Svi mi u nekom periodu svoga života od nekoga dobijemo savjet da pronađemo svoju strast.
Iako dobronamjeran, savjet “pronađite svoju strast” nikome ne čini dobro. Podrazumijeva se da postoji jedna stvar, jedno veliko područje fokusa, kojemu trebate posvetiti svu svoju energiju i da kada ga jednom pronađete uplovljavate u mirnu luku.
Studije su, zapravo, pokazale da takvo razmišljanje može otežati rješavanje problema. Istraživači su zaključili da navođenje ljudi da pronađu svoju strast može dovesti do toga da svu svoju energiju stavljaju u jednu košaru, ali da onda, istu tu košaru, bace kada ju postane preteško nositi.
Umjesto da se fokusiramo na pronalazak svoje strasti, trebali bismo razvijati već postojeću strast. Svi smo svjesni koje područje života ili rada nam je zanimljivo. Da možemo isprobavati nove stvari i tako otkriti nešto što nam se još više sviđa, ali njih ćemo početi raditi kroz stare interesne sfere kojima smo se, u određenom trenutku, posvetili. Odnosno, svoj fokus smo stavili na razvijanje postojećeg, a ne traženje novog i pritom smo pronašli nešto što nas zanima.
Jedno istraživanje je otkrilo da oni ljudi koji su rekli da ulažu puno truda u svoj posao navode kako se osjećaju uzbuđenijim zbog toga. Što su više radili, postajali su strastveniji. To je u suprotnosti s idejom da je strast neophodan sastojak uspješnog, napornog, rada.
Strast ne proizlazi iz vakuuma. Potrebni su istinski napori i puno napornog rada. Jedini način da postignete nešto izvanredno je da volite ono što radite, a ljubav prema poslu proizlazi iz rada za koji imate osjećaj da ste cijenjeni i nagrađeni jer ga uspješno izvršavate.
