Palmižana. Moja Palmižana. Kao kad Meryl Streep kaže: Moja Afrika...
Meni najljepše mjesto na zemlji, na kugli zemaljskoj. Samo s jednom razlikom – ja ipak ne živim ovdje. No to nije razlog da ne osjećam veliku ljubav prema ovom čarobnom mjestu. I onih nekoliko dana godišnje koje provedem na sunčanoj Palmižani nahrani mi dušu i srce i preko godine sama pomisao na Palmižanu – raj na zemlji me ispunjava... Sada je moj zlatni retriver Boo ostao na Palmižani (slijedom okolnosti, alergija na dlaku i ost.)... Postao je mali princ Palmižane. Mislim da će on uživati i za mene... Kažem mali, jer Đenko (Eugen Toto Meneghello) je veliki i jedini pravi princ Palmižane, ujedno i jedini prijavljeni stanovnik otočića i ljeti i zimi, dobri duh Palmižane, nasljednik imena Meneghello i naravno moj veliki prijatelj.
Kako kaže priča, nekad davno kada su mletački građani tadašnje Venecije pokušavali pronaći svoje nove domove, tri su se hrabra brata Meneghello uputila prema nepoznatom... Jedan je završio u Boki, drugi u Splitu a treći Matteo na otoku Hvaru. Matteo je kupio veliki posjed na golom otoku Sv. Klement, a jedan od njegovih nasljednika profesor Eugen Meneghello započeo je pošumljavanje otoka egzotičnim biljkama iz cijelog svijeta, 1820. izgradio je kuću "Palmižanski dvorac" u kojoj je ugošćavao goste iz cijelog svijeta, a od 1906. počeo razvijati jednu novu kulturu u našim krajevima - turizam... Danas ga vode Dagmar Meneghello, njezine kćeri Romina i Tarin te sin Đenko.
Palmižana je raj na zemlji. Istinski. Pravi. Utočište daleko od stresa civilizacije, pravi botanički vrt, netaknuta priroda i svi njeni zvukovi, mirisi, arome i okusi, kristalno čisto more i najljepša uvala i plaža na svijetu.. Nema automobila i prometa, samo uske stazice..., nema zagađenja, odmor i relaksacija u doslovnom smislu riječi (bez šminke, frizure i posebnih oblačenja..., obnova duha i tijela...
Palmižana se nalazi na Paklemnim otocima (malom arhipelagu otočića u blizini Hvara), točnije na otočiću Sveti Klement. Cijeli arhipelag je zaštićen, a iako je izgradnja na otocima zabranjena, mnogi na žalost i danas bespravno grade...
No ipak, kada bi me turist pitao gdje da ode i što da vidi, gdje da ljetuje, moj odgovor bi bio samo jedan: Palmižana. Mislim da to sve govori. Kada bi me pitao gdje da jede, odgovor bi bio u Totosu (kod Đenka) i Meneghellu (Kod Dagmar). Zašto? Takvog ugođaja nema drugdje – takav pogled, okruženje, cvijeće, bilje, palme, agave, zvukovi – cvrčci, paunovi..., izvrsna mediteranska kuhinja, domaći riblji specijaliteti, maštoviti menu (Đenko cijele noći ribari da bi gosti imali svježu ribu), dobra vina, ljubazno i gostoljubivo osoblje...
O Palmižani mogla bi pisati i pisati... al mislim da sam dosta rekla – ne vidjeti Palmižanu je nemati djelić srca...
