Sinoć navečer Ivona Martinko ili kako je zovu u hrvatskim modnim krugovima - hrvatski Yamamoto, u galeriji Nest u Visokoj ulici u Zagrebu otvorila je svoju prvu izložbu pod nazivom „Anti – g(ravity)“ i tako predstavila svoju kolekciju za proljeće/ljeto 2012. Poznata modna novinarka Ana Lendvaj koja je ujedno napisala i predgovor za njezin katalog, najbolje je opisala Ivaninu kolekciju: "Dizajnerica Ivona Martinko nenamjerno dodiruje desetljeća postratne socijalističke modne stvarno...sti. Materijalna oskudica toga doba u nesrazmjeru je s kreativnim mišljenjem koje se snalazi s onim što ima. I šnajder i kućna švelja u suradnji s naručiteljem oblikuju tada model koji se na dva načina pokazuje modnim: u dosluhu je s europskim trendovima koji u to doba vješto preskaču barijeru željezne zavjese, i na svoj je način autentičan, unikatan kad nastaje iz zatečenoga, nađenog materijala (kad se primjerice rasklapao postojeći kaput da bi se preoblikovao u novi dizajn).
Takvu suradnju s onim tko će nositi model uspostavlja i Ivona Martinko, dakako u novom kontekstu a stoga i s novim značenjima. Dizajnerica unaprijed ugrađuje mogućnost umnažanja dizajna, odnosno naknadnih oblikovnih mogućnosti kod samog odijevanja modela, kad klijent uskače u oblikovnu igru. Upravo je to glavna tema njezine izložbe.
Bluzice su oblikovane tako da se lijeva i desna strana mogu odvojiti a potom uz pomoć gumbića i rupica oblikovati na drugačiji način – redizajnirati. Uz pomoć tog jednostavnog, malog šnajderskog instrumentarija vlasnik modela može oblikovati bluzu jakog ili umjerenog dekoltea, kopčanu uz vrat, odnosno bluzu s puf rukavićima. No može prekopčavanjem dobiti i kapuljaču, kragnu, pa čak i pelerinu! Tako se jedan modni hardver kakav je bluza, nadograđuje množinom softvera.
Odjevene uz haljinu, ili prostrane hlače ne tako složena dizajna, bluze ponavljaju povijesnu situaciju: s malo troška umnažaju ideje, imidže i modne slike. No naručitelj je u toj povijesnoj dimenziji bio kreativan najčešće iz nužde, a danas dobrovoljno uživa u igri dizajnerskih mogućnosti koje su mu dane. Nije nemoguće da iznađe rješenje koje autorica nije predumislila!
Množina rješenja ponavlja se u manjem opsegu kod haljine, gdje ugrađeni pojas i različito oblikovani rukavi postaju instrumenti mogućeg preoblikovanja. Zahtjevniji pak ukus, i veću vještinu kombiniranja oblika, od vlasnika modela zahtjeva skulpturalno oblikovan prsluk od gumenoga materijala. Gotovo su zagonetno oblikovani džepovi na hlačama: horizontalni ili vertikalni rez u tkanini početna su gesta od koje dodatnim postupcima nastaje lagano napuhan džep. Oblikovan je kao modni detalj koji se dobro uklapa u svaku klijentovu intervenciju na odjeći!
Ivona Martinko nije dakako rob jedne ideje, ali cijela se ova izložba poklapa s njenim opiranjem modi kao jeziku promjene. Opiranjem brzoj potrošnosti mode."
"Željela bih da žena i nakon deset godina može odjenuti isti model" – kaže Ivona. No svaki dobar dizajn upravo to i čini mogućim. Ivonin još i više, sav opskrbljen mogućim promjenama unutar samoga sebe!"
Autor: S.J.Datum: 06.05.2012.Izvor fotografija: facebook.com
