Sinoć je u Hrvatskom Domu Likovnih Umjetnika, ili kolokvijalno zvanoj Džamiji, održano svečano otvorenje dugoočekivane izložbe „Osam-de-se-te! Slatka dekadencija postmoderne“ koja se bavi umjetničkom scenom u Hrvatskoj (i Jugoslaviji!) u 80-ima, sve do procesa raspada Jugoslavije. Hrvatska umjetnička krema, kao i mnogobrojni kreativci, novinari i fotografi toga vremena, sinoć su dupkom napunili HDLU, dok je tek pokoji celebrity nevezan s erom prošetao paviljonom – vidno zainteresirano ili ne, nismo mogli prosuditi.
Simpatično je gledati kako se u Hrvatskoj rađa novi boom za 80-ima, koji je započeo HRT-ovom serijom „Crno bijeli svijet“, a sada dobiva i svoju realnu verziju u sklopu ove dokumentarističke izložbe. Neki će reći kako je to čista stvar trenda među mlađim generacijama, no ne bismo se složili – 80-e su zaista bogat umjetnički period, s jakom pop kulturom na području cijele Jugoslavije, koji je značajan i interesantan za promatranje i danas, kada je kultura i kreativnost mladih u puno slobodnijem periodu toliko manje izražena.
Ono što treba imati na umu pri dolasku u HDLU je to da je izložbu radio velik broj autora, zajedno no bez točnoga znanja tko što „donosi za stol“. Na taj način osigurali su najiskreniji pregled, gdje se nisu ustručavali nešto ne podijeliti sa svijetom radi mišljenja kolega ili pak prisutnosti kolege na samom djelu. Autori Branko Kostelnik (pop-kultura) i Feđa Vukić (dizajn), kao i njihovi koautori Krešimir Rogina (arhitektura), Željko Kipke (likovnost), Suzana Marjanić (performans), Damir Fabijanić (fotografija), Jurica Pavičić (film), Ivica Buljan (kazalište), Jagna Pogačnik i Krešimir Bagić (književnost), Ana Lendvaj (moda), Boris Dežulović (sport), Tvrtko Jakovina (povijesni kontekst), Darko Macan (strip), Tomislav Brlek (rock), Marijana Grbeša, Boris Rašeta i Zrinka Vrabec-Mojzeš (masovni mediji i politika), imali su samo 50-ak kvadrata za izložiti cijelo desetljeće! Upravo zato, svatko od njih je izložio ono što smatra najbitnijim, ili kronološkim redoslijedom, ili pak na način za koji smatraju da dobro opisuje duh vremena.
Prolaskom kroz film, književnost, sport, glazbu i druge odjeljke izložbe možete dobiti dobar uvid u ono što se tada slušalo, što se nosilo, čiji tekstovi su se čitali i koga se idoliziralo. Možete još jednom vidjeti kako Gotovac ljubi zagrebačke ceste, otkačene kreacije Branke Donassy, scene iz filma „Kako je propao rokenrol“, a spominje se čak i Satan Panonski, „pankerski luđak“ čiji performansi i život nisu nigdje dostojno popraćeni. Jedan od odjeljaka omogućuje i interakciju, i nudi posjetiteljima da zapišu što su oni radili pojedine godine u 80-ima, kako bi izložba imala još realniji i jedan topliji „ljudski“ prizvuk. Ekskluzivno povodom sinoćnjeg otvaranja, mogli smo vidjeti i neke reizvedbe performansa: Nikolina Butorac - Reizvedba žive slike/skulpture Vezana za drvo (1985.) Vlaste Delimar, Damir Čargonja Čarli - Reizvedba glazbenoga performansa Termit Predraga Kraljevića Kralja (1979.), Tajči Čekada - Reizvedba performansa Zona sumraka Kreše Mustaća (1987.), Tomislav Čuveljak - Reizvedba akcije Superman Tomislava Gotovca a.k.a. Antonija G. Lauera (1984.), Davor Dundara - Remake performansa Satana Panonskog i Dragomira Križića te Josip Pino Ivančić - Reizvedba vlastitoga performansa Pljuni svoju istinu (1986.)
Oni koji su tada bili u svojim 20-ima veselo su se prisjećali tuluma u redakciji Studentskog Lista, izlascima u Kulušić i događaja koji su obilježili desetljeće poput Univerzijade ili utakmice Crvene Zvede i Hajduka u Splitu koja je prekinuta radi Titove smrti. Vjerujemo da će upravo oni biti i najveći kritičari, ali iz jedne vrlo subjektivne perspektive, jer je jedan tako bogat period nemoguće prikazati u samo jednoj izložbi. Kao jedno dijete 90-ih s glazbenom fascinacijom 80-ima usađenoj od strane oca koji je upravo radio neke od nabrojanih stvari, smatram da izložba lijepo opisuje duh vremena i mlađim generacijama daje uvid u to kako se u stvari živjelo, dodirujući sve sfere kojima su se bavile tadašnje, rekli bismo revolucionarne, generacije. Neke će zasigurno zaintrigirati imena s kojima se možda dosad nisu susreli i potaknuti ih na danje istraživanje ere, što bi, vjerujemo, bio najveći uspjeh ove izložbe.
Ulaznica na izložbu je 20 kuna i možete je posjetiti do 10. svibnja – nemojte napraviti tu grešku i propustiti je, a danas izađite na koncert grupe BOA u Tvornici Kulture!
