucijskom razvoju čovječanstva.
Danas nažalost prevladavaju muškarci s ulogom no biti frajer, biti otac, roditelj u pravom smislu te riječi i još k tome čovjek od karaktera, muškarac koji voli, osjeća, muškarac koji je odan, a k tome samosvjestan i samopouzdan je zapravo nešto što mi očekujemo. No čini mi se kako su ta naša očekivanja zapravo nezrela i totalno nerealna…
S druge strane što muškarci očekuju od svojih životnih partnerica? U većini muških umova najveća vrlina kod žena je da imaju što manju mogućnost dara govora i promućurnosti u svakom pogledu jer otkriti njihove smjerove kretanja i namjere je nešto što se niti najmanje ne cijeni, dapače to je prvi stup spoticanja. Za takve muškarce to su kvalitete koje imaju samo spodobe koje nikako nisu poželjne da se nađu u njihovom domu. Kod većine frajera najbolje prolaze čuvarice kućnih ljubimaca, kućne spremačice koje čine dom besprijekorno čistim i još k tome ne postavljaju nikakva dodatna i suvišna pitanja te se razvesele kad god ih put slučajno nanese kući… Moja prijateljica i ja nikako nismo mogle zaključiti zašto je to upravo tako... (Hahahaha)
Moj zaključak je kako sami pogled na osobu koja je pokraj nas odaje rendgensku sliku nas samih… Naravno, uvijek u životu možemo pogriješiti, možemo biti mladi i ne uvidjeti i sagledati sve kao što možemo sagledati nakon godina iskustva, nakon godina života, izgradnje samosvijesti i stava te znanja što zaista želimo kao i onoga čega se grozimo. Činjenica je kako ljudi u svakom slučaju s vremenom odrastu, barem bi trebali, jer godine sa sobom nose i životni stav i iskustvo pa se greške koje smo radili kao mladi ne bi smjele tako lako ponavljati i događati. Svakako bi trebali biti oprezniji prilikom odabira kraj koga se želimo probuditi…
Ja sam mišljenja kako je bolje biti sam nego biti dio nečega što je nekvalitetno ili površno. Tu je naravno uvijek i opcija emocionalnog ne vezanja i odabir da s osobom s kojom ste u nekom odnosu ne živite zajedno pogotovo ako su vam oboma sklonosti takve da želite slobodu u svakom pogledu. Te opcije cijenim puno više od brojnih lažnih moralnih i karakternih ljudi koji svoje uloge u "sretnim brakovima i vezama" glume bolje od svih Oskarovaca u nama dalekom Hollywoodu…
Zbog svega toga prilikom odabira partnera trebamo biti pažljivi koliko god je to moguće jer često nas srce odvede na put koji kasnije teško ispravljamo ili pak njegove posljedice doživotno osjećamo..
