Svakodnevno se sve mi žene susrećemo s nizom muškaraca, poslovnih partnera, poznanika, prijatelja... Naskakivača, onih koji pokušavaju, onih koji se trude ostaviti dojam, no i onih koji se gotovo prostituiraju ne bi li od žene izvukli ne samo ulaz u njen krevet, nego i kavu, ručak, a ako se može još nešto... pa tada sreći nema kraja.
Znam da se ova kolumna neće svidjeti nekolicini muškaraca, no imala sam potrebu pisati o ovoj temi da možda ipak malo bolje razjasnim neke stvari... Jer se nažalost sve više susrećemo s muškim slabićima...
Dugi niz godina gledala sam doslovno jadna ženska stvorenja koja rade apsolutno sve ne bi li došle do željenog cilja... Uvijek sam mislila koliko su zapravo te djevojke ili žene očajne kada se toliko nisko spuštaju za jedne cipele, torbu ili nešto slično. Prije me je to beskrajno ljutilo te sam kategorično odbijala stajati u društvu s takvim osobama, no danas na to gledam sa sažaljenjem. Sirote, svjesne koliko su mentalno jadne priliježu s punim novčanikom i ne vide kako ovi s njima doslovno samo brišu pod.
Od navedene kategorije postoji još jedna drastičnija, gora, a to je muška, ako se uopće ta vrsta može ubrojiti u muški rod. Nije stvar novaca nego karaktera. Muškarci se manje više svi redom bahate svojom muškošću, no na totalno krivi način. Nabildani mišići, trofeji iz kreveta, sve je to njihov sinonim za frajera, no kada zaista treba pokazati što doliči jednom muškarcu, a to je npr. otvoriti vrata jednoj ženi, počastiti je kavom, kolačima, da čak niti ručak tu ne ubrajam, no tu se često dešavaju situacije kada njihova ruka jednostavno ne seže do tog djela gdje se nalazi novčanik. Rukica je samo programirana do otvarača na hlačama...
Čast svim onim rijetkim kavalirima i džentlmenima s pravim odgojem i manirima.
Ima li što gore od toga da žena ispred muškarca vadi novčanik i plača? Ima li što gore od dijeljenja računa u dućanu, u hotelu ili plaćanje cestarine?
Nije stvar novaca, aviona i kamiona, stvar je manira. Pravih muškaraca i džentlmena gotovo da i nema.
Ne radi se tu o nekim velikim basnosnovnim iznosima koji su potrebni za jednu kavu, jedan kolač, ali muškarac voljenoj ženi mora biti oslonac, ne samo time što ima visilo među nogama, nego stavom, respektom prema nježnijem spolu, svime što zaista čini muškarca muškarcem. Možda je to tradicionalan odgoj, ali ja sam alergična na nepoštivanje žene kao takve, na nerespekt prema damama.
Istina je također da je i dama sve manje, to odgovorno tvrdim ispred ženskog roda. Kada izgubimo respekt prema sebi samima, kako da ga imaju drugi?
Zato žene moje drage, djevojke - budite dame! Ne dopustite da vas itko gazi, da se poigrava s vama. Imajte svoje obrazovanje, svoje poslove, svoje karijere i svoj novac te budite odgovorne prema sebi i svojem životu jer jedino same možete stvoriti taj potreban respekt.
Muškarcima dopustite da vas nose kao princeze, ali to morate svojim ponašanjem i zaslužiti. Osobno, ne podnosim podcjenjivanje u bilo kojem smislu. A vi muškarci budite džentlmeni na svakom koraku jer prave žene to vole i trebaju. Pokažite ženi koju želite i volite da je cijenite, da ste joj oslonac na svakom koraku, a ne slabić koji se boji svoje sjene i čeka kao miš da pobjegne i sakrije se u rupicu… Takvi ne trebaju nikome, pogotovo ne snažnim ženama.
I onda se čudite kada žena pobjegne glavom bez obzira. Ne radi novaca, nego zato što joj niste dali oslonac. Ne misim međunožni, nego oslonac pravog muškarca, jer nema ljepšeg osjećaja nego kada se žena osjeća kao žena, zaštićena, pažena i mažena. Takva vam nikada neće izmaknuti iz kontrole, vjerujte.
