„E, ideš na Amnesiju?“ pitanje je koje sve češće čujemo kada se priča o vikend izlascima. Ovaj party program je već u svoja dva održavanja postao tulum koji se ne propušta. Amnesia party održava se samo jednom mjesečno, ali redovito ugosti preko 600 ljudi što je za jedan provod u gradu (osim na narodnoj glazbi koja, nažalost, kod nas ruši rekorde) i više nego prosječno. Iznenadili biste se, ali iza ovog programa ne stoje stručnjaci, vlasnici klubova ili poznati promotori, već samo jedan mali, mladi i produktivni tim koji je bio „žedan“ dobre zabave; Amnesiju organiziraju studenti iz Zagreba, a to su: Marko Matulić, Marko Cvijetić, Stipe Orešković, Vibor Hulenić i Goran Prokop.
Iznenađeni nevjerojatnim uspjehom jednog party programa baziranog na miksu mainstream glazbe i elektronike, ali i povodom održavanja 8. partyja, ujedno i posljednjeg partyja sezone, sjeli smo s dečkima iz Amnesije (iako nam je jedan član nedostajao) u Pepermintu i popričali i tome kako je sve krenulo.
Dečki su nevjerojatno opušteni i zabavni, s njima je ugodno razgovarati, i stvarno su prosječni zagrebački studenti, no kroz način na koji pričaju o Amnesiji jasno je da je to više od projekta. Amnesia je zaista mala obitelj koju spajaju mnogobrojna poznanstva, želja za plesom i zabavom te dobra urbana glazba.
Kako je došlo do Amnesije i objasnite nam kako je osmišljen program?
Stipe: Prije ljeta smo Marko i ja sjedili na kavi, bila je jedna baš opuštena atmosfera i razmišljali smo o tome kako bi bilo super napraviti event koji će sadržavati najbolje elemente prosječnog tuluma po gradu, a čija bi target skupina bili naši prijatelji i ljudi godinu do dvije stariji i mlađi od nas.
Marko: Zamislili smo da nam svaki party ima drugačiju temu koja bi bila detaljno popraćena od glazbe do rekvizita, i to je jedna od glavnih crta partyja.
Marko C.: Moramo napomenuti da smo u početku zamislili nešto sasvim drugačije, između ostaloga htjeli smo progurati jedan novi tip glazbe, primjerice trap, komercijalnu elektroniku i slično, no na kraju je party ispao nešto sasvim drugačije. Takav program kod nas još, nažalost, ne prolazi jer ljudi nisu dovoljno glazbeno educirani niti žele istraživati glazbu već slušaju samo ono što je servirano putem medija. No nemojte nas krivo shvatiti – ne žalimo se!
Vibor: Kasnije smo se pridružili ja i Goran čime smo htjeli biti podrška, ali i proširiti projekt na način da uvodimo još dva nova velika društva u priču. Naime, svi studiramo na različitim fakultetima, ekonomija, pravo, dizajn, Vern i Kineziološki fakultet, tako da je svatko doveo svoje društvo i istomišljenike u priču o Amnesiji i zato se priča proširila brže. No ništa ne bi bilo kako je da intenzivno svatko od nas nije unio veliku količinu rada u promoviranje partyja.
Stipe: Važno je naglasiti da smo se fokusirali na detalje. Jako puno smo se konzultirali s DJ-jevima i oko žanrova glazbe, Marko se jako trudio stvorit vizualni identitet koji će imat svoju esenciju ali će istovremeno moći mijenjat karakteristike iz eventa u event.
Što vaš pristup promociji partyja razlikuje od ostalih?
Vibor: Htjeli smo izbječ tipičan problem svih klubova, a to su stalni pozivi preko Facebooka i konstantno iskakanje notifikacija, već smo htjeli da naš znak, to stilizirano A, postane prepoznatljiv simbol za naš program u mjeri da ga sam simbol zaintirigira da dalje istraži sam.
Stipe: Nismo htjeli bit nametljivi, nismo htjeli biti tipični promotori, već smo htjeli da ljudi nakon prva dva tuluma nas prepoznaju i dođu nama. Nismo plaćali nikakve oglase, već smo proširili priču među prijateljima, a kasnije prepustili našim gostima da nam budu promotori tj. šire dobar glas o tome kako su se super zabavili dalje.
Imate super razrađen marketinški plan, no još uvijek nemate fiksan klub. Prvotno ste bili u VIP-u, a sada ste u Pepermintu. Još uvijek se niste našli u jednom klubu ili?
Marko C.: Na početku je sam izbor kluba bilo nešto što je označilo Amnesiju u startu, jer nama nitko nije došao s ponudom za neki klub, već smo sami krenuli aktivno u potragu. Napamet nam je pao VIP radi veličine i lokacije što je nakraju ispalo super jer smo ga sasvim oživjeli i dali mu dodatnu promociju; Prije Amnesije je praktički bio mrtav, a ljudi su ga rijetko miješali i s VIP cafeom na Cvjetnom trgu.
Vibor: Svidjela nam se sama infrastruktura toga kluba jer je ogroman, ima dva dobra velika šanka i DJ pult i tu su naše teme mogle zaživjeti. Međutim, suradnja s VIP-om je generalno završena radi neuglađenih odnosa. Nakon toga su nam klubovi izašli u susret i ponudili organiziranje zabave kod njih, ali kako u Pepermint i sami izlazimo, a sviđa nam se i uređenje, odlučili smo tu napraviti predzadnji tulum i odaziv je bio zaista dobar.
Stipe: Naš najveći „slatki“ problem je što smo ograničeni kapacitetom. U Zagrebu nema puno klubova koji zadovoljavaju naše kvote gostiju. Naime, prosječan je klub pun već s 300 ljudi, a mi redovno imamo oko 600-700 gostiju. Ne želimo se pretvoriti u nešto što je in pa je samim time i prebukirano i nije dostupno svima jer se onda stvaraju negativne emocije, već želimo da je Amnesia event na kojega su svi dobrodošli, nema stereotipa, svi su jednaki, puštaju se široki aspekti glazbe i mjesto je gdje uvijek možete doći popiti piće i zabaviti se. Najbitnije što želimo je da se ljudi zbilja dođu isplesat i da kada dođu u 6 ujutro doma mogu reći „baš bio izlazak i pol“.
Marko C.: Amnesia je pozitivno mjesto gdje su spojena velika društva, nema povlaštenih, većina ljudi se poznaje i atmosfera je nekako obiteljska. To je baš zato što dolazimo iz pet društva, velika je cirkulacija ljudi i poznanika, i onda se često dogodi da na Amnesiji sretnete nekoga koga niste vidjeli već nekoliko godina.
Bio nam je nelogičan potez ići iz većeg kluba u manji kad ste najpopularniji. Kako ljudi reagiraju napromjenu prostora?
Vibor: Mišljenja su podijeljena. Ljudi uvijek imaju kritiku ili pohvalu, bilo radi kapaciteta, vrućine, garderobe, brzine donošenja pića, opće kvalitete usluge, ali da idemo zadovoljiti baš sve, ne bi došli nigdje. Mi smo prema svima jednaki, što pokazuje najbolje prodaja karata. Nemamo popis niti svoje prijatelje uvodimo u klub besplatno već i oni plaćaju. Brinemo se oko svojih gostiju u toj mjeri da smo ponekad i organizatori, konobari, fotografi, redari... Smatramo da je Pepermint jedan od najpopularnijih klubova za mlade danas i usluga je izvrsna, što nam je vrlo bitno.
Marko C.: Ljudi uvijek imaju kritiku i drago nam je uvijek poslušati savjete, posebice od ljudi koje znamo kada kritike shvaćamo i osobnije. No činjenica je da i kad smo uložili maksimalan trud i sve je teklo kao po špagi, uvijek je bilo nekakve zamjerke.
Marko: Pepermint nam je fantastičan jer je vrlo organiziran. Mi volimo pomoći sve raditi na partyju, ali kada se dogodi da preuzmemo ulogu usluge, to onda gubi smisao. Taj problem smo imali u VIP-u, kao i problem s ventilacijom na kojega se žalio velik broj ljudi.
Stipe: Nadodao bi da smo jako zadovoljni time što smo ostvarili, a da pritom nitko od nas nema nikakvog iskustva u poslu promotora. Primjerice, jako smo sretni što nam je party za Badnjak bio vrlo posjećen i imao je pravu obiteljsku vibru, ipak je to jedan od najbitnijih kršćanskih blagdana, i laska da ljudi dolaze baš kod nas. Između ostaloga, na Amnesiji nikad nije bilo nikakvih problema, poput tučnjavi ili sličnog. Napredak vidimo i na Facebook fan pageu gdje imamo konstantan priljev novih ljudi. Također, Amnesia je povezala puno različitih ljudi i kolektivno su se proširila poznanstva.
Kako birate temu partyja?
Vibor: Teme biramo na temelju aktualnosti, bilo da se radi o svjetskom pokretu tipa Movembera, blagdanu poput Badnjaka ili pak nečega u pop kulturi, recimo Vuk s Wall Streeta. U svaki tulum uložimo svoja sredstva, nabavimo rekvizite i pokušavamo izvesti temu što detaljnije. Uvijek najavimo da želimo da nas ljudi prate u temi, a dosad se to pokazalo vrlo uspješnim. Za Movember je cijeli klub imao brkove, a za Vuka s Wall Streeta su bili poslovnjaci. Tada smo dijelili uz svog sponzora za party, Ghetaldusa, naočale najboljoj maski. Apetiti su nam sve veći sa svakim tulumom, no zasad si ne možemo priuštiti baš sve, jer ponavljamo, mi smo studenti i sve uređujemo iz vlastita džepa.
Stipe: Velik je problem u Hrvatskoj što popularna kultura izvana ne može zaživjeti kod nas. Primjerice toga partyji su popularni u Americi no ne poznajem niti jednu osobu koja bi odjenula togu za party, štoviše već se javlja problem ako se nešto baš mora nadodati na outfit. Drugi problem je što ne želimo imati prosječnu izvedbu partyja, već želimo da nam svaka tema baš bude fora. Za Vuka s Wall Streeta smo isprintali hrpu novčanica i organizirali nastup plesačica na šipki karakterističan za yuppie klasu Manhattana. Cijeli klub se s novčanicama zezao cijelu večer, a upravo to je ono što želimo na svakom partyju.
Znači ne zarađujete baš putem Amnesije?
Stipe: Jedini razlog započinjanja Amnesije je bilo oživljavanje scene jer smo se našli u situaciji gdje nemamo gdje više izaći. Ljudi misle da zato što je velik promet u klubu, da mi puno zarađujemo, no ti novci ostaju klubu, jer vođenje cijele infrastrukture kluba itekako košta. Zadovoljni smo što na kraju jer radimo što volimo, i svaka time zarađena kuna je samo bonus. Ali ni taj bonus ne odudara od studentskih minimalaca.
Vibor: Nisu nam financije prvobitne, na kraju krajeva, ovo je program koji ide samo jednom mjesečno i tu nije nekakva osigurana zarada. Od toga se ne može živjeti, to nam je samo hobi. Velika je zabluda da se tu okreću velike cifre jer treći zanemaruju mnoge faktore, silno osoblje, zakonska davanja, troškove uređenja, a i ono najvažnije, silne sate osmišljavanja koncepata, rada na tehničkim stvarima i kanalima oglašavanja. Nas ne pokreću novci, već jedno neprocjenjivo iskustvo druženja i dobre zabave.
Što je prednost Amnesije?
Marko: Cijela srž Amnesije je u tome da se svi družimo, zezamo i zabavljamo, nema podijele na VIP i ne-VIP, a ni među nama nema podijele po nekakvoj hijerarhiji. Bitna je samo dobra zabava i pozitiva.
Stipe: Jako nam je velik poticaj kad primjerice ljudi odgađaju svoje rođendane da ga mogu slaviti na Amnesijii kad se odvoje od obitelji da bi blagdane slavili s nama, to nas tjera da dajemo više od sebe i radimo još bolje tulume. Naravno, postoji dio ljudi koji izlazi iz cijele priče, ali priljev gosti je konstantan, tako da smo uvijek u plusu.
Marko C.: Zato radimo i video spotove s partyja i fotografiramo na partyjima, da se gosti ali i sami prisjetimo toga kako je bilo prije 2. ili 5. mjeseci na Amnesiji.
Koji je po vama problem clubbinga u Hrvatskoj?
Stipe: Život je jako pao uz ekonomsku krizu. Nijedan klub u gradu, kao prije pet godina, više nije konstantno pun, ne toči se toliko alkohol niti se toliko troši. Mi Amnesiju gledamo kao uspjeh jer smo baš u tim vremenima uspjeli privući ljude, dupkom napuniti klub i biti u konstantnom rastu. Ali teško je u branši koja je dinamična i visoko konkurentna, u kojoj kvaliteta noćnog života često postaje žrtva popularnog mijenja, a ono je nažalost priklonjeno folk smjeru.
Marko C.: Ako su dva jača eventa isti tjedan, ljudi će uvijek birati jedan od ta dva jer nemaju novaca za ići na oba, a prije se izlazilo i triput tjedno. Problem je u prihodima.
Vibor: Kod nas su najzastupljeniji narodnjaci, možda da je manji broj takvih klubova, veći bi bio odaziv na urbanijim eventima.
Večeras je zadnji Amnesia party. Što ste sve pripremili za zatvaranje sezone?
Stipe: Cilj nam je napraviti zadnji party za sve ljude koji su nas podržavali tijekom ove sezone, da dođu zadnji put prije ljeta i da dobrom zabavom jednu lijepu sezonu.
Vibor: To smo željeli pokazati i flyerom za zadnji party. Marko se potrudio da ga stvori od fotografija sa svih dosadašnjih tuluma i time naglasio što, ili bolje rečeno tko, je tema zadnjeg partyja. To su vjerni gosti koji su zaslužni za atmosferu na Amnesiji koja ju je stavila na mapu zagrebačkog clubbinga.
Koji su planovi za budućnost?
Vibor: Sljedeće sezone smo najvjerojatnije u Pepermintu, a za sljedeće ljeto planiramo i biti negdje na moru. Imali smo prilike već ovo ljeto, ali nažalost nismo imali dovoljno vremena za realizaciju.
Marko: Velika nam je želja organizirati i mali open air festivala u trajanju od dan-dva, a uskoro bi mogli početi raditi partyje i po drugim gradovima u Hrvatskoj.
Stipe: Imamo puno planova u području dovođenja novih DJ-a, a dovest ćemo i neke strance. Uz njih, naravno, organizirati i popratni show kroz instrumentalnu pratnju.
I, naravno, tko je smislio ime Amnesia i zašto?
Dečki: Marko je smislio ime!
Stipe: Amnesia zvuči jako jednostavno, ali je fora. Htjeli smo ime koje nije tipično, ali da se brzo širi. Poput Take Me Out programa koji je bio odličan u Purgeraju.
Marko C.: Htjeli smo da nas ljudi zovu po imenu, a ne da nas znaju kao onaj party koji se održava u VIP-u ili Pepermintu. Mislili smo prvo uzeti neko lokalno ime, ali smo se odlučili za ono koje funkcionira i za logo i između ostaloga na engleskom. Na kraju krajeva, pogađate zašto je Amnesia baš Amnesia!
Za kraj, pozivamo sve večeras u klub Pepermint na zadnji Amnesia party, s početkom u 22 sati, da zaokružimo sezonu uspješnih partyja. Ulaz se naplaćuje 20 kuna. Dečkima želimo dobar odmor tijekom ljeta i još uspješniju drugu sezonu, a vjerujemo da će se to i ostvariti.
