Pozitivni komentari koje sam dobila za moju prvu kolumnu bili su sjajan poticaj da nastavim pisati. Nekoliko kritika koje sam dobila bile su upućene mojoj direktnosti i grubosti, tj. spominjanju riječi poput ODJEBI. „Ti si ipak dama, ne možeš se tako izražavati, stavi točkice…“
Ispričavam se svima unatrag i unaprijed za svaki ODJEBI. Ako nije dovoljno damski, molim vas nemojte čitati. Jer to sam ja. Ne mogu reći kako s 5 banki kažem ODJEBI kao "Dobar dan" i u istoj rečenici staviti točkice jer sama sebi skačem u usta. Sorry.
Svi koji me poznaju ne čude se mojem ODJEBI jer znaju da nikad nisam bila previše taktična u komunikaciji, štoviše, znaju da sam realna, direktna i kažem točno ono što mislim. Ono što nikad nisam bila, nisam bila FAKE. Ni u vrtiću ni u osnovnoj, srednjoj, na faxu, nikad.
Nisam ni danas. I svoje kćeri učim da budu isto takve - iskrene, prema sebi i drugima. Tko im je po volji, ok, tko nije i ne treba im biti. I dalje mislim da je ISKRENOST osnova na kojoj se gradi ŽIVOT.
Vezano uz to, prije neki dan pita me jedna poznanica: „Zašto ti mene uvijek jedva pozdraviš?“ Priznajem, iznenadila me, nisam znala što bi joj točno odgovorila jer nije bilo ni vrijeme ni mjesto, a iskreno ne shvaćam zašto bi ona uopće željela da je FAKE ljubim i grlim svaki put kad je vidim i da se oba dvije pravimo da se volimo kad se ne volimo. Nemam apsolutno ništa protiv nje, ali nemam ni potrebu glumiti veselje kad je vidim. Ne kužim lažna druženja na silu. Nisam za to. Ne mogu. Kad čujem ono „Dragaaaaaaa“ slabo mi je. Nažalost, s godinama shvatiš da je više-manje sve lažno i da su svi lažni - lažne veze, lažni brakovi, lažna prijateljstva, lažni osmjesi, lažni komplimenti…
Upravo je ta lažnost razlog zašto se skoro ni s kim ne družim intenzivno. Gdje god i kad god zagrebem malo dublje, smrdi. Grozno mi je to. Zato sam i razvila svoj obrambeni mehanizam i ne grebem ispod površine - samo odozgo, površno. I uživam u toj svojoj površnosti, prema svima i prema svemu.
Jednostavno, ne želim da me se svakodnevno opterećuje negativnom energijom, tračevima, analizama i zakulisnim igrama. Činjenica je da takvih SRANJA ima previše… A ja tako čuvam svoju prirodnu ravnotežu i energiju. Ne želim da mi takve negativne priče zakrčuju mozak i sprečavaju slobodno strujanje ljubavi, pozitive i sreće koju osjećam. Želim se samo baviti onime što volim i biti okružena ljudima koje volim i koji me vole. Želim se dobro osjećati.
Ali iako sam namjerno površna, opet na kraju saznam SVE jer svaki dan ipak ispliva ponešto... Istinu nikad ne možeš sakriti. Tko, što, koga, kad i zašto. Sve TAJNO, ustvari JAVNO, a NIŠTA se kao ne zna.
Užas. Svi se vole, a u stvari nitko se ne voli i svi tračaju jedni druge. Prijateljstva su postala isključivo iz interesa, hijerarhijski podijeljena na slojeve, na klase, kao nekad – plemstvo i puč. „Svetice“ ogovaraju „kurve“. Lova ide na lovu. Omjer love mora biti podjednak. Osim love, na cijeni su i status, moć i slava. Sve „prave“ vrijednosti. Dovoljno je vidjeti strukturu gostiju na nečijem slavlju i odmah znaš sve o njemu. Ima li cijeli život iste prijatelje ili se druži uvijek s novima, iz interesa, iz iste kaste (čitaj: elite). Možda sam i staromodna, ali mrzim preskakanja prijateljstva. Iz bilo kojeg razloga. Nemam opravdanja za takvo moderno FAKE ponašanje. Još jučer se nismo poznale, danas smo si najbolje životne prijateljice. Ma daj me nemoj… Nisam ja za to. Moji prijatelji cijeli su život isti. Teško dozvolim nekom novom ulazak u moj život i uski krug ljudi s kojima se družim. Taj netko stvarno mora biti poseban… Jednostavno volim odnos na VI i volim distancu. Bolje distanca nego LAŽ.
Ljudima je lakše biti LAŽAN. Istina je očito prebolna i nitko je pretjerano ne voli.
Slično je i s brakovima, većina ih je FAKE.
Dobro je poznato da onaj koji vara – vara ustvari sebe. Laže sebi. Laže sebe. Da je jadan. Ali to je njegov problem.
Ne treba ispravljati ničije krive Drine i ulaziti u tuđu intimu. Svako je kovač svoje sreće i mora se za nju boriti i izboriti sam. Ne osuđuj, ne krivi, ne miješaj se, živi svoj život i pusti druge da žive. Ali ako šutiš, jesi li pravi prijatelj?
Život nije lak, veze nisu jednostavne, odnosi su komplicirani. Ljudi se sastaju, rastaju, varaju, povređuju, prave budale jedni od drugih... Prijateljstva se kontinuirano izdaju i prodaju, a brakovi su postali poput cirkusa. Na van med i mlijeko, unutra TRULEŽ. Zašto onda ipak ostaju zajedno? Zašto se muče, lažu, zašto sve probleme guraju pod tepih? „Izvana gladac, iznutra jadac.“
Ima li ljubavi? Tajac.
A seks? Seks bolje da se ne spominje. Nikada. Nikako. Nikome. „Seks nije problem, seksa nema“. Odvojene sobe su postale svakodnevnica, rekla bih, sve učestalija.
FAKE, FAKE, FAKE. Sve je postalo FAKE. I prijateljstva i brakovi. Do te mjere da više ne znaš koju ulogu glumiš, a tko si stvarno. Zašto je tako teško biti jednostavan, običan, normalan? Zašto je tako teško govoriti što i misliti, govoriti što i osjećati. Istinski ljubiti, voljeti, poštovati, veseliti se – zašto je tako teško biti SRETAN? Zar nije dovoljno ostalih životnih problema koji nas bombardiraju svakodnevno sa svih strana? Zašto imamo potrebu biti lažni? Zar svi ne čeznemo za ljubavlju? Gdje je ta granica glume, onoga što bismo htjeli biti i onoga što u stvari jesmo? Zar nije svakome jedini cilj u životu biti SRETAN?
Pokušavam shvatiti što ljude u takvim brakovima drži zajedno. OKVIR od slike za kakvu se predstavljaju? Djeca? Navika? Interes? Okolnosti? Što god to bilo, mislim da je ipak u životu najvažnije biti iskren prema sebi. Imati SEBE i svoje unutarnje zadovoljstvo je najdragocjenije, ali vjerojatno i najteže.
Imperativ je biti ISKREN prema sebi, a onda samim tim i prema drugima. Ako nemaš sebe, nemaš ni druge. Ako nisi zadovoljan sobom, niti drugi ne mogu biti zadovoljni tobom. Ako ne voliš sebe, ne možeš voljeti ni druge, a takvog ni drugi ne vole.
Ljudi se boje ISTINE.
BOJE SE biti ono što jesu i biti svoji. Priznati si osjećaje, želje, htijenja. Jednostavno, boje se BITI SRETNI. Jer dok god glumiš, nisi sretan, pretvarao se ti ili ne.
Sreća kao da je postala PRIVILEGIJA. LUKSUZ za IZABRANE. Odabir za PAMETNE.
Rijetki su sretni. Rijetki su iskreno SRETNI. Rijetki se iskreno VOLE.
Zašto? Zar ne znaju da je SREĆA ustvari BESPLATNA i samo čeka da je uzmemo.
Život je prekratak da bismo u srcu skrivali ISTINU i živjeli LAŽ. Izaberimo ISTINU i budimo SRETNI!
