Sanja Muzaferija: hedonistica i fajnšmekerica

| Lifestyle |

Sanja Muzaferija, WOW

Sanja Muzaferija, poznata je urednica i novinarka i ljubiteljica, a donekle i (sve više), poznavateljica vina koja je prije skoro četiri godine osnovala vrlo uspješnu i propulzivnu Udrugu Women on Wine (Žene i Vino) čija je aktivna predsjednica. Povod ovom razgovoru je 3. Pink Day, međunarodni Festival ružičastog vina koji se održava ove subote, 7.3. u Muzeju Mimara.

Sanja Muzaferija, WOW
Sanja Muzaferija, WOW

Široj javnosti ste poznati kao novinarka i urednica mnogih izdanja, među kojima su Gala Style, Business Class, Playboy…a možda ste najpoznatiji kao zamjenica glavne urednice i kreativna direktorica hrvatskog izdanja Cosmopolitana. Mnogo vas toga zanima - od kazališta, mode, filma, putovanja, uređenja stanova sve do – posljednjih godina - vina. Otkuda ideja da osnujete udrugu Žene i vino WOW?

U mojoj se kući pilo „oduvijek“. Imali smo vikendicu u Istri, u Novigradu /Cittanova/ - zahvaljujući mojoj baki Mariji koja je bila žena ispred svoga vremena u mnogo smislova, a voljela da je se zove Mimi. E, pa ondje je Mimi kupila štalu, pretvorila je u vikendicu u vrijeme kad to još uopće nije bilo „in“ a ondje se odavno vodila briga o vinu. Sjećam se da se išlo u druge gradiće i sela po „specijalno“ vino. Naravno, tih poodavnih dana malvazija još nije bila osobito sofisticirana, a kamoli afirmirana. No, vino mi je upravo u Istri „ušlo u krv“. A WOW, Žene i vino, bila je želja za druženjem, okupljanjem i - potreba da afirmiram žene u vinskom svijetu. Tako sam, ponukana jednom novinskom fotografijom na kojoj su u audijenciji kod tadašnjeg predsjednika Josipovića bili sami muškarci-vinari, odlučila pokušati promijeniti taj macho vinski svijet. Barem malo. A na kraju je ispalo da sam ga promijenila malo više. Ili čak - puno.

Kad bi vas netko pitao koja je vaša profesija, što biste mu odgovorili? Novinarstvo ili WOW? Što vam je veća ljubav? Tko je u stvari Sanja Muzaferija?

Znate i sami da svi na pitanje o tome tko smo odgovaramo čitav život. A ja stalno odgovaram na pitanja o tome što me zanima, čime se bavim. Jednostavan odgovor je da se bavim životom. Novinarstvo je moja profesija i „moj početak i kraj“. Kazalište je bilo moj mladenački odabir, ali sam kroz teatar i dramsku literaturu jako puno saznala o životu. Jako puno vremena (moji roditelji bi rekli – previše) sam provela među glumcima i poigravala se mišlju o glumačkoj profesiji, uživala u teatru više nego bilo gdje drugdje, s mnogima iz tog svijeta postala i ostala prijateljica. No, voljela sam i glazbu, film, modu. Ja sam vam „dijete“ novog vala - multimedijalno, multi-zainteresirano! Ako ćemo kronološki: prvo sam voljela kazalište, onda modu, koja me zainteresirala kroz kazališnu kostimografiju, pa film… U Velikoj Britaniji sam magistrirala teoriju filma. Bilo je to jedno siromašno razdoblje, živjela sam na stipendiji koja nije bila raskošna, ali je intelektualni i umjetnički input bio golem…

S obzirom da je Wall.hr lifestyle portal, zanima nas čemu težite, što vas veseli, što i koga volite? Muzika, film, knjige, predstave, izložbe, revije? Koja događanja posjećujete?

Glazba je bila integralni dio novog vala. Svih nas. To je neodvojiv dio našeg identiteta i odrastanja. Gledam seriju „Crno-bijeli svijet“ i sve mi je to pomalo čudno, pa i smiješno. Mi smo sve to drukčije, a slično doživljavali. Nažalost – nitko ne može biti u našim ondašnjim cipelama. S mnogim važnim sudionicima tadašnje scene sam bila vrlo bliska, s nekima sam i hodala. Baš nas je danas napustio Vlada Divljan, s kojim sam bila dobra. Tragedija! No, nije tu bila važna samo glazba – nego i fotografija, arhitektura, novinarstvo, moda, teatar… To me vjerojatno i odredilo. Moda je dugo bila jako pri mom srcu, ali iskreno – ni glazba ni moda nemaju više ono važno mjesto koje su nekad imali. Nekad smo kroz glazbu, fotografiju, modu, odjeću – mijenjali svijet. Danas tome svakako nije tako. Nekad sam posjećivala sve kazališne predstave sve modne revije, danas sam više za film i restorane. Godine! A novinarstvo? Pa to je ipak moja osnovna odrednica. Dugo bi, jako dugo - trajalo kad bih nabrajala koga sam sve intervjuirala, koga srela, s kime se družila… Očito sam već stara… Hahaha... U modi, filmu, dizajnu, kulinarstvu… Bilo ih je uistinu velikana. I jedino što ću reći je da su oni najveći među svima – upravo i najjednostavniji i da sam s barem dvoje-troje ostala u jako prisnim odnosima. A to je mnogo. Ako je ta moja neutaživa znatiželja donijela nekoliko prijatelja, to je super. Zanimljivo je da je većina njih stranaca. Hmmmm. 

S obzirom da volite vino može li se za vas reći da ste po stilu života – hedonist?

Ovo je uistinu odlično pitanje. Jesam hedonist/ica i“fajnšmeker/ica“, ali sam istovremeno izuzetno disciplinirana u poslu pa i u privatnom pogledu. Nikada u životu nisam zakasnila na deadline, baš kao i na „date“; vrlo rijetko kasnim na sastanke, (možda ponekad na ručak); predana sam i točna do besvijesti, bola i pretjeranosti. Rekli ni neki: marljiva i precizna, odgovorna. Ja bih rekla: znatiželjna i sve moram istražiti. A mane: sitničava; volim ponavljati stvari, jer uistinu mislim da je ponavljanje majka znanja. Svjesna sam sebe, mislim. Kvaliteta i manjkavosti. Čudan sam spoj kreativnosti i razbarušenosti, ali, bogme i točnosti. To je rijetko i fantastično, ali mojim suradnicima ponekad teško i naporno. O partnerima da i ne govorim. Srećom da sam već 16 godina u vezi i da imam tolerantnog partnera. Ali, nisam egomanijak, volim timski rad i jako voli i cijenim kad me vole i razumiju. Znam reći hvala. I oprosti. Mislim da je to strahovito važno. Naravno, ovo drugo je teže. Ali ni ovo prvo ljudi ne znaju reći. A meni se sve uvijek može objasniti. Ako postoje argumenti, prihvaćam. 

Volite li i fino papati? Koja jela najviše? Kuhate li ili više volite kad vam drugi kuhaju?

Hahahaha. Itekako volim papati. I to finoooo. Ali onda - volim i plivanje, jogu, kretanje. Ne volim se penjati, ali mogu puno šetati. Obožavam ribu na sve načine, a odlične restorane obo-ža-vam! Kuhare izuzetno cijenim upravo zato što i nisam neka kuharica. Ali, uistinu se divim onima koji to jesu. To me osvaja, fascinira…Mislim da je kuhanje veličanstveni ART! Drago mi je i ponosna sam što sam prijateljica s nekim velikim kuharima kao što je Rene Redžepi i nekolicina hrvatskih kuhara. 

Govorite talijanski, francuski, njemački i engleski. Završili ste novinarstvo u Zagrebu, magistrirali medijske studije u Velikoj Britaniji, specijalizirali se i u Americi, čak predavali na Harvardu. Pisali za Studentski list, Svijet, Gala Style, Start, Cosmopolitan, Playboy... Napisali ste tri knjige „Od kiča do campa“, „Sretni stanovi“ i „Knjigu o siru“, organizirali izložbe fotografija u vlastitom stanu, proputovali cijeli svijet... Zaista zavidna biografija na kojoj bi vam mnogi pozavidjeli. Kako to da ste odlučili živjeti u Hrvatskoj? Jeste li imali ponuda za inozemnu karijeru?

Ah, kako to – ovako pobrojano - divno zvuči. Je, točno je. No, strani jezici su danas normalna stvar, a kad sam ja kao mala pričala engleski i talijanski sa svojom mamom, a bilo mi je 5 godina, e tada je to bilo „nešto“! Govorim engleski, na engleskom sam i knjigu napisala, kao i talijanski. Danas sa sve više rupa jer ne govorim s izvornim govornicima, a njemački i francuski su malo pali u drugi plan. Znate, kad ne vježbate... Uostalom, sjećate se što sam rekla o ponavljanju? :D A sve što se nabrojili je samo potvrda mojih raznorodnih interesa. Ono što je za mene možda specifično je da ne volim površnost, premda na prvi pogled izgleda da se bavim „svime i svačime“. I WOW sam osnovala da bismo malo pobliže učile o vinu, iako su mnoge članice shvatile WoW kao zabavu…, što je također legitimno. Pink Day, pak, zamišljen je kao slavlje ružičastog vina koje je, baš kao žene u vinskom svijetu, bilo pomalo zapostavljeno. E, tu smo napravile jako puno! Hvala mojim suradnicama! A jesam li imala ponude za inozemstvo? Jesam, ali sve su bile akademske i loše ili nikako plaćene. U igri je bio i Harvard, Royal Holloway College of Arts i St.Martin's School of Arts and Design. Iskreno, previše sam godina imala u vrijeme tih ponuda, a s godinama postaješ komotan i ne da ti se u inozemstvu započinjati sve ispočetka, s malo para, puno muke i ponovnih dokazivanja.

Sanja Muzaferija, Alis Marić i Marija Vukelić
Sanja Muzaferija, Alis Marić i Marija Vukelić - WOW

Kako izgleda vaša svakodnevica? Pišete li još uvijek svakodnevno? Koliko vam vremena oduzima rad u Udruzi Women on Wine?

AHHHHH! Evo još jednog genijalnog pitanja. Tri sam godine bile urednica mode i ljepote u Playboyu, a sad pišem, naravno, još uvijek - radim za Gloriju i Gloriju Glam, za Lider, domosferu.hr (triput mjesečno). Inače, WOW sam zamislila kao networking, afirmaciju žena na tom vinskom planu, kao nešto što spaja, gotovo strukovnu udrugu koja bi uključila i ljubiteljice i noVINarke. Htjela sam užitak i učenje, a dobila gomilu posla. Da nije bilo nekih mojih bliskih suradnica – ove udruge ne bi bilo. Danas se njome bavim jako puno, a zarađujem malo ili ništa. Pink Day je kompenzacija. Nešto što sam smislila da bi žene s kojima radim (i ja) nešto i zaradile. S obzirom koliko radimo na kojoj razini - /u smislu PR- a, evenata pa i putnih organizacija, edukacija, komunikacija – jer imamo tri-četiri komunikacijska kanala koje kontroliramo/ - vrijeme nam je da od udruge napravimo nešto drugo. Još uvijek je, međutim, pitanje svih pitanja – što – KAKO?! Bit ćete obaviješteni! 

Koliko žena danas ima u Udruzi Women on Wine i tko su te žene? Vezuje li vas samo ljubav prema vinu i na neki način bavljenje vinom ili postoje i neki više ciljevi? 

Vjerujem da postoje. Ponajprije oni za afirmaciju žena u vinskom svijetu. I edukaciju. I – zadnje, ali ne i najmanje važno - svake godine – humanitarni cilj kroz Pink Day. Inače, sada nas ima oko 130.

Ove godine ste po prvi puta organizirale Pink Week koji upravo traje, te povezali projekt Pink Day s udrugom Europa Donna Hrvatska koja kroz vlastitu kampanju Darujmo ružičasti život potiče na prevenciju raka dojke. Za kakav točno aparat prikupljate sredstava i na koji način će restorani i posjetioci Pink Day-a/Weeka prikupiti sredstva?

Pink Week je inicirala dopredsjednica WOW Marija Vukelić, a doradile smo ga zajedno i smislile da restorani koje smo odabrale – ponajprije kroz kotizaciju doniraju za dobar cilj. U svim restoranima koji su nam se pridružili je i Le Prase, kasica-prasica u koju svi gosti po vlastitom nahođenju mogu ubaciti svoj dobrovoljni prilog. 

Kakav će ove godine biti Pink Day?

Nadam se i sigurna sam da će biti bolji nego prošle i pretprošle godine! Ovo je ipak već 3.Pink Day i 2. Green in Pink (od lani uveden Festival u festivalu „Zeleno, što volim zeleno“ - gdje dvanaestak izlagača izlaže ekstra-djevičanska maslinova ulja), a od ove godine – evo – imamo i Pink Week koji najavljuje Pink Day. Očekujemo više posjetitelja nego lani i nadamo se da će ih Muzej Mimara izdržati ;) Svakako dođite i – provjerite! Vinskih izlagača je malo više nego lani, sedamdesetak, a izložit će oko sto vinskih etiketa. Imali bismo ih više, ali naprosto nemamo mjesta, a ne želimo širiti izložbeni prostor. 

Kolika je cijena karata?

80 kuna, a za par (ovdje ne segregiramo pa osim mješovitog para, u „par“ računamo i dvije žene ili dva muškarca) – 120 kuna. Naravno sve degustacije su besplatne, jedino se radionice stranih gošći naplaćuju. No, upravo su one – već popunjene. Na programu su npr. predavanje prof. Maletića o autohtonim hrvatskim ružičastim sortama powered by PBZ American Express, Okrugli stol o ženskom vinskom poduzetništvu na kojem će naše članice koje su vinske poduzetnice - vinarke i vinotekarke - govoriti o svojim iskustvima i problemima i prezentirati ih predstavnicima Ministarstva poduzetništva i obrta. Posebna nam je čast što imamo dvije gošće iz inozemstva – Lauru Marinelli – međunarodno poznatu stručnjakinju za maslinova ulja koja će održati radionicu Maslinovo ulje – s obje strane Jadrana, na kojoj će usporediti hrvatska i talijanska ulja, kao i francusku stručnjakinju za rosé, Laurence Berlemont, koja će na radionici French Match powered by Metro Cash & Carry upariti francuska ružičasta vina još neviđena na hrvatskom tržištu i sireve. I – na kraju, a šećer uvijek dolazi na kraju – imamo radionicu „50 nijansi ružičaste“ na kojoj će naše enologinje Ivana Nemet i Jelena Puh-Miloš s dvadesetak polaznika pokušati otkriti sve nijanse jednog „anonimnog“ rosé vina.
Više na www.womenonwine.com.hr