Od 3. - 5. kolovoza imali smo priliku sudjelovati na prvom SuperUho festivalu. Na prvi pogled činilo se kako je festival puka zamjena za obožavani Terraneo koji je ove godine preskočio održavanje, iz činjenice da to odgovara podjednako gradu koliko i samim organizatorima. Našu glupu tezu ubrzo je promijenio ne samo line up izvođača već i vibra, ambijent i sami posjetitelji; SuperUho je pravi rock festival i nešto je što naša scena dosad nije imala.
Kako nismo bili doslovno prisutni na svim koncertima održanima u tri večeri (iako ste doslovno svaki koncert mogli vidjeti radi izvrsno napravljena rasporeda), izdvojit ćemo svoje favorite. To su, bez razmišljanja Black Lipsi, Chelsea Wolfe i Punčke.
Prvi dan festivala već smo mogli vidjeti u kojem pravcu SuperUho ide. Na derutnom, ali istovremeno vrlo privlačnom ambijentu i na zaista maloj površini, SuperUho je sasvim zaživjelo. Činjenica da vam je sve blizu i da sa svih strana festivala možete uživati u glazbi je vrlo privlačna jer niste prisiljeni stajati ispred samog stagea da biste mogli slušati željenog izvođača. Ponuda hrane je bila raznovrsna, kao i ponuda pića (nudili su čak i kavu!), a apsolutni favorit bili su kreveti s baldahinima na kojima se rijetko kad našlo mjesto viška. Prvi na repertoaru bili su nam Black Lipsi, provokativan američki rock bend poznat po svojim energičnim i buntovnim nastupima. Ništa buntovno osim malo pljuvačke Colea Alexandera nije označilo šibenski koncert, no zato je set lista bila izvrsna. Uživali smo u plesnom i energičnom koncertu koji nam je pokazao da live zvuče jednako dobro koliko i na albumima, te moramo priznati da su nas apsolutno osvojili.
Dnevne aktivnosti festivala mogli ste pratiti na plaži Banj koja se nalazila točno ispod festivalske lokacije. Prva šibenska plaža izvrsno je poslužila kao ambijent za školu surfanja i after beach partyje u jednom laganom i opuštenom tonu. Druga večer festivala je bila glazbeno poprilično mlaka naspram prve i treće večeri, no posjećenost je bila i neočekivano velika s obzirom na to da se iste večeri u obližnjim Vodicama održavala njihova poznata fešta.
Zadnje večeri pikirali smo koncerte Chelsea Wolfe i domaćih Punčki. Chelsea je prva zauzela stage i stvorila apsolutno opijajuću atmosferu svojim božanstvenim glasom i melankoličnom glazbom sa žestokim rock prizvukom. Ova američka glazbenica poznata je i po svom efektnom stilu koji koketira s gotikom, a upravo je to stavka koja daje dodatan „kick“ njenim live nastupima. Cijela atmosfera djeluje na vas poput neke droge kojoj se jednostavno prepustite i uživate. Publika je bila u transu, zaista genijalan nastup. Punčke su nastupale odmah poslije Chelsea i nabrijale atmosferu svojim nevjerojatno energičnim pjesmama. Kada se radi o svirkama, Punčke rasturaju na instrumentima toliko da ostavljaju publiku frapiranom; Nevjerojatno je koliko vješto ove mlade djevojke barataju sviranjem instrumenata, istovremenim pjevanjem i konstantnim zabavljanjem i dizanjem publike. Izgleda da upravo publika dobro prepoznaje i podržava njihovu kvalitetu jer ovaj relativno mladi bend imao je zbilja veliku publiku koja je reagirala i praktički divljala uz taktove njihovih pjesama. Nakon što smo ih prvi put vidjeli live, možemo samo zaključiti koliko je žalosno da je domaća glazbena scena fokusirana isključivo na pop folk izvedbe domaćih super-zvijezdi, a djevojkama želimo puno sreće u tom glazbenom čušpajzu.
Sveukupno možemo zaključiti nekolicinu stvari: Kao prvo SuperUho je unikatan festival na području Lijepe naše koji promiče nešto drugačiju glazbu koja očigledno ima svoj velik broj obožavatelja, pod drugo ako ste došli samo jer Terranea nije bilo mogli ste se razočarati jer glazbena „ponuda“ nije toliko široka no izbor glazbenika je vrlo kvalitetan, a treće, sigurni smo da će sljedeće godine ostvariti duplo veći broj posjetitelja jer će se dobrim glasom samo širiti masa zainteresiranih za ovaj, nešto intimniji tip zabave. Kaže se da se prvi mačići bacaju u vodu, no ne bismo bili toliko ekstremni sa SuperUhom, njihov mačić je ispao vrlo cool.
