Koji je Hrvat dobitnik 4 Grammyja?

Koji je Hrvat dobitnik 4 Grammyja? – da je to nagradno pitanje na kvizu, nismo sigurni koliko bi natjecatelja točno odgovorilo. Na žalost, puno više bi znali odgovore iz žutog tiska i o ljudima „bez pokrića“, što definitivno skromni Daniel nije.

Daniel Vuletić, rođeni Zagrepčanin, koji je prije 25 godina otišao živjeti u Milano, danas je jedan od najvećih i najuspješnijih skladatelja i tekstopisca današnjice čije su stihove opjevali Laura Pausini, Eros Ramazzoti, Adriano Celentano, Mina, Luciano Pavarotti, Nek, Gianni Morandi, James Blunt i mnogi drugi... Daniel osravlja dojam smirene, skromne, mudre i produhovljene osobe i drago nam je što na glazbenoj sceni postoji takva osoba, pogotovo zato što potječe iz Hrvatske.

• Daniel, vjerujem da je danas lako govoriti o uspjesima, ali vjerojatno nije bilo lako doći do ovoga sto imaš danas. Kako si se snalazio kad si došao u Italiju, kako je išao taj put i čemu/kome najviše duguješ za ovaj uspjeh?

Pa znate, kad postoji neki cilj u životu i kada ga se krene osvajati, zadnja stvar na koju mislite je kako bi se snalazio negdje, sve to pada u drugi plan, a jedina stvar na koju se misli je taj san. Put je bio dosta težak, ali to se ni ne primijeti tad, nego kasnije kad sve to prođe, kad se gleda unazad.

Ja sam došao u Milano kako bi potražio Erosovog producenta koji se zove Celso Valli  jer sam bio zaljubljen u zvuk Erosovih pjesama. Prvih par godina, dok sam ga tražio, svirao sam po svakakvim lokalima i polako učio jezik. Poslije 2-3 godine napokon sam našao i došao do Celsa i dao sam mu da posluša jednu moju kazetu. Nakon petnaestogodišnjeg sanjanja da radim s njim, on ja na prvom sastanku odlučio da želi biti moj producent, ali da moram čekati par godina jer je on tada bio jako zauzet. I tako sam ga ja čekao. Prošle su i te 2-3 godine i jednu večer mi je zazvonio telefon. Na telefonu je bio on i pitao me bi li mogao sutradan ujutro doći u njegov studio u Bolognu. Odmah smo snimili jedan demo, koji se srećom odmah svidio Sony diskografskoj kući te smo u sljedećih nekoliko mjeseci snimili tu ploču, negdje između Bologne i Los Angelesa. Nakon toga, Sony me poslao na jedan koncert u Rimini, gdje smo nastupili nas dva debitanta. Meni prvi nastup i njemu prvi. On se zove Tiziano Ferro. Sjećam se da sam pjevao na tom koncertu pred ogromnom publikom i nisam se baš super osjećao. Sutradan sam nazvao Celsa i rekao mu da je sam sanjao svih ovih godina da ću snimiti ploču upravo s njim, ali da ja u stvari ne želim pjevati. Sva sreća da me tih dana vidjela i čula Laura Pausini na MTV-u i da sam je i slučajno upoznao. Pitala me bi li mogao njoj napisati pjesme, što mi je naravno, bila velika želja. Prvu pjesmu koju sam napisao za nju bila je "E ritorno da te" i ta ploča se je prodala u skoro 5 milijuna primjeraka. Snimili smo odmah i drugu ploču "Resta in ascolto" koja je Lauri donijela 2 Grammyja. Mi se praktički od onda ne razdvajamo.

• Koja je ključna riječ kojom možeš opisati sebe u poslu?

Nikad zadovoljan. Uvijek bih negdje nešto poboljšavao...

• A privatno?

Nikad zadovoljan. I uvijek bih negdje nešto poboljšavao :-)

• Od kuda inspiracija za takve tekstove, kompozicije?

To se ne zna jer u tom trenutku kad se počne misliti na nešto, to je to. Gotovo je. To mora biti autentično.

• Koji ti je do sada najdraži trenutak u tvojoj karijeri?

Često putujem s Laurom na turnejama po svijetu i često zaboravim kako je bilo lijepo prvi put kad sam čuo punu dvoranu koja zna moje pjesme napamet. Sad mi je to malo previše postalo normalno, a ne bi trebalo biti tako.

Postoji još jedna stvar koja mi je najraža što se karijere tiče, trenutak kada mi srce brže zakuca i kad sam jednostavno, sretan. To je trenutak kad npr. sjednem u taxi u Los Angelesu, Miamiju ili u bilo kojem drugom gradu Južne Amerike ili Europe i počnu note koje sam ja napisao... Laura mi je dala tu čast da ne samo po Italiji, nego po cjelom svijetu, u bilo kojem trenutku se može čuti njen glas. A biti svjestan da u svakom kutu planete poznaju tvoje note i riječi veliki je doživljaj.

• Najviše si pisao i skladao upravo za Lauru Pausini i s njom si najviše postigao. Ipak koji ti je najomiljeniji ženski, a koji muški vokal?

Pa jel mislite da bih mogao reći neko drugo žensko ime? Pa ubila bi me Laura... :-) Što se tiče mojeg ukusa, ja sam dosta orijentiran prema engleskoj muzici, tako da i kad radim s Laurom, recimo na zadnjoj njenoj ploči sam bio i producent, ona me je poslala par mjeseci u London jer zna da je upravo tamo moj muzički zavičaj. Raditi s njihovim glazbenicima npr. s "Royal philharmonic orchestra" je bilo jako lijepo. Prije par mjeseci zatvorili smo i njenu europsku turneju baš u Royal Alber Hall-u u Londonu.

• U hrvatskoj ljudi ne znaju da si ti dobitnik čak 4 Grammyja. Jedini si hrvat koji ga je ikada dobio. Ali si oduvijek bio vrlo, vrlo samozatajan, povučen i skroman. Al zato uvijek nasmijan i sto je najvažnije divan prijatelj i dobar čovjek. Tvoji prijatelji iz Zagreba kažu da si ostao isti kakav si i nekad bio. Zar te nije promijenila slava, bogatstvo i showbusiness kao većinu celebrityja?

Laura je dobila 4 Grammyja, istina je da su to bile moje pjesme, ali ona je ta koja je to zaslužila sa svojim glasom. Ono što je volim je biti doma, pisati pjesme i biti s ljudima koje volim. Ne volim ja nikakve elitne krugove u kojima se ne osjećam udobno.

• Nogomet je tvoja druga velika ljubav. Da nisi skladatelj bio bi nogometaš, zar ne?

Ha ha, igrao sam kao klinac jedno 5 godina u NK Zagreb-u... Sad volim nedjeljom samo na San Siro jer sam veliki navijač Milana... I to mi je danas najveći fizički napor, hodanje na stadion, kopačke su već na klinu :-)

• Ali ti aktivno igraš (i to čujemo da jako dobro igraš) nogomet za talijanske humane zvijezde! Upravo si ti zaslužan sto su prije 3 godine došle zvijezde i u Hrvatsku igrati humanitarnu utakmicu s našim Humanim zvijezdama. Kad si počeo igrati za talijanske humane zvijezde, da li se s njima i privatno družiš i postoji li mogućnost da ih ponovo dovedeš u Hrvatsku?

Kao sto vidite sad sam tako nisko pao da igram za "Nazionale Italiana Cantanti" sa svim tim starcima koji jedva na nogama stoje. Eros je najmlađi, a tad vam je sve jasno. :-)

Bilo bi mi drago da organiziramo nešto u mom rodnom gradu, na Maksimiru. Vidjet ćemo, ako postoji neki projekt, radit ćemo na tome. Eros će rado doći jer nam je jako lijepo bilo u Splitu. Za Zucchera sumnjam da će opet doći jer je već bilo čudo što sam ga nagovorio da dođe u Split, gdje je došao samo da pukne loptu i već je bio umoran.

• Na čemu momentalno radiš? Kakvi su ti budući planovi vezani za posao, a kakvi za privatan život?

Manje više nikada nemam nikakve planove. Radim svaki dan i stavljam pjesme u ladicu. Pa onda kad Laura ili neko drugi radi ploču, ja ih vadim iz ladice... Što se tiče privatnih planova, imao sam ih do prije par dana, a sad ih opet nemam više, odšetali su negdje...

• Kupio si bajkovitu kućicu na samom jugu Italije gdje nekoliko ljetnih mjeseci skladaš u miru i tišini. Što te tamo inspirira? Uspiješ li se i odmoriti?

To je jedno predivno mjesto, zove se Chia. Ja praktički živim između Milana i Sardinije, a shvatio sam i zašto. Moj veliki prijatelj Vlado Kalember, kojeg ja zovem "dernek", mi je rekao da odmor nije kad si na nekom super mjestu dugo vremena, nego je odmor svaki put kad promijeniš mjesto. Pa tako ja, kad ne mogu više, iz grada idem na jug i obrnuto.

• Dođeš li ikada u Hrvatsku, u Zagreb? Kada si bio zadnji put? Roditelji ti žive u Beogradu, sestra Danijela u Zagrebu, planiraš li vratiti se ikad i živjeti u Hrvatskoj?

Tko će to znati gdje ću ja završiti. U svakom slučaju, prije jedno mjesec dana sam bio na Pagu, kod mog prijatelja Vlade kojeg praktički nisam vidio 20 godina pa smo se zatvorili i pričali 24 sata dnevno o svemu. Naravno i sestru sam posjetio u Crikvenici... Volio bi češće dolaziti... Vidjet ćemo, možda... Dobio sam pozivnicu za Dreft Fashion Week Zagreb i volio bi doći...

• Čime se baviš kad ne skladaš i ne igraš nogomet? Izlaziš li često u diskoteke?

Na žalost prošao sam i kroz tu fazu prije par godina... Kad se raziđeš s osobom s kojom si bio godinama, onda počneš nešto tražiti pa izlaziš s društvom po diskotekama. Visio sam tih par godina u jednoj milanskoj diskoteci koja se zove Hollywood, a kad sam shvatio da mi je praktički postala prebivalište, odlučio sam da to nije za mene. Sad sam se vratio na ono "malo ljudi, ali oni pravi".

• Kakve filmove voliš gledati, koji ti je najdraži?

Obožavam filmove... "The notebook", "The house of sand and fog", "La meglio gioventu", to su neki koji mi ovoga trenutka padaju na pamet. Volim manje više sve žanrove, tko zna zašto, ali dovoljno je da vidim jednu sekundu filma i već znam dal će mi biti super ili ne...

• Milano je poznat kao centar mode, pratiš li modne trendove?

Kad smo već kod toga, danas je ovdje "Vogue Fashion's Night Out", a Milano je zaista prekrasan kad je Late night shopping jer su svi dućani otvoreni skoro do jutra i na ulici se svira, pije i pjeva. To je Milano koji ja volim, a ne onaj zatvoreni u 4 zida. Često skoknem na revije, ali nema me po tim partijima poslije revija, to više ne podnosim. Draže mi je poslije ići nešto pojesti s mojim društvom.

• Voliš li putovati, koje zemlje voliš?

Praktički nemam zemlju koju volim posjećivati, već grad... Ne mogu bez Los Angelesa. Barem jednom godišnje moram ga posjetiti, to je grad u kojem se osjećam najslobodniji i tamo stvarno uspijevam imati 24 sata za samo za sebe i zaista uživati u njima.

• Imaš li mnogo prijatelja? Muških ili ženskih? Što je za tebe prijateljstvo?

Nemam ih puno. Nažalost kad nisam imao ništa, imao sam puno više prijatelja. Danas imam milijun poznanika, a prijatelja praktički jako malo i manje više su to oni isti koji su me znali kada sam bio bez kinte. Naravno, prijatelji su mi oni s kojima mogu na stadion, pa je normalno da su većinom to muška prijateljstva. Sto se žena u mom životu tiče, ja sam oduvijek imao pored sebe jednu, ali vrijednu... A to se onda više ne zove prijateljstvo.

• Cijeniš li ikoga od hrvatskih muzičara, onako baš da pratiš njegov rad?

Na žalost, ja sam još ostao u onom sto se događalo u hrvatskoj muzici krajem osamdesetih godina. I od onda potpuno sam izgubio kontakt s njom. Jedina stvar koju primjećujem i koja mi se sviđa je kad sam u Hrvatskoj, još uvijek se puštaju te pjesme koje su meni puno značile, one stare koje su manje više i one koje najviše vrijede.

Na žalost, u Italiji je muzika veliki business i reklamiraju se samo novi izvođači i nove pjesme, a jako se malo prostora daje prošlosti.

• S kim bi volio surađivati, za koga bi volio skladati?

Život je nepoznanica, nikad se ne zna. A lijepo je ništa ne očekivati. Tako da ja stvarno ni nemam nikakve želje što se toga tiče... Tko zna što će život donijeti. Zasad sam sretan s ovim sto imam i ništa više ne očekujem.

• Koje su neke osnovne životne vrijednosti koje su ti usadili roditelji, neki najbolji savjeti koje su ti dali, a da su ti pomogli u životu?

Pa nažalost nisu baš pomogli puno. Često bih volio da mi nisu dali nikakve životne vrijednosti jer naučili su me tolikotoga o poštenju i dobroti, a to su stvari koje sam jako nažalost jako malo sretao kod drugih osoba, tako da bi mi često bilo drago da sam zločest i da se mogu bez ikakve grižnje savjesti loše ponašati. Ali nažalost, imam neku obavezu poštenju koju su mi roditelji usadili i ne mogu ih prevariti.

• Koga najviše voliš na svijetu?

Tri su osobe. Ne postoji nitko na svijetu, kao što postoji tvoja obitelj koja uvijek stoji iza tebe.

• Što te pokreće?

Srce!