Papina kći prvi je roman velikoga talijanskog dramskog pisca, kazalištarca i političkog aktivista, nobelovca Darija Foa.
Njime je, uz roman Kristina Švedska (Naklada Ljevak, 2018.), Fo napravio zaokret prema fikcionalnoj prozi i pozabavio se životom dviju utjecajnih žena zapadne kulture, sve to u prijevodu Ite Kovač.
Nezakonitim djelovanjem poglavara zakona na svijet dolazi slatko dijete čiju gorku sudbinu nikakvo obilje neće nadoknaditi.
Lucrezia Borgia bila je poznata ljepotica, a time se ne želi reći da je bila "poznata ljepotica" već da je bila izrazito poznata i zasebno od toga je nesvakidašnje prijala oku. Javnost, bliska i šira, njen je lik upoznala isključivo kroz susjedska došaptavanja, sumnjive slučajnosti, neobjašnjive smrtne slučajeve i političke spletke koje su njezinu obitelj oblijetale kao ptice svetog Franju.
Ako se prisjetimo fizionomije širenja čestica trača, možemo si dozvoliti luksuz propitivanja zasluženog udjela skandalozne reputacije.
S iste polazišne točke kreće i Dario Fo imajući na umu da je groteska najbolji način da se dospije do mudrosti.
Rezultat?
Roman Papina kći.
Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu, u ovoj knjizi, oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.
Ovo je uistinu knjiga koju morate pročitati, a sigurni smo da, u ovo doba kada je većina ljudi osuđena na boravak u vlastita četiri zida, imate vremena!
